Izvorni znanstveni članak
Sabo Bobaljević i prijevod njegovih talijanskih stihova
Smiljka Malinar
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Dubrovački pjesnik Savino de’ Bobali Sordo (Sabo Bobaljević Glušac) ostavio je za
sobom svega 16 sastavaka na hrvatskom jeziku i 254 pjesme na talijanskom jeziku. Taj
nerazmjer možda treba pripisati rukopisnom obliku transmisije Bobaljevićevih hrvatskih
stihova (pa bi oni mogli biti preostaci u međuvremenu izgubljenoga većeg opusa), jer su
nam talijanski stihovi sačuvani u tiskanom obliku. Njihovo su posthumno objavljivanje,
u Veneciji 1584. godine, pod naslovom Rime amorose, e pastorali, e satire, omogućila pjesnikova
braća i bogati rođak Marin Bobaljević. Nedvojbeno je da je Bobaljević, član lokalne
Accademia dei Concordi, bio u prvom redu zaokupljen pisanjem talijanskih stihova, u
punome skladu, u većini svojih ostvarenja, sa stilskom normom bembijanskog petrakizma,
tada dominantnoga usmjerenja u sferi visoke poezije. Hrvatski stihovi heterogeni su i
po formi i po temama te se doimlju kao rezultat povremena eksperimentiranja. U njima
petrarkizan (pre)oblikovan Bembom gotovo da i nije ostavio traga: jedini sastavak koji bi se
mogao pripisati utjecaju bembijanske estetike kontaminiran je stilizacijom “na narodnu”.
Većina ostalih svojim formalističkim manirizmom provansalske i kasnolatinske derivacije
vraćaju nas arhaičnome, strambotističkom petrakizmu, čiji je status u Bobaljevićevo doba, i
u Dubrovniku bio upitan (zaključak na koji upućuje sam pjesnik nekim svojim stihovima).
Stoga su bliže, primjerice, Ranjininom zborniku nego Bobaljevićevoj talijanskoj zbirci, i
njezinim tečnim, muzikalnim, stihovima, koji neproblematičnom lakoćom prepliću motive
i formalne sklopove karakteristične za tadašnji petrarkistički mainstream, a povremene
“inovacije” odjek su propitkivanja kanonskih oblika petrarkizma njemu suvremene generacije
pjesnika. Iznimka je segment satira i poslanica, deriviran iz istog arhetipskog uzora.
U članku se u glavnim crtama iznose osobine prijevoda Bobaljevićevih stihova na
hrvatski jezik iz pera Frana Čale, objavljenog u izdanju Pjesme talijanke. Čale je pomnim
odabirom sastavio korpus Bobaljevićevih reprezentativnih stihova koji - ako su i najprihvatljiviji
za današnjeg čitatelja - daju ponešto nevjerodostojnu sliku njegovih pjesničkih postignuća, jer ga ukupan njegov talijanski opus pokazuje znatno prosječnijim i konvencionalnijim,
nego što odgovara idealiziranoj slici koju promiču i Čale i drugi autori koji
su se bavili njegovim stihovima: Milica Popović, Đuro Körbler i Arrigo Zink (posljednja
dvojica otvarajući pitanje Bobaljevićeva mjesta unutar talijanske i/ili hrvatske književnosti).
Ključne riječi
Sabo Bobaljević Glušac; Pietro Bembo; Frano Čale; talijanski izvornik; hrvatski prijevod; bembijanski petrarkizam; strambotistički petrarkizam
Hrčak ID:
61570
URI
Datum izdavanja:
15.4.2010.
Posjeta: 1.679 *