Filozofska istraživanja, Vol. 36 No. 2, 2016.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21464/fi36205
Dijalektički odnos između glazbe kao same stvari i glazbenih konvencija u Filozofiji nove glazbe Theodora Adorna
Dušan Milenković
orcid.org/0000-0003-1860-5502
; Univerzitet u Nišu, Filozofski fakultet
Sažetak
Osnovne postavke Adornove Filozofije nove glazbe u ovom se radu sagledavaju iz perspektive pojma glazbe kao same stvari i pojma glazbenih konvencija, koji se uzimaju kao dijalektički polovi glazbe u Adornovom učenju, pa se njihova analiza provodi usporedno s razmatranjem Adornove negativnodijalektičke metode u ovoj knjizi. Pojmom glazbe kao same stvari Adorno formulira povijesne tendencije same glazbene forme, do kojih skladatelj dolazi proširujući mogućnosti glazbenog stvaranja izvan granica koje je postavila glazba njegovih prethodnika. S druge strane, glazbene konvencije su dominantan oblik glazbenog stvaranja jedne epohe, kojim skladatelji ne unapređuju glazbenu djelatnost, nego ostaju u području poznatih skladateljskih obrazaca. Prema Adornu, glazbi kao samoj stvari približava se dodekafonijska glazba Arnolda Schönberga, dok glazba Igora Stravinskog ipak ostaje u okvirima konvencionalne glazbe.
Ključne riječi
glazba kao sama stvar; glazbene konvencije; negativna dijalektika; Arnold Schönberg; Igor Stravinski
Hrčak ID:
173354
URI
Datum izdavanja:
27.9.2016.
Posjeta: 2.516 *