Kineziologija, Vol. 36 No. 1., 2004.
Izvorni znanstveni članak
Proteinska dopuna prehrani poboljšava rezultate rehabilitacije nogometaša nakon artroskopske operacije koljena
Nickolay Boyadjiev
Lubomir Spassov
Sažetak
Uvod
Učinkovita rehabilitacija mišića kvadricepsa femorisa osnovno je pitanje potpunog oporavka nakon imobilizacije i operacije koljenskog zgloba. Koristi se široki raspon kineziterapijskih postupaka kojima se sportašu osigurava što brži povratak u trening i natjecanje. Cilj ovog rada bio je istražiti jesu li za pacijenta proteinski dodaci prehrani nakon artroskopske operacije koljena, uz provedbu opsežnog kineziterapijskog programa, dodatno korisni.
Metode
Uzorak ispitanika. U istraživanje je uključeno 56 pacijenata, aktivnih sportaša nogometaša. Od tih pacijenata 47 imalo je artroskopsku operaciju zbog ozljede meniska, a 7 zbog rekonstrukcije prednjeg križnog liga-menta (ACL). Ispitanici su slučajnim odabirom raspoređeni u dvije grupe, po 28 u svakoj, u kontrolnu (CG) i eksperimentalnu (EG). Pacijenti u objema grupama prolazili su jednak kineziterapijski tretman. Svi su se pacijenti standardno hranili, s time da su pacijenti iz eksperimentalne grupe dobivali i proteinsku suplementaciju, i to dnevno 1 g/kg visokokvalitetnog mlijeka i proteinskog dodatka na bazi jaja (sadrži 90,5% proteina).
Uzorak varijabli. Kineziološka evaluacija koljenog zgloba i mišićnog sustava provedena je pomoću miotonometrije (MTM) mišića kvadricepsa femorisa, mjerenja opsega natkoljenice (TC), amplitude pokreta u koljenom zglobu te manualnog mišićnog testiranja (MMT), i to na ozlijeđenoj i neozlijeđenoj nozi prije i nakon intervencije.
Rezultati i rasprava
Za statističku analizu dobivenih podataka uporabljen je Studentov t-test. Podaci su prikazani kao aritmetička sredina ± standardna devijacija.
Ozbiljnost hipotrofije kvadricepsa femorisa, kao i uspješno zbrinjavanje te popratne pojave ozljede koljena, procijenjena je na osnovi usporedbi mjera opsega natkoljenice ozlijeđene i neozlijeđene noge. Mjera TC bedra ozlijeđene noge kod pacijenata iz eksperimentalne grupe u inicijalnoj točki mjerenja bila je statistički značajno niža nego vrijednost TC bedra neozlijeđene noge (44.05±2.02 naspram 47.54±2.27 cm, p<0.001), s prosječnom razlikom od 3.57±0.78 cm. Također je utvrđena statistički značajna razlika istih mjera u inicijalnoj točki mjerenja kod pacijenata iz kontrolne grupe (44.93±2.38 i 48.61±2.94, p<0.001), s prosječnom razlikom od 3.82±0.80 između mjera dobivenih na ozlijeđenoj i neozlijeđenoj nozi. Na kraju eksperimenta, međutim, došlo je do izjednačavanja mjera opsega natkoljenice ozlijeđene i neozlijeđene noge pacijenata eksperimentalne grupe, tj. nije utvrđena statistički značajna razlika. U eksperimentalnoj grupi dobivene su vrijednosti za ozlijeđenu i neozlijeđenu nogu 47.16±2.12 naspram 47.57±2.63 cm, p>0.05, s prosječnom razlikom 0.41±0.41. Vrijednosti mjera TC na ozlijeđenoj nozi ostale su niže u kontrolnoj grupi od onih dobivenih na neozlijeđenoj nozi (46.70±2.51 naspram 48.38±2.78 cm, p<0.05), tj. utvrđena je prosječna statistički značajna razlika od 1.75±0.75 cm.
Na samom početku eksperimenta, kod pacijenata eksperimentalne grupe tonus je za vrijeme kontrakcije mišića kvadricepsa femorisa ozlijeđene noge bio statistički značajno niži od tonusa istog mišića neozlijeđene noge (73.78±11.56 naspram 113.21±5.53 jedinica, p<0.001), s prosječnom razlikom od 39.43 ±13.96 jedinica. Te iste karakteristike kod pacijenata kontrolne grupe bile su 47.21±6.89 jedinica u prosjeku (68.93±6.72 naspram, 115.78±4.50, p<0.001). Na kraju eksperimenta je kod pacijenata kontrolne grupe utvrđena jednaka, statistički značajna razlika ovog parametra za vrijeme kontrakcije od, u prosjeku, 26.71±9.88 jedinica (88.78±7.66 naspram 115.86±4.39, p<0.001); dok je kod pacijenata eksperimentalne grupe koji su primali proteinsku suplementaciju razlika bila zanemariva: 2.36±3.18 jedinica (113.1±5.56 naspram 114.64±4.08 jedinica, p>0.05).
Ni u pacijenata eksperimentalne ni u pacijenata kontrolne grupe nije dobivena statistički značajna razlika inicijalnih mjera tonusa mišića kvadricepsa femorisa u mirovanju u odnosu na mjere nakon provedene intervencije.
Na temelju ocjena dobivenih ručnim testiranjem mišića utvrđeno je da je nakon provedenog eksperimenta kod pacijenata eksperimentalne grupe došlo do značajnog povećanja snage mišića pri ekstenziji u koljenom zglobu, i to s ocjene 3.66±0.12 na 4.99±0.55 (p<0.001). Također je utvrđen značajan, ali slabiji pozitivan pomak u povećanju mišićne snage u pacijenata iz kontrolne grupe, i to s ocjene 3.57±012 na 4.33±0.26 (p<0.001).
Zaključak
Rezultati jasno oslikavaju učinkovitost primijenjenog kineziterapijskog programa kod nogometaša, aktivnih natjecatelja, nakon artroskopske operacije koljena zbog ozljede, kojim se adekvatno može sanirati hipotrofija mišića. Rezultati su znatno bolji ako se program poprati suplementacijskom dijetom na bazi proteina s visokom biološkom vrijednošću u dnevnoj dozi od 1,0 g/kg tijekom četrdeset dana.
Ključne riječi
Hrčak ID:
4217
URI
Datum izdavanja:
28.6.2004.
Posjeta: 4.899 *