Kineziologija, Vol. 37 No. 1., 2005.
Izvorni znanstveni članak
Jačina i usmjerenost stanja kompetitivne anksioznosti, samopouzdanja i sportske uspješnosti
Kristjan Kais
Lennart Raudsepp
Sažetak
Uvod
Istraživanja su pokazala da je sposobnost suočavanja s naglašenom anksioznošću usko povezana s uspjehom u natjecateljskom, osobito vrhunskom sportu. Sukladno tome, brojna su istraživanja proučavala anksioznost u sportu, većinom Upitnikom stanja kompetitivne anksioznosti-2 (Competitive State Anxiety Inventory-2; CSAI-2, Martens i sur., 1990). S obzirom na određena ograničenja koja se javljaju u mjerenju intenziteta anksioznosti, Jones (1991) uvodi pojam ‘usmjerene percepcije’. Istraživanja tom skalom usmjerenosti pokazuju da je interpretacija anksioznosti kao olakšavajućeg faktora povezana s uspješnošću. Tako je cilj ovog rada bio ispitati odnos između jačine i usmjerenosti kompetitivnoga stanja anksioznosti, samopouzdanja i sportske uspješnosti kod košarkaša i odbojkaša prije više različitih utakmica.
Metoda
Košarkaši (n=12) i odbojkaši (n=12) popunili su modificiranu verzij upitnika CSAI-2 prije 11 različitih utakmica, što je na koncu rezultiralo sa 132 popunjena upitnika za svaki sport. Upitnik je uključivao i subskalu jačine, kao i subskalu usmjerenosti na somatske i kognitivne simptome anksioznosti. Treneri su također vrednovali natjecateljsku uspješnost svojih igrača na svim utakmicama koristeći se skalom Likertova tipa sa 10 jedinica.
Rezultati
Dobiveni rezultati ukazuju na umjereno stanje anksioznosti i vrlo visoko samopouzdanje sportaša prije utakmica. Kognitivna i somatska anksioznost, kao i samopouzdanje pokazali su se stabilnima prije utakmica. Korelacijska analiza pokazuje da intenzitet i usmjerenost somatske i kognitivne anksioznosti i samopouzdanja igrača nije bilo povezano sa sportskom uspješnošću. Ipak, jačina kognitivne anksioznosti umjereno je i pozitivno povezana s uspješnošću.
Rasprava i zaključak
Naše istraživanje provjerava Jonesovu (1991) direktivnu hipotezu unutar multidimenzionalne teorije anksioznosti (Martens i sur., 1990). Rezultati pokazuju da, općenito, jačina i usmjerenost somatske i kognitivne anksioznosti sportaša, kao ni njihovo samopouzdanje nisu povezani sa sportskom uspješnošću. Ipak, dobivena je umjereno visoka i pozitivna povezanost jačine kognitivne anksioznosti i sportske uspješnosti.
U ovom je istraživanju sportska uspješnost operacionalizirana kao subjektivna trenerova procjena. U budućim istraživanjima trebalo bi koristiti valjaniji instrument za procjenu sportske izvedbe. Osim toga, bilo bi potrebno razmotriti i djelovanje obrazaca anksioznosti na sportsku uspješnost kroz vrijeme.
Ključne riječi
Hrčak ID:
4138
URI
Datum izdavanja:
1.7.2005.
Posjeta: 20.712 *