Medicus, Vol. 12 No. 1_ Kardiologija, 2003.
Pregledni rad
Suvremena načela u dijagnostici i liječenju zatajivanja srca
Davor Miličić
Katija Čatipović-Veselica
Sažetak
Zatajivanje srca sindrom je koji može biti uzrokovan
različitim čimbenicima što nepovoljno utječu na strukturu i
funkciju miokarda, od arterijske hipertenzije, genskih osobitosti,
valvularnih i prirođenih bolesti srca, aritmija, toksina i
sl., do ishemijske bolesti srca odnosno infarkta miokarda. Riječ
je o jednoj od najčešćih kroničnih nezaraznih bolesti suvremenog
svijeta na koje otpada znatan udio svekupnih troškova
zdravstva, najveći broj hospitalizacija i najviše bolničke smrtnosti.
Narav srčanoga zatajivanja je zloćudna, tj. životna prognoza
oboljelih u pravilu je nepovoljnija nego u slučaju mnogih
raširenih zloćudnih tumora. Suvremeni pogled na zatajivanje
srca podrazumijeva poznavanje patofiziologije, koja se temelji
na patološkoj neurohormonskoj aktivaciji (sustav renin-
-angiotenzin-aldosteron, simpatikus i ostali mehanizmi). Remodeliranje
je pojam koji objašnjava progresivnu narav disfunkcije
odnosno zatajivanja srca, a riječ je o cjelovitoj degeneracijskoj
preobrazbi miokarda, uz nazočnost procesa kao što su apoptoza,
nekroza, fibroza srčanoga tkiva, dilatacija i deformacija
miokarda, ali i aktiviranje nekih zapretenih (fetalnih) gena,
uključujući i onkogene. Medikamentno upletanje u nepovoljni
patofiziološki tijek zbivanja odnosno u procese patološke neurohormonske
pobude otvorilo je mogućnost ne samo poboljšavanja
simptoma i funkcijske sposobnosti nego i statistički
mjerljivoga smanjivanja smrtnosti. Naime, dok je diureticima i
digitalisom moguće tek kontrolirati višak tekućine odnosno
postići kliničko poboljšanje, kombinacijom ACE-inhibitora i betablokatora
može se ne samo poboljšati funkcijsko stanje i
povoljno utjecati na pokazatelje remodeliranja nego i na preživljavanje.
Davanjem ACE-inhibitora može se naime dugoročno
postići relativno smanjivanje smrtnosti za 20-25%, a dodatkom
beta-blokatora postiže se dodatno relativno smanjivanje smrtnosti
za 30-35%. U težim i teškim kongestivnim oblicima zatajivanja
srca dodatak spironolaktona, antagonista aldosterona,
može dodatno poboljšati preživljavanje za relativnih 30-ak%.
Strategija liječenja na temelju rezultata velikih studija doživjela
je promjene, tako da je najprije potrebno uvesti ACE-inhibitor,
potom pridodati beta-blokator, a diuretici i digitalis dodaju se
ako je potrebno. U teškim oblicima kongestivnoga zatajivanja
srca valja uključiti i spironolakton. Strategija liječenja srčanoga
zatajivanja detaljnije je razrađena u tekstu članka. Potom su
navedene i ukratko razmotrene i ostale, nefarmakološke
metode liječenja, od ultrafiltracije krvi do transplantacije srca.
Resinkronizacijsko liječenje i ugradnja kardioverterskih defibrilatora
danas dobivaju također važno mjesto u liječenju zatajivanja
srca, jer slično kao i neki lijekovi mogu u odabranih skupina
bolesnika povoljno utjecati na klinički tijek i preživljavanje.
Ključne riječi
zatajivanje srca; dijagnostika; liječenje
Hrčak ID:
20529
URI
Datum izdavanja:
27.1.2003.
Posjeta: 3.823 *