Pregledni rad

Jezično posuđivanje i purizam u hrvatskome jeziku

Marija Turk ; Filozofski fakultet u Rijeci
Maja Opašić ; Filozofski fakultet u Rijeci

Sažetak

Hrvatski je jezik sukladno svojim snagama živio u duhovnim kretanjima koja su ga okruživala
i živo se uključivao u europske kulturne i civilizacijske tokove. U prilogu se daje sintetski prikaz
hrvatskih jezičnih dodira s drugim kulturnim, civilizacijskim i jezičnim krugovima. Iz tih je dodira
izraslo evidentno (posuđenice) i latentno (prevedenice) posuđivanje i neprekidno zamjetan jezični
purizam. Puristička se djelatnost osobito očituje u procesu standardizacije jezika, stoga se umjereni
purizam smatra univerzalnom značajkom standardnih jezika. Hrvatski je purizam u suglasju sa
sličnim nastojanjima u europskim jezicima: bavi se istim pitanjima, ima jednake kriterije i neprekidno
traje s različitim intenzitetom. U jezicima s izrazitijom purističkom tendencijom izravno jezič
no leksičko posuđivanje uzmiče pred kalkiranjem. Hrvatski je jezik oblikovao aktivni odnos prema
stranojezičnim činjenicama. To je skrb za jezičnu pravilnost koja ne prihvaća svaku stranu riječ
pasivno, proizvoljno i bez prosudbe, ali je prihvaća ako mu je potrebna i pri tom je usklađuje sa
svojim jezičnim zakonitostima. Hrvatski se purizam očituje ne samo u otporu prema pasivnom preuzimanju
stranih riječi, već prije svega u njegovu poticajnu djelovanju da se pokrenu vlastite mogućnosti u stvaranju izraza za izvanjezične inovacije: on je nuždan uvjet za stvaranje prevedenica
u najširem smislu toga naziva. Puristička djelatnost koja za cilj odabire prevedenice kao prikladnija
jezična rješenja od posuđenica također je podložna kritičkom preispitivanju. U hrvatskome je
jeziku u normativnoj ocjeni posuđenica i prevedenica bilo zastranjivanja, i to u rasponu od potpunog
proskribiranja ili jednih ili drugih, do nekritičnog prihvaćanja i jednih i drugih. Glavnina
standardološke prakse priklanja se umjerenom stavu. Kao što je cjelokupna povijest hrvatskoga
standardnoga jezika obilježena nastojanjem da se u prihvaćanju stranojezičnih činjenica poštuje na-
čelo reda i funkcionalnosti, tako su i danas aktualna normativna pitanja posuđenica i prevedenica.
Imajući u vidu leksičko raslojavanje i polifunkcionalni karakter standardnoga jezika u procjeni posuđenica i prevedenica, potreban je diferenciran pristup: jedan sinonimski parnjak u neutralnoj,
drugi u obilježenoj ulozi. Pristupa li se jezičnim činjenicama funkcionalno, u prvi će plan doći pozitivne
strane purizma i neće biti mjesta negativnim konotacijama koje se obično stavljaju u prvi
plan pa se jezični purizam smatra nepoželjnom pojavom. Purizam kao opiranje neosjetljivosti za
stilističko raslojavanje sinonim je za jezičnu kulturu. Zahvaljujući njemu, hrvatski se jezik leksički
obogatio, posuđenice prilagodio fonološki, morfološki i semantički, a u prevedenicama očuvao izraznu
samosvojnost i uključio u širu jezičnu konvergenciju.

Ključne riječi

jezično posuđivanje; jezični purizam; hrvatski jezik

Hrčak ID:

25189

URI

https://hrcak.srce.hr/25189

Datum izdavanja:

1.7.2008.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 10.660 *