hrcak mascot   Srce   HID

Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Vol.26 Siječanj 2009.

Izvorni znanstveni članak

Najstariji sakramentar srednjovjekovne Istre iz 1050. godine u kontekstu europskih liturgijskih kodeksa

Hana Breko Kustura ; Odsjek za povijest hrvatske glazbe ZPHKKG HAZU, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (2 MB) str. 1-48 preuzimanja: 725* citiraj
APA
Breko Kustura, H. (2008). Najstariji sakramentar srednjovjekovne Istre iz 1050. godine u kontekstu europskih liturgijskih kodeksa. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 26, 1-48. Preuzeto s http://hrcak.srce.hr/33597

Sažetak
Najstariji sakramentar srednjovjekovne Istre dio je misala iz 11. stoljeća koji je danas pohranjen u Samostanu franjevaca konventualaca u Šibeniku. U stručnoj literaturi dosada je atribuiran kao šibenski «Liber sequentiarum et sacramentarium». Autorica iznosi argumente za dataciju rukopisa u 1050. godinu, na temelju analize karolinške minuskule kojom je kodeks pisan, te karakteristika njegova neumatskog notnog pisma i iluminiranih inicijala koji upućuju na tehniku jednog od najproduktivnijih skriptorija 11. stoljeća – onu skriptorija Tegernsee.
Na temelju metode hijererhijskog promatranja i komparativne sondaže svetaca u sanktoralu koju je 1984. predstavio njemački liturgičar Felix Heinzer: od onih najistaknutijih svetačkih imena (njem. «Leitheiliger»), preko regionalnih i loakalnih, autorica dolazi do novih spoznaja o mjestu njegova nastanaka i moguće uporabe.
Ime vodećeg sveca, sv. Tome apostola, patrona biskupije Pula, je zlatnim majuskulnim slovima upisano u molitvama, inicijali početka molitve ukrašeni velikim vitičastnim inicijalima, a posebni napjev sekvence njemu u čast notiran je adijastematskom neumatskom notacijom tipa Einsiedeln u sekvencijaru ove rukopisne knjige.
Pretpostavku o mjestu za koji je kodeks pisan argumentira poredbom svetačkih imena sanktorala ovog kodeksa, sa svetačkim slavljima koja propisuje najstariji sačuvani kalendar srednjovjekovne Pule iz 14. stoljeća, recentno pronađen u Augsburgu.
Sakramentar «šibenskog» kodeksa pripada tipu «gregorijansko rimsko-njemačkog» sakramentara, u kojemu nalazimo osim osnovnog korpusa rimskih svetaca i sloj liturgijskog slavlja tipičnih južnonjemačkih svetaca, zatim svetaca patrijarhije Akvileja, te poglavito cijeli sloj Istri svojstvenih svetačkih imena. Ovakova slika sakramentara koji svjedoči usvajanje različitih svetačkih kultova divergentnih europskih regija, jedna je od karakteristika liturgije srednjovjekovne Pule. Ona se u potpunosti podudara sa recentnom spoznajom povjesničara Bernharda Schimmelpfenniga koji ju je opisao sintagmom «otapala različitih tradicija svetačkih kultova».

Ključne riječi
Šibenik; Pula; liturgijske knjige; Liber sequentiarum et sacramentarium; skriptorij Tegernsee; rani srednji vijek

Hrčak ID: 33597

URI
http://hrcak.srce.hr/33597

[engleski]

Posjeta: 1.169 *