Izvorni znanstveni članak
Postoji li pragmatički jezični poremećaj?
Jasmina Ivšac
Ana Gaćina
Sažetak
Posljednjih dva desetljeca, istraživaci i klinicari sve više pažnje usmjeravaju prema ulozi pragmatike u govorno-jezicnoj komunikaciji u terminima urednoga razvoja i posebno mogucih poremecaja. Naime, primjereno vladanje morfologijom,
sintaksom i drugim jezicnim sastavnicama u predškolskoj dobi nije dostatno za ucinkovitost komunikacije u situacijskome i
socijalnome kontekstu. Pragmaticke sposobnosti se, između ostalog, temelje na razumijevanju vlastitih namjera i govornika te
stalnoj integraciji razlicitih podataka tijekom razgovora. Kako procjena vještina konverzacije ili pripovijedanja zahtijeva što
prirodniji kontekst i ovladanost strukturalnim aspektima jezika, pragmaticki jezicni poremecaji cesto promaknu u klinickome
radu ili se proglase nekim srodnim poremecajem. Upravo iz razloga što niti znanstvena literatura ne predlaže jasnu i jednoglasnu
definiciju te službenu kategorizaciju pragmatickih jezicnih poremecaja, u ovome se radu prikazuje studija slucaja djeteta koji
prema svojim obilježjima odgovara slici pragmatickih jezicnih poremecaja. Tijekom dvogodišnjega pracenja pokušava se
doprinijeti odgovorima na nedoumice o nezavisnosti pragmatike, ostalih jezicnih sastavnica i kognitivnog razvoja, na eventualno
prisustvo više razlicitih poremecaja te na jasni opis pokazatelja pragmatickih jezicnih teškoca. Longitudinalno pracenje djecaka
isto tako nudi mogucnost razlicitih metodoloških rješenja koja otvaraju pristup ka prepoznavanju i procjeni pragmatickih jezicnih
poremecaja.
Ključne riječi
pragmatika; pokazatelji pragmatickog jezicnog poremecaja; studija slucaja; jezicni razvoj
Hrčak ID:
16738
URI
Datum izdavanja:
1.10.2006.
Posjeta: 10.129 *