Izvorni znanstveni članak

U potrazi za starijim hrvatskim pseudoarabizmima

Žarko Muljačić

Sažetak

U većini europskih jezika, pa tako i u hrvatskome, postoje, u skladu s pojmom etymologia remota, samo neizravni arabizmi koji su stoga zapravo pseudoarabizmi. U starije doba, tj. otprilike prije prvih većih nahrupiteljskih prodora otomanske vojske (koji se mogu datirati poslije 1450. god.), u hrvatskom leksiku jedva da je moglo biti turcizama arapskog podrijetla. U ovom ću se dakle radu pozabaviti romanizmima arapskog podrijetla koji su u naš jezik stigli preko kolonijalnomletačkih odnosno južnotalijanskih arabizama. Da li je među njima bilo pseudoarabizama „treće ruke“, tj. mletačkih ili puljskih grecizama arapskog podrijetla, ostaje cilj daljih istraživanja. Sigurno je samo to, da je mletački kao jezik tada najsnažnije talasokracije na širokim prostranstvima istočnog dijela Mediterana (i s njim povezanih manjih mora) koja su grosso modo dopirala do krivulje koja povezuje Carigrad, Kretu, Aleksandriju, Palestinu i Cipar, kontaktirao u mnogim lukama s grekofonim i s arabofonim govornim subjektima. Što se nekih govora južne Italije (i cijele Sicilije) tiče, oni su relativno dosta dugo bili pod arapskom vlašću od koje su se (kao i jezično arabizirana Malta) uglavnom oslobodili tek u drugoj polovici 11. st. O mletačkoj snazi u Carigradu i na Levantu poslije 1204. svjedoči naslov preuzet od mletačkog dužda, tj. dominator quartae et dimidae partis totius Imperii Romaniae (statistički 37,5 % dotadašnjeg Bizantskog Carstva, to nije pretjerano ako se zna da su muslimanski Seldžuci već prije 1204. vladali većim kontinentalnim dijelom središnje Male Azije). Autor se držao načela melius abundare osobito u 2. pogl., s namjerom da tretirani problem sagleda kao sastavni dio trokontinentalnih jezičnih dodira i sukoba. U završnom je poglavlju analizirao dva egzemplarna hrvatska pseudoarabizma, tj. orsani „arsenal“ i Marulićev hapax sapran „šafran“ (koji svoju nepredvidljivu fonetsku preobliku duguje po svoj prilici svjesnoj aliteraciji). U zaključku je pokušao odgovoriti na pitanje zašto su neki (pseudo)arabizmi imali toliki uspjeh u nizu romanskih jezika, iako nisu bili neophodni leksemi, jer je latinski raspolagao s dobrim leksemima za neke „stvari“. Radilo se o prestižu arapskih i drugih istočnih proizvoda (ne nužno luksuzne robe), dakle razlogu sličnom onom koji je u naše doba pridonio „pobjedi“ neologizma hit u odnosu na šlager (sezone) i sl.

Ključne riječi

arabizmi; etymologia remota; tuđice; povijest jezika; hrvatski jezik

Hrčak ID:

19489

URI

https://hrcak.srce.hr/19489

Datum izdavanja:

14.12.2007.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.032 *