Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.3935/ljsr.v22i1.83
RESTORATIVE JUSTICE AND RECIDIVISM: INVESTIGATING THE IMPACT OF VICTIM-PREFERENCE FOR LEVEL OF ENGAGEMENT
Nadia Wager
; University of Bedfordshire, United Kingdom
Ciaran OKeeffe
; Buckinghamshire New University, United Kingdom
Andrew Bates
; Thames Valley Probation, United Kingdom
Gooff Emerson
; Thames Valley Probation, United Kingdom
Sažetak
Cilj ovog istraživanja bio je ocijeniti kakav utjecaj vrši mogućnosti da žrtva izabere svoju razinu angažiranosti pri intervencijama restorativne pravde. Shodno tome, istraživanje je usporedilo očekivani rizik ponovnog osuđivanja počinitelja, izračunat pomoću skale za mjerenje recidiva među prijestupnicima i stvarnih stopa ponovnog osuđivanja prijestupnika među osobama koje su prošle i onima koje nisu prošle tri različite inicijative restorativne pravde: sastanak, pismo isprike i rad na razvoju empatije prema žrtvi. Ondje gdje je ponovno osuđivanje počinitelja bilo očito, istražena je komparativna razina štete između inicijalnog prijestupa i sljedećeg kaznenog djela. Metoda: Radilo se analizi raspona rizika 253 prijestupnika kojima je presuđeno restorativnom pravdom u razdoblju između rujna 2007. i rujna 2011. Analiza podataka počela je nakon rujna 2012., kako bi se omogućila godina dana praćenja. Rezultati: Analize su pokazale statistički značajna odstupanja između očekivanih i stvarnih stopa ponovnog osuđivanja počinitelja za sve tri intervencije. Zaključak: Pokazalo se da izbor omogućen žrtvama u pogledu stupnja njihove umiješanosti u presudu restorativne pravde nimalo ne šteti; štoviše, povezuje se s nižim stopama ponovnog osuđivanja počinitelja i razmjerno visokom vjerojatnosti da će počinjena šteta biti manja u slučaju ponovnog počinjenja kaznenog djela.
Ključne riječi
restorativna pravda; analiza raspona rizika; žrtvin odabir; ponovno osuđivanje; smanjenje štete pri ponovnom počinjenju kaznenog djela
Hrčak ID:
139977
URI
Datum izdavanja:
1.6.2015.
Posjeta: 2.169 *