Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Filozofija, mišljenje, kultura i jezik — neka opća razmatranja

Mislav Ježić ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu


Puni tekst: hrvatski pdf 211 Kb

str. 31-48

preuzimanja: 848

citiraj


Sažetak

O odnosu filozofije i hrvatskoga jezika mogu se postavljati pitanja na različitim razinama:

Treba li u Hrvatskoj o filozofiji pisati na hrvatskome jeziku, ili na nekome drugome, svjetskome jeziku, npr. engleskome ili kineskome ili hindskome ili španjolskome? Ili oboje?

Pripadaju li u hrvatsku filozofiju sva djela hrvatskih auktora, ili samo ona koja su pisana hrvatskim jezikom, ili u nju ulaze i djela stranih i svjetskih auktora prevedena na hrvatski jezik?

Pripada li hrvatskoj kulturi i hrvatska filozofija ili ne?

Je li filozofija međunarodna struka u kojoj se treba postizati karijera i scijentometrijski utvrdiva »izvrsnost«, kao npr. u kemiji ili tehnologiji, ili je ona zauzeto misaono bavljenje temeljnim životnim, ontološkim, spoznajnim i ćudorednim pitanjima radi sebe samoga i radi drugih za koje ta pitanja mogu biti bitna? Jesu li to pitanja od osobne ili opće znatnosti, ili oboje?

Kako se filozofijska pitanja i razlaganja oblikuju u raznim jezicima i kako se prenose s jednoga u druge jezike?

Što je poticajno, a što ograničavajuće za mišljenje ako se filozofski tekst piše na vlastitu jeziku? Što je poticajno, a što ograničavajuće ako se piše na stranome jeziku?

Po čem su svjetski jezici svjetski, po čem je vlastit jezik vlastit i prisan, i ima li nešto po čem neki jezik jest ili nije »filozofijski«?

Ovaj rad raspravlja o pojmovima suprotnih jezičnih procesa: jezične mijene i jezičnoga razvoja. Pokazuje kako jezična mijena ugrožava i ograničava mogućnosti jezika, a jezični razvoj stvara i povećava mogućnosti jezika da izrazi kulturne ili duhovne sadržaje, vrijednosti, istančane osjećaje i razrađene misli, uključujući i filozofiju. Oba su procesa oprimjerena na klasičnim europskim jezicima, grčkome i latinskome, i na nekim suvremenima poput francuskoga, engleskoga, njemačkoga i hrvatskoga. Ti su jezici tijekom svoje povijesti očitovali jasne znake razgradnje sustava i propadanja u nekim razdobljima, kao i ponovne obnove i bogata razvoja u drugima. Složeno međudjelovanje europskih suvremenih i klasičnih jezika osposobilo ih je da se svi razviju u književne ili standardne jezike u svim funkcionalnim stilovima, ali na različitim osnovama i pomoću različitih jezičnih postupaka i sredstava. Svaki će od tih jezika nastaviti djelovati kao standardni jezik samo ako bude obuhvaćao sve funkcionalne stilove, a ako ne bude, postat će nepodoban za izraživanje i vlastite i međunarodne kulture.
Ovaj rad pokazuje i kako se hrvatski jezik izražuje u području filozofijskoga stila, čak i slobodnije od nekih velikih jezika. Stoga može biti dobrih razloga za hrvatske auktore da o filozofiji pišu na velikim svjetskim jezicima zato da bi postigli profesionalnu karijeru, ili pak da bi svoju poruku prenesli širemu čitateljstvu, ali jamačno ne zato da bi raz­rađenije ili istančanije izrazili filozofske misli. S druge strane, ima jednako dobrih razloga da pišu na hrvatskome jeziku da bi pridonesli hrvatskoj kulturi, ili da bi promišljali misli na opušteniji, prirodniji i vjerojatno stvaralački plodniji način.

Ključne riječi

filozofija; mišljenje; kultura; jezik

Hrčak ID:

116917

URI

https://hrcak.srce.hr/116917

Datum izdavanja:

1.3.2014.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.344 *