Ljetopis socijalnog rada, Vol. 9 No. 2, 2002.
Izvorni znanstveni članak
OSJEĆAJ USAMLJENOSTI I SOCIJALNO PONAŠANJE DJECE ŠKOLSKE DOBI U KONTEKSTU SOCIJALNE INTERAKCIJE
Mira Klarin
Sažetak
Cilj istraživanja je utvrditi da li kvaliteta interakcije s vršnjacima može objasniti osjećaj usamljenosti i ponašanje predadolescenata i adolescenata. Teorijsku osnovu čini Sullivanova interpersonalna teorija u kontekstu koje su rezultati i interpretirani.
Rezultati ukazuju na zaključak o značajnoj povezanosti između kvalitete interakcije u dijadi, osjećaja usamljenosti, agresivnog i prosocijalnog ponašanja. Kvaliteta interakcije s najboljim prijateljem značajan je prediktor usamljenosti, te prosocijalnog i agresivnog ponašanja. Adolescenti koji kvalitetu dijadne interakcije procjenjuju višom osjećaju se manje usamljeno i u repertoaru ponašanja koriste prosocijalne obrasce ponašanja, za razliku od adolescenata koji nisu zadovoljni interakcijom s najboljim prijateljem i koji pokazuju višu razinu usamljenosti, a u repertoaru ponašanja koriste agresivno ponašanje.
Utvrđene su i spolne razlike. Mladići se osjećaju usamljenije od djevojaka i češće koriste agresiju u svom ponašanju. Djevojke se osjećaju manje usamljeno i prosocijalno ponašanje je češće u repertoaru njihovog ponašanja.
Ključne riječi
usamljenost; prijateljstvo; agresivno ponašanje; prosocijalno ponašanje
Hrčak ID:
3523
URI
Datum izdavanja:
1.11.2002.
Posjeta: 10.377 *