Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

JEDNOGLASNO OJKANJE U POVIJESNOJ PERSPEKTIVI

Grozdana Marošević ; Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: engleski pdf 2.941 Kb

str. 141-160

preuzimanja: 1.713

citiraj


Sažetak

U članku se upozorava na nedovoljno istraženo jednoglasno (unisono) pjevanje u hrvatskoj tradicijskoj glazbi. Propituje se stereotip o sklonosti Hrvata višeglasnom pjevanju, stvoren činjenicom prevladavanja dvoglasnoga pjevanja u većini hrvatskih regija tijekom prve polovice 20. stoljeća, ali i zaokupljenošću etnomuzikologa skupnim (višeglasnim) pjevanjem uslijed (i u 20. stoljeću izraženog) shvaćanja folklorne glazbe kao kolektivne umjetnosti. Osvrće se i na utjecaj vlastitih spoznaja i iskustava u interpretiranju istraživanih fenomena.
Navedeno se razmatra na primjeru ojkanja. U hrvatskoj etnomuzikološkoj literaturi uglavnom je obrađeno ojkanje dinarske regije, koja se smatra glavnim područjem tog načina pjevanja i žarištem njegova širenja drugim područjima Hrvatske. Posebno je obrađeno ojkanje dalmatinskoga zaleđa, u kojem su u 20. stoljeću prevladavali različiti dvoglasni oblici ojkanja, te je taj tip ojkanja istaknut za prototip ojkanja u cjelini. Jednoglasne se oblike ojkanja navodi usputno, kao manje zanimljive, kojima pjevač pribjegava samo u osami, kad uza se nema drugih pjevača. Na osnovi takvih prikaza, za jednoglasne bi se oblike ojkanja, karakteristične za središnju i istočnu Hrvatsku, vrlo lako moglo zaključiti da su izvedenice, odnosno nepotpune (okrnjene) verzije dvoglasnih oblika, nastale odumiranjem dvoglasja uslijed nedovoljne prakse izvođenja u sredinama u koje se tijekom 16. i 17. stoljeća doselilo dinarsko stanovništvo.
Analiza povijesnih podataka i glazbenih zapisa u objavljenim i rukopisnim izvorima (od 16. do 19. stoljeća) razotkrila je da je jednoglasje u prošlosti bilo dobro zastupljeno i u dinarskim i izvandinarskim područjima te da je supostojalo s dvoglasnom glazbenom praksom. Pokazala je strukturne razlike između jednoglasnih i dvoglasnih oblika ojkanja, te pružila dovoljno uporišta za zaključak da jednoglasno ojkanje nije izvedenica dvoglasnoga. Ujedno je otvorila pitanja povezana s rasprostranjenošću ojkanja i podrijetlom pojedinih oblika ojkanja izvan užega dinarskog prostora.

Ključne riječi

jednoglasje; višeglasje; ojkanje; povijesna perspektiva; Hrvatska

Hrčak ID:

23185

URI

https://hrcak.srce.hr/23185

Datum izdavanja:

30.6.2006.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.791 *