Izvorni znanstveni članak
Rousseauova dramatizacija sebstva
Martina Domines Veliki
orcid.org/0000-0002-3785-7177
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Iako se ne smatra prvim piscem autobiografije unutar europske književne tradicije,
Jean-Jacques Rousseau je tvorac prve sekularne autobiografije sa željom da pronađe
‘stabilizirajuće i sveobuhvatno jastvo’ (Anderson). On se ne okreće Bogu kao vrhovnom
istinotvorcu već potvrdu za istinito pronalazi u samome sebi i čitateljskoj publici. Sva
djela u njegovoj autobiografskoj trilogiji narušavaju konvenciju žanra, ali jednako tako
neupitno pribadaju tradiciji autobiografskog izričaja (de Man). U Ispovijestima, prvom
djelu u Rousseauovoj trilogiji, Rousseau se bavi pitanjem prijevare, a čitalac je uključen
u igru istine i laži. Dijalozi se poigravaju multipliciranjem sebstva i na taj način otvoreno
prokazuju autorove fikcionalizacije sebstva, upozoravajući na nemogućnost transparentnog
autobiografskog izričaja. U posljednjm djelu u trilogiji, Sanjarijama usamljenog
šetača, Rousseau se i dalje bavi svojim inicijalnim pitanjem ‘Što sam ja?’ i još uvijek ne može
pronaći zadovoljavajući odgovor na to pitanje. Njegov autobiografski projekt završava u
slijepoj ulici zato što svoje jastvo može izraziti jedino jezikom koji ga udvostručuje i multiplicira.
Rousseauovi autobiografski tekstovi žele izreći istinu no ona ostaje sekundarna
u odnosu na dramatizaciju sebstva. Diskurzivno ‘ja’ traži razloge za performativnim, a
tekst generira krivnju kako bi opravdao traženje oprosta. Rousseau se autobiografskom
izričaju okreće upravo iz razloga što se nada da pisanjem može fiksirati svoje jastvo te
tako udara temelje kasnijim romantičarskim autobiografskim izričajima.
Ključne riječi
autobiografija; dramatizacija sebstva; istina nasuprot laži; autor nasuprot čitatelju; prošlo i sadašnje ‘ja’; ambivalentnost jezika
Hrčak ID:
61580
URI
Datum izdavanja:
15.4.2010.
Posjeta: 1.212 *