Izvorni znanstveni članak
Borba Pečuške biskupije za crkvenu desetinu u Slavoniji od oslobođenja od osmanske vlasti do 1761.
Milan Vrbanus
Sažetak
Poslije oslobođenja Slavonije 1691. godine, započelo je na tom području organizacija komorske uprave. Budući je još uvijek trajao rat s Osmanskim Carstvom, Bečki je dvor odlučio uspostaviti dvovlašće na tom području, tako da je veći dio teritorija prepustio vojsci na čelu s glavnim vojnim zapovjednikom generalom Guidom von Starhembergom, a samo manji dio pod upravu službenika Dvorske komore.
Krajem 17. stoljeća započela je u Slavoniji organizacije crkvene uprave. U srednjem vijeku veći dio Slavonije bio je pod jurisdikcijom Pećuške biskupije. U Slavoniji je krajem 17. stoljeća započela borba za župe između Zagrebačke i Bosanske biskupije. U početku u tu se borbu nije odmah uključila i Pećuška biskupija iako je imala najviše prava na slavonske župe, jer je pećuški biskup nastojao prvenstveno urediti svoje sjedište, a uz to nije imao ni podatke o području, koje je u srednjem vijeku bilo pod jurisdikcijom njegove biskupije. Granice između Pećuške i Zagrebačke biskupije pokušao je 1690. godine odrediti kralj Leopold I., koji je odredio granicu između tih dviju biskupija, ali nije uspio u potpunosti, pa je Pećuška biskupija nastojala proširiti svoju jurisdikciju na području Slavonije, što joj je uspjelo tek krajem prve trećine 18. stoljeća.
Krajem 17. stoljeća u Slavoniji su se pojavili problemi oko prava na ubiranje crkvene desetine. Bečki dvor, odnosno Dvorska komora smatrao je da je Slavonija osvojena oružjem, pa da desetina pripada Habsburškoj Monarhiji, odnosno Dvorskoj komori, kao instituciji koje vodila brigu o državnim financijama. Stoga je Dvorska komora naredila komorskim službenicima da prikupljaju desetinu na području pod svojom upravom te da prevezu prikupljene žitarice u skladišta u Osijeku, Brodu i Gradišci. S vremenom su pećuški i zagrebački biskupi započeli prikupljanje desetine u župama koja su bili pod njihovom jurisdikcijom. Međutim, njihovo pravo na desetinu nije bilo pravno uređeno. Doduše, konferencija iz 1737. godine priznala im je pravo na veliku desetinu, ali im je zabranila ubiranje male desetine dok ne dokažu pravo na to podavanje. Takva situacija glede male desetine u Slavoniji ostala je sve do 1761. godine, kada je Virovitička županija, po nalogu kraljice Marije Terezije, sazvala sastanak predstavnika vlastelinstava te predstavnika Pećuške, Zagrebačke i Bosanske biskupije. Njihov sastanak rezultirao je dogovorom oko prava na ubiranje crkvene desetine, koji je u studenom 1761. godine kraljica Marija Terezija doradila te ga kao takvog prihvatila. S takvim se rješenjem konačno suglasio i barun Prandau, koji je bio najveći protivnik takvog uređenja prava na ubiranje crkvene desetine.
Time je konačno pravno regulirano pravo na ubiranje desetine u Slavoniji.
Ključne riječi
PeČuška biskupija; crkvena desetina; Slavonija; Karlov urbar; marija-terezijanski urbar
Hrčak ID:
62131
URI
Datum izdavanja:
1.10.2009.
Posjeta: 2.072 *