Izvorni znanstveni članak
Sreća i igre na sreću - Etički okvir za razumijevanje jednoga fenomena današnjice
Ivan Koprek
Sažetak
Po svojoj naravi čovjek traži sreću, želi biti sretan. Pitanje o sreći neodvojivo je od etike. Što je pak sreća ostaje dvojbeno. Prve pretpostavke za promišljanje o sreći i mogućnostima njezina ostvarenja postavila je antička kultura, posebno filozofi ja. Čini se da suvremeni čovjek u svojim životnim borbama na neki način »mora« biti sretan. Na to ga sili opće ozračje javnoga života. »Sreću« se posvuda nudi i preporučuje, daju se i točne upute kako je postići... Upravo takva prisilna, nametnuta »sreća«, čovjeka čini nesretnim. Pretvara ga u bolesnika. Stvara opasno ozračje rizičnosti i neodgovorne zaigranosti.
Osim na religijskom području, gdje je igra gotovo uvijek imala važnu ulogu, danas su u mnogim pozitivnim znanostima stvorene različite teorije igre koje tumače životinjsko ili ljudsko ponašanje, kulturu, društvo, gospodarstvo, jezik... Ako se pak igru stavlja uz sreću, onda se prvotno misli na igre na sreću. I na rizik. Igra na sreću počela se pojmovno razlikovati od općenite predodžbe o igri u onom trenutku kada je prvotno nedužnim igrama spretnosti i snage, kojima je svrha bila samo razonoda, pri dodan igrački ulog koji pojačava napetost s obzirom na ishode borbe. Tu je materijalna strana igre prevagnula, pri čemu se dobitak često čini posljednjim ciljem.
Mentalitet u kojemu će navodna sreća, ili kockarska kombinatorika, biti presudna za uspjeh u životu, a ne vlastita marljivost i pošten rad, ostaje etički opasan. Tako su igre na sreću, kao svojevrsna patologija nade, etički dvojbena praksa.
Ključne riječi
sreća; filozofi i filozofija o sreći; etika; igra; igre na sreću; etička prosudba igara na sreću; rizik; rad; nada
Hrčak ID:
111334
URI
Datum izdavanja:
29.11.2013.
Posjeta: 2.813 *