Izvorni znanstveni članak
Prilog proučavanju pravopisa Lobkovicova psaltira iz 1359. godine: evolucija pisareva odnosa prema načelima bilježenja slijedova lu, ĺu, nu, ńu
Софья ГАДЖИЕВА
Sažetak
U radu je istražen pravopis fonemskih slijedova lu, ĺu, nu i ńu u hrvatskoglagoljskomu
Lobkovicovu psaltiru iz 1359. godine.Razmotreni su problemi označavanja ili neoznačavanja palatalnosti sonanta na položaju ispred samoglasnika u. Taj se položaj razlikuje od položaja ispred ostalih samoglasnika po tome što je u glagoljici postojalo grafi jsko sredstvo za označavanje palatalnosti prethodnog sonanta – uporaba slova û. Proučena su pitanja: koliko su česte bile pogreške neoznačavanja i hiperkorektnoga označavanja palatalnosti, je li se to odnosilo na oba sonanta l – ĺ i n – ń u
istoj mjeri, koliko je Lobkovicov psaltir homogen s obzirom na te pogreške, koji je točno tip pogreške – hiperkorektno označavanje ili neoznačavanje palatalnosti – svojstveniji za taj tekst i kako su točno ta dva tipa pogreške
distribuirana po dvama sonantima. Iz teksta su psaltira i deset kantika ispisane sve potvrde s grafemskim slijedovima lu, lû, nu, nû (ukupno 758 potvrda). U skladu s primijećenim
razlikama u taktici pisara, tekst je podijeljen u tri dijela. U članku se navode brojčani podaci – kako apsolutni, tako i relativni – o svakom od triju dijelova i o tekstu u cjelini. U prvom dijelu teksta fonemski slijed lu pisar žakan Kirin dosljedno bilježi kao lû (42 potvrde od ukupno 44). Kod fonema l – ĺ s jedne strane i n – ń s druge strane suprotna je pravopisna slika. I tvrde i meke foneme l – ĺ pisar bilježi kao meke, a foneme n – ń, i tvrde i meke, kao tvrde.Dakle, pisarevo je načelo vezati slovo l uvijek za û, a slovo n uvijek za u – neovisno o fonološkom obilježju palatalnosti ili nepalatalnosti tih
suglasnika. U drugom se dijelu, tj. poslije 59. psalma, pravopisno načelo žakna Kirina naglo promijenilo. Granica u tekstu od koje počinje aktivna uporaba pisanjā s lu – kako pravilnih, tako i nepravilnih – nalazi se u 60.–62. psalmu. U drugom su dijelu pravilno odražene u pismu sve riječi (osim jedne) s fonemskim slijedom lu: one su zabilježene s lu: gluboko 63.7, luna 71.7 itd. Međutim, u usporedbi s prvim dijelom narastao je broj slučajeva nepravilne uporabe grafemskoga slijeda lu (tj. u riječima s mekim fonemom ĺ): takvih potvrda među riječima s ĺu ima 24%. Pisar je potpuno eliminirao jedan tip pogreške, ali je uveo (u određenoj mjeri)
drugi, obrnuti tip. U tom dijelu je počeo pisati, na primjer, lubavь 72.7, ludi 88.20 itd. U trećem je dijelu meki fonem ĺ skoro uvijek bilježio pravilno. Međutim, počeo je češće rabiti lû u riječima u kojima je tvrdi fonem l. O cijelom proučenom tekstu s obzirom na pisanja riječi s fonemima n/ń valja zaključiti: žakan Kirin vrlo dosljedno u cijelom tekstu psaltira rabi samo grafemski slijed nu za bilježenje fonemskoga sadržaja nu i ńu. Dakle, pisanja nu kod fonemskoga sadržaja ńu u tom spomeniku ne svjedoče o nemarnosti pisara, jer je takvo bilo njegovo pravopisno načelo. Od 51 riječi koje sadrže fonemski slijed ńu, 49 riječi žakan Kirin zabilježio je kao nu. U tekstu postoje 2 potvrde u kojima je fonemski slijed ńu zabilježen kao nû: pustinû 106.33 i shranû 118.34. U cijeloj građi nema ni jedne potvrde s nepravilnim, hiperkorektnim pisanjem nû (tj. potvrde u kojoj bi se na taj način bilježio slijed nu). Na kraju članka iznose se moguće pretpostavke objašnjenja te pravopisne slike, među kojima su na prvom mjestu: frekventnost fonema, utjecaj
iskustva prepisivanja latiničkih tekstova, utjecaj pisareva materinskog jezika, pisanje teksta uz diktiranje i dr. Na kraju je priložen i potpuni popis prikupljenih potvrda iz teksta.
Ključne riječi
pravopis; hrvatski crkvenoslavenski jezik; Lobkovicov psaltir; označavanje palatalnosti; rukopis; pisareva taktika; pogreške pisara; glagoljsko pismo; Senj; žakan Kirin; depalatalizacija sonanta
Hrčak ID:
31623
URI
Datum izdavanja:
31.12.2008.
Posjeta: 1.822 *