Kineziologija, Vol. 38 No. 2., 2006.
Izvorni znanstveni članak
Utjecaj programa dodatnih sati tjelesnog odgoja na tjelesni i motorički razvoj djece u dobi od 7 do 10 godina
Gregor Jurak
Marjeta Kovač
Janko Strel
Sažetak
Sažetak
Uvod
Uz razrede s redovnom nastavom, škole u Sloveniji posljednjih petnaestak godina nude i program tzv. sportskih razreda, s naprednim i proširenim nastavnim planom i sadržajem tjelesnog odgoja koji najčešće uključuje dva dodatna sata tjedno za ba-vljenje izabranim aktivnostima u okruženju škole. Dodatne sate zajednički vode nastavnik tjelesnog odgoja i nastavnik razredne nastave. Uz to, program nudi i širi izbor sportskih sadržaja, kojima se učenik može baviti i izvan škole. Ovaj program doda-tne sportske nastave uveden je, nažalost, u manje od 7% osnovnih škola u Sloveniji (Jurak, Kovač, & Strel, 2004a). Za razliku od sportskih razreda srednjih škola, ovdje cilj nije usklađivanje školskog rada i sportskih treninga (Jurak, Kovač, Strel, & Starc, 2005), nego ponuda naprednog sadržaja tjelesnog odgoja djeci i roditeljima koji žele više sporta, kao i njihovo usmjeravanje zdravom načinu života (Kovač & Novak, 1998).
Cilj istraživanja bio je utvrditi kako program dodatnih sati tjelesnog odgoja utječe na tjelesni i motorički razvoj djece u dobi od 7 do 10 godina.
Metode
Provedeno je longitudinalno istraživanje u vidu pedagoškog eksperimenta. U istraživanje je uključeno 328 učenika, koji su u 2000. g. započeli s prvom godinom svog školovanja (u dobi od 7 godina). U sljedeće tri godine (2001-2003) prošli su testiranja u svim mjerenim zadacima. Oblikovane su dvije skupine djece iz istih škola: eksperimentalna skupina, koja je uključivala djecu iz sportskih razreda (N=157; 81 dječak i 76 djevojčica) i kontrolna skupina, koja je uključivala djecu iz običnih razreda (N=171; 87 dječaka i 84 djevojčice). To je učinjeno da bi se minimizirao učinak uvjeta rada za tjelesni odgoj koje nude pojedine škole te utjecaj šireg društvenog okruženja na rezultate.
Podaci su prikupljeni u okviru tzv. “Sportsko-obrazovnog kartona” (Športno vzgojni karton) (Strel et al., 1997), koji uključuje prikupljanje podataka na temelju kojih se kroz 19 godina pratio tjelesni i motorički razvoj djece i mladeži u Sloveniji (Strel et al., 2001, 2003, 2004). Korišteni su sljedeći testovi: tjelesna visina, tjelesna težina, kožni nabor nadlaktice, taping rukom, skok udalj s mjesta, poligon natraške, podizanje trupa, pretklon na klupi, izdržaj u visu zgibom, trčanje 60m i trčanje 600m. Također je izračunata vrijednost XT varijable koja predstavlja prosječnu vrijednost svih osam motoričkih zadataka, a usporediva je s cjelokupnom općom populacijom. Testovi su opisani u publikaciji “Sport educational chart”, Strela i suradnika (1997).
T-test za zavisne uzorke koristio se za izračun razlika između pojedinih varijabli za individualne skupine mjerenih ispitanika. T-test za nezavisne uzroke se koristio za izračun razlika između pojedinih varijabli dviju skupina mjerenih ispitanika. Razlike u transformacijskim učincima između dviju skupina izračunate su analizom kovarijance.
Rezultati
Analiza razlika između pojedinih varijabli dviju skupina mjerenih ispitanika pokazuje da su u inici-jalnom testiranju (2000.g.) kod oba spola postojale značajne razlike samo u varijablama taping rukom (p=.003-.019), poligon natraške (p=.000-.008) i po-dizanje trupa (p=.000-.004). Kod dječaka, značajne su razlike između eksperimentalne i kontrolne skupine također utvrđene za varijable tjelesna težina (p=.008), skok udalj s mjesta (p=.006), pretklon na klupi (p=.000) i izdržaj u visu zgibom (p=.005), a kod djevojčica za varijablu trčanje 600m (p=.010). Prosječna vrijednost motoričkih zadataka (XT) po-kazuje da je motorički status učenika sportskih razreda bio iznad (dječaci 53.114, djevojčice 54.533) slovenskog prosjeka (koji iznosi 50.0), dok je moto-rički status učenika običnih razreda bio ispod pro-sjeka (dječaci 47.717, djevojčice 49.695).
Pri završnom testiranju značajne su razlike, za oba spola, u korist učenika sportskih razreda, utvrđene za varijable taping rukom (p=.013-.020), poligon natraške (p=.000), podizanje trupa (p=.002-.020) i trčanje 600m (p=.000). Kod dječaka, značajna je razlika također utvrđena u testovima pretklon na klupi (p=.020) i izdržaj u visu zgibom (p=.024). Razlika u vrijednosti XT se smanjila kao rezultat većih vrijednosti kod djece iz običnih razreda (dječaci 48.435, djevojčice 51.118; sportski razredi: dječaci
52.519 i djevojčice 54.893).
