Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

Epidemiološke i kliničke značajke bruceloze u djece

Svjetlana Grgić ; Klinika za infektivne bolesti, Klinička bolnica Mostar, Mostar, Bosna i Hercegovina
Jadranka Nikolić ; Klinika za infektivne bolesti, Klinička bolnica Mostar, Mostar, Bosna i Hercegovina
Mira Bradarić ; Dom zdravlja Mostar, Mostar, Bosna i
Siniša Skočibušić ; Klinika za infektivne bolesti, Klinička bolnica Mostar, Mostar, Bosna i Hercegovina


Puni tekst: hrvatski pdf 80 Kb

str. 173-178

preuzimanja: 847

citiraj


Sažetak

Cilj: U strukturi pobola mediteranskih zemalja, me|u koje spada Bosna i Hercegovina, bruceloza zauzima važno mjesto zbog svojih socijalno-medicinskih značajki. Bolest ima široki spektar kliničkih manifestacija i može dovesti do komplikacija s teškim posljedicama. Cilj ovog istraživanja bio je prikazati kliničke i epidemiološke značajke te terapijski pristup u djece s brucelozom liječene u Klinici za infektivne bolesti Kliničke bolnice (KB) Mostar.
Bolesnici i metode: Provedena je retrospektivna analiza podataka o kliničkim i epidemiološkim značajkama bruceloze prikupljenih iz medicinske dokumentacije bolesnika mlađih od 18 godina liječenih u Klinici za infektivne bolesti KB Mostar u razdoblju od 2005. do 2011. godine.
Rezultati: U ispitivanom razdoblju u Klinici je liječeno ukupno 60 bolesnika s brucelozom, od čega devet (15%) djece. Djeca su većim dijelom bila iz ruralnih područja s pozitivnom epidemiološkom anamnezom (podatak o direktnom kontaktu s bolesnim životinjama, oboljelom članu obitelji i/ili konzumaciji mliječnih proizvoda iz domaćinstava u kojih je već bila dokazana bruceloza). U sve oboljele djece bruceloza je dokazana serološki, dok je pozitivnu hemokulturu imalo samo jedno dijete; taj izolat Brucella melitensis bio je rezistentan na trimetoprim-sulfametoksazol (TMP-SMZ). Najčešće kliničke manifestacije bile su vrućica, noćno znojenje, opća slabost, umor i gubitak apetita, a od laboratorijskih obilježja leukopenija i limfocitoza. Koštano-zglobni oblik bruceloze zabilježen je u 7/9 djece, najčešće monoartritis, dok respiratorni, genitourinarni, kožni, okularni i neurološki oblici bolesti nisu zabilježeni. Prosječno je liječenje bruceloze u oboljele djece trajalo 8,5 tjedana. Tijekom hospitalizacije liječenje je u svih provedeno kombinacijom gentamicina i rifampicina, dok je po otpustu peroralno liječenje nastavljeno kombinacijom rifampicina i azitromicina odnosno cefiksima u djece mlađe od osam godina, a kombinacijom rifampicina i doksiciklina u djece starije od osam godina. Izlječenje je postignuto u sve djece.
Zaključak: U Bosni i Hercegovini bruceloza u djece je rijetka, ali ne i zanemariva bolest. Stoga svi liječnici koji rade u endemskim područjima trebaju diferencijalno-dijagnostički pomišljati na brucelozu u djece s dugotrajnom vrućicom, artralgijama i leukopenijom ukoliko dolaze iz ruralnih područja. Terapijski pristup u pedijatrijskoj populaciji daje različite mogućnosti kombiniranja antimikrobnih lijekova, no TMP-SMZ se ne čini kao razboriti izbor za empirijsko liječenje obzirom na dokazanu rezistenciju brucele na TMP-SMZ u naših bolesnika.

Ključne riječi

Bruceloza; djeca; liječenje

Hrčak ID:

105107

URI

https://hrcak.srce.hr/105107

Datum izdavanja:

30.12.2012.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.298 *