Izvorni znanstveni članak
Recepcija Sagrijevih izvješća o nastupima plime duž europskih obala Atlantskoga oceana od Frane Petrića do Francisa Bacona i Giovannija Battiste Ricciolija (1591–1672)
Ivica Martinović
; Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Kapetan Nikola Sagri s otoka Šipana u svoje je djelo Ragionamenti sopra le varietà de i flussi et riflussi del mare Oceano Occidentale (1574) uključio dva opažačka izvješća o vremenu nastupa plime duž europskih obala Atlantskoga oceana: prvo od Gibraltara do Flandrije i Zeelandije te uzduž južne engleske obale, a drugo duž irske obale i u
Bristolskom kanalu. Ivan Marija Sagri, koji je nakon iznenadne smrti pisca tiskao Ragionamenti, posvjedočio je u predgovoru čitateljima da je njegov pokojni brat bio »radoznao i marljiv čovjek«.
Koliko je dosad istraženo, Frane Petrić bio je prvi koji je u tiskanoj knjizi prikazao i komentirao prvo Sagrijevo izvješće dok je o morskim mijenama pisao u »De maris affluxus, et refluxus varietate«, 28. knjizi svoje Pancosmije, služeći se pritom sintagmama
ex Sagri relatione ili ex Sagro. Dapače, na to se izvješće pozivao u svojim umovanjima o uzrocima morskih mijena: protiv sentencije o Mjesecu kao jedinom uzroku morskih mijena, a za sentenciju o možebitnim ponorima u morskom dnu.
Pod utjecajem svoga učitelja Gocleniusa Otto Casmann, profesor u gradiću Stadeu na njemačkom sjeveru, u poglavlju »Duorum Nautarum marini aestus observatorum specialis historia« svoje knjige Marinae quaestiones (1596) preuzeo je u cijelosti Petrićev prikaz i komentar Sagrijeva izvješća. Pritom je dijelove Petrićeva komentara
‘shvatio’ kao Sagrijev tekst i time otvorio mogućnost da čitatelj Sagriju pripiše Petrićev komentar.
Papinski inženjer Bartolomeo Crescenzio u svom je utjecajnom nautičkom kompendiju Nautica mediterranea (1602) oba Sagrijeva opažačka izvješća objavio u cijelosti, ali u dotjeranoj inačici. Sagrijevu uputu za uporabu opažačkoga izvješća Crescenzio je izrekao jednostavnije, primjereno prvim adresatima svoje knjige – kapetanima papinske flote.
Kako svjedoče stranice njegova djela Euripus (1624), Marko Antun de Dominis upoznao je prvo Sagrijevo izvješće preko Casmannovih Marinae quaestiones (1596), dakle u Petrićevu prikazu Sagrijeva izvješća. Dok je komentirao Petrićeve prigovore Sagriju, dvaput se osvrnuo na Sagrijeve opažaje, ali bi njegov komentar sigurno bio
drugačijega usmjerenja da je izravno poznavao Sagrijeve Ragionamenti i Dubrovčaninovu argumentaciju u prilog Mjesečevu djelovanju. S pomoću Crescenzijeva kompendija isusovac Giovanni Battista Riccioli upoznao je Sagrijeva opažačka izvješća i u svom latinskom prijevodu uvrstio ih u svoj monumentalni Almagestum novum (1651) da bi osporio netočno Galileievo objašnjenje o
uzroku morskih mijena. Time je Sagrijevim izvješćima ‘produžio’ vijek i proširio područje utjecaja, osobito među profesorima i studentima isusovačkih kolegija do 1757.
Kad je Isaac Gruter iz Baconove ostavštine priredio Scripta in naturali et universali philosophia (1653) za amsterdamskoga izdavača Elseviera, prvi je put objelodanjena i Baconova kraća rasprava De fluxu et refluxu maris. Uvjeren u korespondenciju između
gibanja Mjeseca i morskih mijena (consensus rerum), engleski je filozof formulirao svoj istraživački program i tom prilikom predočio tri eksperimenta, od kojih je drugi oblikovao iz Petrićeva prikaza prvoga Sagrijeva izvješća. Na kraju svoje rasprave Bacon se izravno založio da se Sagrijeva opažanja nastave i profine. Je li mu pri formulaciji ‘drugog eksperimenta’ kao predložak poslužila Petrićeva Pancosmia ili
Casmannove Marinae quaestiones – to ostaje otvorenim pitanjem.
Dok je u Almagestum novum uključio oba Sagrijeva izvješća iz u cjelovitu latinskom prijevodu, Riccioli je u dvama izdanjima svoga kasnijeg djela Geographiae et hydrographiae reformatae libri duodecim (1661, 1672) objavio tablicu nastupa plime po atlantskim primorjima europskih država, u kojoj je, u usporedbi s kasnijim opažajima plime u djelima Slotbooma, Dudleya i Varena, zadržao znatan broj Sagrijevih opažaja morske plime od Gibraltara do Nieuwpoorta, duž južne engleske obale, duž irskih obala i pri prijelazu Engleskog kanala s polazištem u nekoj flandrijskoj luci.
Ključne riječi
Nikola Sagri; Frane Petrić; Otto Casmann; Bartolomeo Crescenzio; Marko Antun de Dominis; Giovanni Battista Riccioli; Francis Bacon; renesansna filozofija prirode; morske mijene, opažaj
Hrčak ID:
131460
URI
Datum izdavanja:
15.10.2014.
Posjeta: 1.418 *