Izvorni znanstveni članak
Tolerancija zlih kod Augustina prema prispodobi o žitu i kukolju
Josip Mužić
orcid.org/0000-0002-4493-7503
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
Zajedništvo u različitosti izazov je i bogatstvo, ali ima i svoje
granice. Augustin ih promišlja krećući od vrlo konkretne situacije
raskola s donatistima, a osnova mu je evanđeoska prispodoba
o žitu i kukolju. Za razliku od svojih protivnika, koji se zalažu
za čistu zajednicu dobrih i odstranjivanje svih onih koji to
nisu, Augustin zastupa nužnost pomiješanosti dobrih sa zlima.
Konstitutivna slabost svakog ponaosob nalaže samokritičnost i
budnost prema samom sebi, a ujedno i razumijevanje i milosrđe
prema drugima. Razdioba je ovdje na zemlji neprovodiva i bila bi
veće zlo kao u slučaju kada ruši jedinstvo ili direktno ugrožava
dobre. Zato je rješenje podnošenje i toleriranje ovakvoga bolnoga i
često dramatičnog stanja kao pokore koja se koristi za vlastiti veći
napredak u dobru i povezuje s nadom u obraćenje zlih. Konačno
je rješenje pridržano Bogu i dolazi tek na kraju vremena. Tek u
nekim slučajevima, za koje Augustin propisuje stroge prethodne
uvjete kako bi negativne posljedice bile svedene samo na
najmanju nužnu mjeru, dopušta i kaznene mjere prema zlima sve
do isključenja. Cilj je za kojim se ide dobro ili makar izbjegavanje
većeg zla vodeći se uvijek razboritošću. Kršćanska je ljubav
snaga koja sve podnosi i sve vodi pronalazeći put osobnog i
tuđeg obraćenja baš u suživotu sa zlima u svijetu, Crkvi i vlastitoj
grješnosti.
Ključne riječi
parabola o žitu i kukolju; odnos prema zlu; kršćanska ljubav; disciplinske mjere; tolerancija
Hrčak ID:
92416
URI
Datum izdavanja:
21.11.2012.
Posjeta: 1.744 *