Nakon eliminacije razlike inicijalnog stanja dviju skupina, značajne razlike između dviju skupina na α razini od .05 mogu se uočiti u sljedećim motoričkim varijablama: poligon natraške (p=.001-.047), podi-zanje trupa (p=.000-.048) i trčanje 600m (p=.000-.001). Dječaci su se značajno razlikovali i u tjele-snoj težini (p=.005).
Rasprava i zaključci
Inicijalne razlike u motoričkim sposobnostima ukazuju na to da se u sportske razrede upisuju djeca s boljim motoričkim statusom. Pretpostaviti je da roditelji djece iz sportskih razreda imaju po-zitivniji stav prema sportskom načinu života te da su dovoljno imućni da omoguće i financiraju takav način života.
Veća tjelesna težina dječaka iz sportskih razreda može se objasniti njihovom većom biološkom zrelošću. Istodobno, veće razlike u tjelesnoj težini u usporedbi s tjelesnom masti ukazuju na veću količinu mišićnog tkiva.
Kao što se očekivalo, na kraju četvrte godine školovanja djeca iz običnih kao i iz sportskih razreda imala su veće vrijednosti svih testiranih varijabli u odnosu na početne. Naime, karakteristika proučavanog perioda je pozitivan smjer razvoja svih motoričkih sposobnosti u oba spola, kao i veće vrijednosti sve tri mjerene antropometrijske mjere (Kondrič, 2000; Strel et al., 2001; 2003, 2004).
Na temelju rezultata završnog testiranja mo-glo bi se pretpostaviti da je rad u običnim razredima bio učinkovitiji, no detaljnija analiza daje drukčiju sliku.
Dječaci iz sportskih razreda su tijekom svih godina imali veću tjelesnu težinu od svojih vršnjaka u običnim razredima, no razlika se smanjivala s dobi. Na temelju smanjene razlike u kožnim naborima, može se pretpostaviti da je razlika u tjelesnoj težini manja zbog slabijeg porasta tjelesne masti kod dječaka iz sportskih razreda. Ovo je vrlo važan pokazatelj u svjetlu presječnih (cross-sectional) studija koje ukazuju na rastući postotak djece ove dobi koja su prekomjerne tjelesne težinom i pretila (Bös, 2003; Strel et al., 2001, 2004).
Bolji napredak u koordinaciji pokreta cijelog tijela (test poligon natraške) učenika sportskih razreda ukazuje na bolju kvalitetu vođenja sati, širi opseg motoričkih vještina i odgovarajuću organizaciju rada, što je osiguralo pozitivne promjene u toj motoričkoj sposobnosti (Kovač & Štihec, 1988). Može se pretpostaviti da su učenici sportskih razreda primili drukčije motoričke podražaje, koje su nastavnici prenijeli drukčije, a to upućuje i na višu razinu sportskih vještina.
Veći napredak u testovima podizanje trupa i trčanje 600m može se prvenstveno objasniti većim volumenom vježbanja u smislu više sati nastave tjelesnog odgoja u sportskim razredima. Ovi testovi prikazuju različite oblike izdržljivosti, koji se mogu znatno poboljšati planiranim i primjerenim vježbanjem.
Očekivale su se veće razlike u rezultatima drugih motoričkih varijabli. Nakon analize karakteristika pojedinih dimenzija predstavljenih motoričkim varijablama, vidljivo je da napredak nije poglavito postignut u onim motoričkim sposobnostima koje su velikim dijelom genski zadane (brzina, eksplozivna snaga). U usporedbi s time, u sportskim je razredima napredak postignut ponajviše u onim motoričkim sposobnostima koje se mogu značajno poboljšati vježbom, a za koje je proučavana dobna skupina pokazala naročito negativne promjene u posljednjih nekoliko desetljeća (Bös, 2003; Strel et al., 2004: Rychtecky, 2004). Uz to, postalo je uobičajeno da se u školama sa sportskim razredima postiže viša razina nastave tjelesnog odgoja i u običnim razredima, kao rezultat pozitivnog transfera znanja među nastavnicima (Novak et al., 1990). Nadalje, slabije inicijalno stanje uvijek olakšava postizanje većeg napretka u odnosu na ispitanike s boljim (višim) inicijalnim stanjem. Ti bi čimbenici mogli objasniti manje razlike između učenika običnih i sportskih razreda.
Kao odgovor na dobivene nalaze, preporuča se sljedeće: učestalija suradnja između nastavnika tjelesnog odgoja i nastavnika razredne nastave u nastavi tjelesnog odgoja, organizacija primjerenih programa dodatnog obrazovanja nastavnika o razvojnim karakteristikama djece u dobi od 7 do 10 godina, fleksibilna organizacija sportskih razreda zbog promijenjenih zahtjeva školskog rasporeda i sustavnije planiranje nastave za sportske razrede.
Ključne riječi
Hrčak ID:
9070
URI
Datum izdavanja:
11.1.2006.
Posjeta: 7.921 *