Ostalo
NOVOSTI U SEROLOŠKOJ I MOLEKULARNOJ DIJAGNOSTICI HEPATITISA B I C
MARIO POLJAK
orcid.org/0000-0002-3216-7564
; Medicinski fakultet Sveučilišta u Ljubljani, Institut za mikrobiologiju i imunologiju, Ljubljana, Slovenija
SNJEŽANA ŽIDOVEC LEPEJ
; Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb, Hrvatska
OKTAVIJA ĐAKOVIĆ RODE
; Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Opisali smo glavne novosti u dijagnostici hepatitisa B i C kao dio hrvatskih smjernica za dijagnostiku i liječenje virusnih hepatitisa 2013. Dijagnostika akutnog i kroničnog hepatitisa B započinje određivanjem HBsAg, anti-HBc i anti-HBs. Ostale serološke biljege hepatitisa B treba određivati tek u drugom koraku ako su nalazi HBsAg i/ili anti-HBc pozitivni. Pozitivan nalaz samo na anti-HBc potrebno je obvezno nadopuniti određivanjem HBV DNK. Kvantitativno određivanje HBsAg treba se koristiti komplementarno s određivanjem HBV DNK za: (i) razlikovanje inaktivnog nositelja HBsAg od aktivnog kroničnog HBeAg-negativnog hepatitisa B u bolesnika sa HBV DNK nižom od 2.000 IU/mL te za (ii) praćenje tijeka liječenja kroničnog hepatitisa B s pegiliranim interferonom-alfa. Metoda PCR-a u stvarnom vremenu ostaje i dalje metoda izbora za detekciju i kvantifikaciju HBV DNK. Testiranje za HCV započinje određivanjem specifičnih protutijela probirnim enzimskim imunotestovima ili brzim testovima. Sve osobe s pozitivnim probirnim anti-HCV testom treba testirati na prisutnost HCV RNK ili antigena virusne kapside. Potvrdne anti-HCV testove treba koristiti samo kao dodatne testove koji će potvrditi ili isključiti značenje reaktivnih rezultata probirnih enzimskih imunotestova u osoba koje su HCV RNK negativne. U praćenju virusne kinetike tijekom trojne terapije hepatitisa C preporučuje se korištenje molekularnih testova s identičnom donjom granicom detekcije (LLOD) te donjom granicom kvantifikacije. Određivanje rezistencije HCV-a na inhibitore proteaze nije dio obveznog dijagnostičkog praćenja bolesnika liječenih s trojnom terapijom. Ne postoje dostatni dokazi o potrebi uvođenja subtipizacije HCV-a u obveznu predterapijsku obradu bolesnika s kroničnim hepatitisom C. Genotip IL-28 je važan prediktor SVR-a u bolesnika liječenih kombinacijom IFN i ribavirina kao i u bolesnika zaraženih genotipom 1 liječenih trojnom terapijom. Genotipizacija IL-28B preporučuje se u predterapijskoj obradi bolesnika s kroničnim hepatitisom C. Posebno je značajan dijagnostički parametar u terapijski-naivnih bolesnika s kroničnim hepatitisom C prilikom dvojbe dvojna vs. trojna terapija.
Ključne riječi
hepatitis B; hepatitis C; dijagnostika
Hrčak ID:
113714
URI
Datum izdavanja:
14.1.2014.
Posjeta: 3.765 *