hrcak mascot   Srce   HID

Studia ethnologica Croatica, Vol.7/8 No.1 Ožujak 1999.

Izvorni znanstveni članak

Srodne pojave u svadbenim običajima Bunjevaca i balkanskog stanovništva romanskoga govora

Milana Černelić ; Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

Puni tekst: engleski, pdf (765 KB) str. 181-191 preuzimanja: 304* citiraj
APA
Černelić, M. (1996). Comparable Occurrences in Wedding Customs of the Bunjevci and Romance Language Speaking Inhabitants of the Balkan Peninsula. Studia ethnologica Croatica, 7/8(1), 181-191. Preuzeto s http://hrcak.srce.hr/59863

Sažetak
U uvodnom dijelu članka autorica se kratko osvrće na znanstveni rad Milovana Gavazzija, na etnologiju za kakvu se on zalagao te na značenje i opstojnost takve etnologije danas. Pojave o kojima se u ovome članku raspravlja ubrajaju se u skupinu istraživanja koja je Gavazzi poticao, a rezultat su višegodišnjih autoričinih istraživanja. Ta su istraživanja započela s pojavom osebujnog svatovskog lika staćela, kojom se svojedobno bavio i Milovan Gavazzi, i pretpostavio njegovo moguće grčko podrijetlo te ukazao na tri moguća puta unosa ovoga kulturnog elementa u Dalmatinsku zagoru. Pojava staćela tada još nije bila dovoljno istražena. Tek su novija istraživanja dala podrobnije podatke o toj svatovskoj ulozi i njezinoj ukupnoj prostornoj zastupljenosti: osim u Bunjevaca, gradišćanskih Hrvata, u dijelovima Dalmacije, Primorja i Like i na širem području Dalmacije, u jugozapadnoj Bosni, zapadnoj Hercegovini, području ušća Neretve i među Vlasima u sjeveroistočnoj Srbiji. Ta saznanja nisu bila dostatna da se dokaže izvorište staćelovo, ali karakteristični razmještaj pojave staćela, kao i etnološki pokazatelji njegove uloge upućuju na mogući unos posredstvom balkanskih Vlaha (Romana). Osim toga, staćel je kao zagonetni svatovski lik otvorio put mnogim pitanjima koja se tiču kulturnog naslijeđa hrvatske grupe, katkada više, a katkada manje jasno označene imenom Bunjevci. Proučavanje pojave odabranih svatova i njihove uloge u ukupnom zbiru svadbenih običaja u Bunjevaca ukazalo je na niz tema čije buduće proučavanje može pridonijeti novim spoznajama o mogućem ishodištu kulturne baštine Bunjevaca u svim njihovim ograncima.
U ovome prilogu izdvajaju se običaji ili elementi običaja, koji su se po svoj prilici oblikovali u doticaju s balkanskim stanovništvom romanskoga govora. U tu svrhu autorica uspoređuje pojedine kulturne elemente i pojave u svadbenim običajima, koje su potvrđene samo u nekim ili u svim bunjevačkim ograncima, s istima ili srodnim pojavama u Vlaha na području Pinda u sjevernoj Grčkoj i u području sjeveroistočne Srbije. Neke od tih pojava poznate su i drugim balkanskim narodima, Albancima i Grcima, te se pri usporedbi i na te elemente okvirno ukazuje. Autorica razmatra karakterističan prostorni razmještaj sljedećih pojava: svatovska čast kuma, njegova primarna uloga starješine svatova i određeni karakteristični elementi njegove uloge; posebni običajni postupci sa svatovskim kolačem; običaj da nevjesta tijekom pira ljubi svatove i za poljubac biva nagrađena novcem; običaj da se nevjesta na dulje ili kraće vrijeme odvoji od svatova. Potom slijedi pregled pojava koje nisu potvrđene u svim bunjevačkim područjima niti ih poznaju sve skupine podunavskih Bunjevaca, a isto tako nisu poznate niti svim Vlasima: običaj da svatovi bacaju novčiće u posudu s vodom pred ulazom u kuću i/ili običaj da pritom nevjesta, mladoženja ili djever nogom obore tu posudu; običaj ulaska nevjeste u mladoženjin dom preko bijelog platna; specifičan način pozivanja svatova s jabukom; odlaganje konzumacije braka. Nadalje, autorica ukazuje i na druge pojave, koje bi još bilo potrebno podrobnije istražiti.
Sve spomenute pojave potvrđene u svadbenim običajima Bunjevaca i Vlaha daju tek ograničen pregled njihove ukupne prostorne zastupljenosti, jer su se razmatrali samo nešto šire obuhvaćeni jadransko-dinarski prostori s mogućim bunjevačkim tragovima u prošlosti i sadašnjosti. Tako postavljeni okviri ukazali su na specifične okolnosti u kojima su nastajale, razvijale se i oblikovale etnokulturne osobine ove hrvatske skupine, koje su se prilagođene novoj kulturnoj sredini održale u znatnoj mjeri. Trag razmatranih pojava vodi nas u unutrašnjost Balkana na čijim je prostorima znatno ranije došlo do prožimanja kulturnih elemenata doseljenih Slavena i starosjedilačkog stanovništva romanskoga govora. Premda je zagonetni svatovski lik staćel naizgled samo još više zapleo i tako već zamršeno balkansko klupko, u isto je vrijeme dao poticaja za pokušaj konačnog razrješavanja složenih etnokulturnih procesa i povijesnih zbivanja na prostorima jugoistočne Europe.

Ključne riječi
svadbeni običaji; Bunjevci; romanski govor; Balkan

Hrčak ID: 59863

URI
http://hrcak.srce.hr/59863

[engleski]

Posjeta: 574 *