Izvorni znanstveni članak

Anselmo Banduri (1675.–1743.), dubrovački benediktinac u Parizu

Jelena Puškarić

Sažetak

Pripadnika dubrovačkoga ogranka benediktinskoga reda, Anselma Bandurija (Dubrovnik, 1675.–Pariz, 1743.), nalazimo krajem 17. stoljeća najprije u susjednoj Italiji (okolica Napulja, Rim, Firenca), odakle godine 1702. stiže u znamenitu parišku opatiju francuskih mavrinaca, Saint-Germain-des-Prés. Tamo će, pod okriljem dom Bernarda de Montfaucona, Banduri izdati dva važna djela, jedno iz područja bizantoloških studija, Imperium Orientale sive Antiquitates Constantinopolitanae (1711.), drugo iz područja numizmatike, Numismata imperatorum Romanorum a Trajano Decio ad Palaeologos Augustos (1718.). Godine 1715. Banduri biva primljen u redove kraljevske Académie des inscriptions et belles-lettres. U idućim se godinama sve više udaljuje od redovničke prakse te pariške maurističke zajednice, priklonivši se dvorskome krugu vojvotkinje od Orléansa, majke regenta Filipa II. Orléanskog. Tako će se, godine 1724., Banduri i konačno smjestiti unutar Palais Royala gdje i umire u siječnju mjesecu 1743.

Ključne riječi

Anselmo Banduri (Bandurović); Dubrovnik; benediktinski red; mauristi; Firenca; Pariz

Hrčak ID:

7482

URI

https://hrcak.srce.hr/7482

Datum izdavanja:

22.12.2006.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.791 *