Izvorni znanstveni članak
Razrješavanje referencijalne dvosmislenosti u engleskome kao drugom jeziku
Irena Zovko Dinković
Katarina Željeznjak
Sažetak
Govornici nekog jezika svakoga dana proizvode i primaju velike količine jezičnoga materijala, koji obično obrađuju iznimno velikom brzinom i bez poteškoća. No taj je jezični materijal rijetko kada lišen bilo čega što bi moglo zbunjivati govornike ili otežavati komunikaciju.
Među takve pojavnosti pripada i dvosmislenost u jeziku. Tema je ovog rada način na koji govornici obrađuju dvosmislene elemente u jeziku, s ciljem utvrđivanja načina na koji se pridružuje jedno ili više mogućih tumačenja nekoj dvosmislenoj jezičnoj cjelini. Pritom treba istaknuti da se dvosmislenošću u ovome radu bavimo s teorijskog
gledišta jezičnog razumijevanja, a ne jezične proizvodnje te stoga naša analiza polazi od čitatelja, tj. utemeljena je na pisanom, a ne govorenom jeziku. U središtu je zanimanja rada tzv. referencijalna dvosmislenost, odnosno utvrđivanje strategija kojima se govornici
služe pri određivanju referenata zamjenica u dvosmislenim rečenicama. S tim ciljem provedeno je istraživanje putem upitnika, u kojem su sudjelovali govornici engleskoga kao drugog jezika (L2) te izvorni govornici engleskoga kao kontrolna skupina. Jedan od ciljeva istraživanja bilo je i određivanje utjecaja dobi i stupnja vladanja jezikom na proces razumijevanja rečenica, kao i jesu li govornici svjesni dvosmislenosti pri obradi rečenica s dvosmislenim zamjenicama te nastoje li i na koji način ukloniti dvosmislenost
pri dopunjavanju takvih rečenica. U istraživanju su sudjelovale četiri skupine ispitanika: dvije skupine srednjoškolaca Prirodoslovne škole Vladimira Preloga u Zagrebu različite dobi i stupnja znanja jezika (1.
i 4. razred), jedna skupina studenata engleskog jezika s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te jedna skupina izvornih govornika britanskoga engleskog jezika. Svim srednjoškolcima i studentima engleskoga hrvatski je jezik materinji, a engleski uče kao drugi jezik. Nitko od njih nije simultani dvojezični govornik. Učenici 1. razreda u prosjeku uče engleski jezik 9 godina, dok učenici 4. razreda i studenti engleskoga u prosjeku uče engleski 9,5 odnosno 19,8 godina. Svi su u istraživanju sudjelovali dobrovoljno i anonimno.
Istraživanje je provedeno putem upitnika koji se sastojao od dva dijela. U prvom se dijelu nalazilo 30 nepotpunih složenih rečenica od kojih je svaka imala po dva imenska izraza u prvoj surečenici te zamjenicu na početku druge surečenice. 15 rečenica osmišljeno
je kao dvosmisleno, tj. zamjenica u drugoj surečenici može se odnositi i na prvi i na drugi imenski izraz u prvoj surečenici, dok je preostalih 15 rečenica slično oblikom i značenjem, ali s nedvosmislenim referentom zamjenice. Rečenice su nasumično poredane na obrascu, a ispitanici su zamoljeni da ih dovrše tako da svaka rečenica bude smislena. Za taj su zadatak ispitanici imali na raspolaganju 5 minuta. Zatim su zamoljeni da zaokruže one rečenice
koje smatraju dvosmislenima, tj. koje imaju, prema njihovu mišljenju, još jedno moguće tumačenje te da navedu to drugo značenje. U drugom dijelu upitnika ispitanicima su dana četiri kraća odlomka s ne više od tri duže, složene rečenice. U svakom se odlomku nalazila zamjenica te dva imenska izraza kao mogući referenti. Ispitanici su trebali navesti koji od dva imenska izraza smatraju koreferentnim sa zamjenicom te objasniti svoj odgovor. Za
cjelokupni upitnik ispitanici su imali 20 minuta vremena. Rezultati istraživanja pokazali su da nema bitnih razlika između ispitanika kada se radi o strategijama u odlučivanju o referentima zamjenica, no razlike postoje u sposobnosti da se ispravno dopune dijelovi rečenica u zadanom vremenu. Uspješnost tog zadatka
očekivano ovisi o dobi i stupnju ovladavanja jezikom. K tomu, rezultati pokazuju da nisu svi ispitanici, s iznimkom studenata engleskoga, bili svjesni svih dvosmislenih rečenica, a razlog tomu vidimo u većoj osviještenosti jezika kod studenata engleskog. Kada se radi o strategijama kojima se govornici koriste u razrješavanju dvosmislenosti, ključnu ulogu ima sintaksa rečenice, odnosno načelo sukladne funkcije (eng. parallel function) (Harley 2001; McNeill 1987; Grober/Beardsley/Caramazza 1978) te položaj zamjenice i imenskih
izraza, odnosno načelo bliskosti (eng. proximity) – osobito ako su u skladu sa semantikom glagola i obavjesnom strukturom rečenice. Ako je pak tumačenje rečenice u suprotnosti s govornikovim znanjem o svijetu, dvosmislenost zamjenice razrješava se s obzirom na izvanjezični kontekst. To je osobito slučaj s drugim dijelom upitnika u kojem su ispitanici nastojali osmisliti prikladan scenarij u koji bi uklopili svoje znanje o svijetu i na taj način pokušali razriješiti dvosmislenost. No ako je značenje rečenice iz bilo kojeg razloga teško zamisliti kao scenarij, govornici se prije svega oslanjaju na sintaksu i položaj zamjenice.
Ključne riječi
referencijalna dvosmislenost; zamjenice; drugi jezik; engleski; hrvatski
Hrčak ID:
130156
URI
Datum izdavanja:
7.4.2014.
Posjeta: 1.335 *