Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

BILJEŠKE O JEZIKU ANTE STARČEVIĆA

Ivan Marković ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu


Puni tekst: hrvatski pdf 776 Kb

str. 75-114

preuzimanja: 1.000

citiraj


Sažetak

Jezik Ante Starčevića (1823–1896), izrazito važna hrvatskoga političara i pisca, još su suvremenici smatrali “osebujnim” (Mihovil Pavlinović). Međutim jezikoslovci do danas gotovo ništa relevantno o toj osebujnosti nisu rekli osim činjenice da je od 1850. Starčević dosljedno pisao ekavštinom. U ovome radu uočava se i raščlanjuje nekoliko odlika Starčevićeva jezika prema kojima je on Starčevićevim suvremenicima doista mogao biti “osebujan”. To su (1) irealna kondicionalna rečenica sa da + budem + gpr, (2) anteriorna temporalna rečenica s veznicima kon što i nakon što, (3) prijedložna skupina u supor (+ dat), (4), disjunktivno ali te (5) futur sa budem + inf.

Ključne riječi

hrvatski jezik; 19. stoljeće; sintaksa; veznici; konjugacija; Ante Starčević

Hrčak ID:

218731

URI

https://hrcak.srce.hr/218731

Datum izdavanja:

2.4.2019.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.079 *