hrcak mascot

Hrčak
Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

Srce
HID

Gynaecologia et Perinatologia, Vol.17 No.2 Lipanj 2008.

Izvorni znanstveni članak

PORODNA TRAUMA – OPSTETRIČKI POGLED

Oleg Petrović ; Klinika za ginekologiju i porodništvo KBC Rijeka, Hrvatska
Iva Bilić Bilić ; Klinika za ginekologiju i porodništvo KBC Rijeka, Hrvatska

Puni tekst: pdf (79 KB), Engleski, Str. 68 - 72 , preuzimanja: 511 *

Sažetak
SAŽETAK. Porodna trauma nije samo vječna i nezaobilazna opstetrička tema, ona je ostala aktualnom sve do današnjih dana. Nitko u rađaonicama nije »oslobođen« porodne traume, ali svatko od nas ima određenu percepciju ove opstetričke komplikacije. U najširem smislu ona, s jedne strane, obuhvaća fizičku / hipoksičnu traumu fetusa odnosno novorođenčeta i fizičku / psihičku traumu majke, povezanu s porodom. S druge strane, uže značenje ovog termina kojim se autori ovdje bave, podrazumjeva isključivo fizičke ozljede majke i novorođenog djeteta. Shodno tome, neposredan uzrok porodnim traumama je isključivo pretjerano djelovanje tlačnih ili vlačnih mehaničkih sila na meka ili koštana tkiva majčinog odnosno fetalnog organizma tijekom poroda. Premda se porodna trauma logično povezuje sa slučajevima vaginalnih poroda, novorođenčad porođena carskim rezom također nije pošteđena spomenutih ozljeda. Dok se učestalost nekih porodnih povreda nije bitnije mijenjala (npr. prijelom klavikule, pareza pleksus brahijalisa, kefalhematom, laceracije mekih česti porodnog kanala, ...), neke su se ozljede, na sreću, prorijedile (ruptura simfize, ruptura tentorija/falksa, ...). Ima više ¬podjela porodnih trauma (npr. na maternalne i neonatalne, fizičke i psihičke, »tipične« i slučajne, ...) te se i njihovi uzroci mogu klasificirati na razne načine. Temeljna podjela na objektivne i subjektivne uzroke je važna s aspekta opstetričke i sudsko-medicinske prakse i pravne struke. Uzroci se mogu definirati kao objektivni, ako nose opće poznati povišeni rizik od nastanka traume, ako su u takvim završnicama poroda ozljede češće nego što je to uobičajeno ili ako su one gotovo ¬neizbježne i ako ne ovise ili tek malo ovise o iskustvu i djelovanju opstetričara. U spomenutu skupinu uzroka spadaju i svi nesretni slučajevi povezani s rijetkim i neprepoznatim bolestima ili patološkim stanjima najčešće fetusa, koji izravno ¬doprinose traumi i kod pravilno izvedenih opstetričkih postupaka. Takvi su uzročni čimbenici npr. relativna kefalopelvina disproporcija kod sužene zdjelice I. i II.stupnja ili makrosomije, sekundarna uterina inercija, zastoj ramena, izražena pretilost rodilje, rigidni meki dijelovi porodnog kanala, neke metaboličke, kromosomske ili tumorske bolesti fetusa, neke fetalne malformacije i dr. Kategorija subjektivnih uzroka obuhvaća više akcidentalne slučajeve porodnih trauma, koji ¬nastaju kao posljedica najčešće nestručnog, neopreznog ili površnog opstetričkog postupka u kliničkim situacijama bez povišenog rizika. Takve će traume češće izazvati neiskusni opstetričari i oni koji postupaju nepažljivo, nelogično, dekoncentrirano i koji se nepotrebno žure zbog navodnog nedostatka vremena. Porodne traume mogu biti blage i prolazne, a ishod izlječenje, ali one mogu biti i trajne i tragične, sa smrtnim ishodom ili invaliditetom. Posljedice medicinske, pravne i financijske prirode važne su za samo čedo, njihove roditelje, medicinske djelatnike, lokalnu zajednicu i cijelo društvo. Zato je neobično važna učinkovita primarna i sekundarna prevencija porođajnih trauma. Spomenutom cilju može doprinijeti iskusan neonatolog svojom brzom i točnom dijagnozom i primarnim zbrinjavanjem ozlijeđenog čeda, čime se sprječavaju sekundarna oštećenja. S druge strane, za neposredan oporavak i zdravlje rodilje izuzetno je važno brzo i pouzdano prepoznavanje ozljeda mekih česti porodnog kanala i njihova korektna kirurška reparacija. Osim perinatološkog (kliničkog) značaja zbog utjecaja na perinatalni mortalitet i morbiditet, porodna trauma je važna i sa sudsko-medicinskog aspekta, budući je i kod nas u Hrvatskoj sve češće predmet tužbi i odštetnih zahtjeva. Sve opstetričke intervencije nose određeni rizik i nema apsolutno sigurnih rješenja. Najmanji rizik od peripartalne ozljede nose apsolutno spontani vaginalni porod i elektivni carski rez. Dok carski rez samo smanjuje rizik za čedo, ali ga u potpunosti ne eliminira, perioperacijski maternalni morbiditet i mortalitet rastu 3 – 8 puta u odnosu na spontani porod. Zato nas strah od porodnih ozljeda ne smije u praktičnom radu opteretiti više nego što je potrebno i biti uzrokom pretjeranom porastu carskog reza. Uvođenje reda u klasifikaciju porodnih trauma i njihovih uzroka s aspekta prakse, pojašnjenje mehanizama i specifičnih opstetričkih situacija koje bi bile odgovorne za njihov nastanak i prikaz opstetričkih smjernica za primarno i sekundarno zbrinjavanje ¬nastalih ozljeda trebali bi pomoći u rješavanju sve brojnijih i ozbiljnih sudsko-medicinskih problema koji zaokupljaju pozornost i ometaju u radu opstetričare širom svijeta. Samo pravilnim, blagovremenim i odgovornim stručnim odlukama i postupcima opstetričari, istina, neće potpuno ukloniti porodne traume, ali će im značajno smanjiti broj i njihove štetne posljedice.

Ključne riječi
trauma; vaginalni porod; operacijski porodi; perinatalna skrb; profesionalna odgovornost

[Engleski]

Posjeta: 993 *