hrcak mascot   Srce   HID

Studia ethnologica Croatica, Vol.20 No.1 Prosinac 2008.

Pregledni rad

Koliko smo odmakli s biti primijenjen? Od národopisa do antropológie, heterogenost kurikuluma i javno uključivanje u Slovačkoj (Sažetak)

Helena Tužinská ; Comenius University, Faculty of Philosophy, Department of Ethnology and Cultural Anthropology, Slovačka

Puni tekst: engleski, pdf (317 KB) str. 193-209 preuzimanja: 208* citiraj
APA
Tužinská, H. (2008). How Far Have We Gone with Being Applied? From Národopis to Antropológia, Curricula Heterogeneity and Public Engagement in Slovakia. Studia ethnologica Croatica, 20(1), 193-209. Preuzeto s http://hrcak.srce.hr/29454

Sažetak
Članak se bavi razlikama između ciljeva etnografije i antropologije, utjecajem koji oni imaju na kurikulum, te njihovim mogućim posljedicama na javno mišljenje. Naime, heterogenost kurikuluma i inzistiranje na primijenjenoj znanosti otvaraju prostor za širu raspravu o identitetu naših disciplina. Kako su produkcije etnologije i socijalne i kulturne antropologije bile razmjerno različite, tvrdim da bi se trebalo raspravljati o tzv. sinkronizacijskim procesima obiju disciplina. Većina etnološke literature iz srednje i istočne Europe slijedila je iste postavke kao europska etnologija, također i kao neke od škola kulturne antropologije na Zapadu. Istovremeno, različiti teoretski pristupi unutar antropologije bili su inkompatibilni s europskom etnološkom tradicijom bez obzira na geografski položaj pojedinih odsjeka/instituta. Stoga su različite škole unutar antropologije sličnije paralelnim pravcima koji se nikada ne sijeku, a takva mnogostrukost se može primijetiti i prilikom analize kurikuluma.
U posljednjih nekoliko godina, u kojima općenito primjećujemo mnogostrukost paradigmi u društvenim znanostima, postoje i sve veće razlike u kurikulumima, ponekad i unutar istog odsjeka. Bez obzira na to, postupne promjene u transformacijskim procesima prema istraživanju sadašnjosti i prema istraživačkim temama koje ne bi mogle biti izučavane tijekom komunističkog razdoblja, zapravo ne predstavljaju značajniji metodološki pomak. To možda jest proširivanje sadržaja istraživanja, ali nikako nije promjena temeljnih postavki, što je prepušteno pojedinim predavačima i njihovoj teoretskoj orijentaciji koja oblikuje tumačenje podataka. Fascinacija kompleksnim detaljima može biti samo dodatak konkretnom antropološkom tumačenju, ali u doba dostupnosti svih vrsta podataka njihovo detaljno izučavanje samo zbog njihove nekadašnje važnosti studentima je potpuno nezanimljivo. Ono po što su studenti došli na studij sasvim izlazi iz okvira rasprave "etnologija i/ili antropologija".
Etnologija i kulturna antropologija imaju sukladne, ali i suprotne povijesti i ciljeve. Biti svjestan ciljeva kurikuluma predstavlja izazov, kako za predavače, tako i za studente. Potraga za dosljednim kurikulumom potraga je za zajedničkom porukom koju želimo prenijeti. Potraga za profilom studenata jest posljedica potrage za identitetom naše discipline i njezinom mogućom uporabom. Dvije se vrste tumačenja dopunjuju – jedno komparativno i povijesno, drugo općenito, koje vrijedi za sve ljudske kulture, bez obzira na stalne povijesne mijene. Postupna sustavna promjena kurikuluma ne može se desiti samo putem promjene pristupa iz onih koji su bili orijentirani na sadržaj u one koji su orijentirani na primjenjivost, već i putem važnijih tematskih, teoretskih i metodoloških modifikacija uključenih u predavanja. Mogućnost discipline da javno djeluje jest ono što zanima studente. Ako je naša osnovna poruka moći postavljati pitanja kao što je "što to znači biti čovjekom?", tada se moramo upitati i koliko smo odmakli s primijenjenošću?

Ključne riječi
diskurs u etnologiji i antropologiji; heterogenost kurikuluma; javno uključivanje

Hrčak ID: 29454

URI
http://hrcak.srce.hr/29454

[engleski]

Posjeta: 363 *