Izvorni znanstveni članak

Filozofija Kvirina Vasilja (1917–2006) kao »filozofija života«

Draženko Tomić ; Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak

Članak obrađuje temeljna filozofska usmjerenja franjevca Kvirina Vasilja (Međugorje, 1917. – Chicago, 2006), koji je veći dio svog života proveo u USA.
Za Vasilja je filozofija »znanost koja istražuje smisao i svrhu ljudskog postojanja « te određuje ulogu, značenje i vrijednost pojedinačnih znanosti, jer spoznaje najopćenitija načela stvarnosti. Vasilj je svoju filozofiju nazvao »filozofija života«, pojašnjavajući kako je njezin zadatak baviti se pitanjima smisla čovjekova postojanja i umiranja, poticati poštovanje i ljubav čovjeka prema čovjeku, ali i raščlanjivati
pojmove i dokazivati tvrdnje koje nadilaze čovjekovo iskustvo. Ona izrasta iz dviju činjenica: čovjek sebi ne podjeljuje vlastito postojanje i čovjek ne umire po vlastitoj odluci.
Vasiljeva filozofija života u svojoj je biti »transcendentna ili opća ontologija« kao »osnovna znanost o biću i bitku utemeljena na općem iskustvu« sa zadatkom oblikovanja osnovnih spoznaja o bitku i biću (»praizvorne spoznaje«). Ovakvim pristupom mišljenju Vasilj prednost daje ontologiji pred epistemologijom. Dosegnuti apsolutni
početak iskustvenog svijeta i zakoračiti u novi svijet metafizike po Vasilju je moguće samo na jedan način: spojiti više sistolnih spoznaja koje polaze od iskustva u nove i izvorne spoznaje koje razotkrivaju svijet kao u sebi konačan niz fizički povezanih uvjeta i iz njih zaključiti na postojanje nekog bića od sebe kao bezuvjetno nužnog.
Vasiljeva filozofija života ostvaruje se i u svom drugom liku – kao filozofija o čovjeku. U pristupu čovjeku Vasilj polazi od jedinstva tijela i duha, ali upozorava na bitnu razliku između tih sastavnica: čovjek je po svom tijelu ograničen, a po svom duhu bezmjeran. Vasilj uočava neku (imanentnu) finalnost u čovjekovom djelovanju, ali tvrdi i to kako je u sferi zadnjih pitanja o svrsi vlastitog postojanja čovjek prisiljen priznati (poveliko) neznanje. Upućuje na dvije za čovjeka prevažne spoznaje: spoznaja Božjeg postojanja i spoznaja besmrtnosti ljudskog duha.
Prema Vasiljevu uvidu, čovjek postupno napreduje u ostvarivanju vlastitog bitka u vremenu. Iako ne preferira skotistički (i franjevački) primat volje nad razumom, Vasilj veliku pozornost posvećuje slobodi volje i savjesti. On sreću prepoznaje u čovjekovu djelovanju u skladu s njegovim najsavršenijim spoznajama. Da bi čovjek ostvario život u slobodi i sreći, Vasilj predlaže življenje i žrtvovanje vlastitog života
iz ljubavi prema drugom. Veličina »ljubavnog polja« koje čovjek oko sebe stvara jedino je mjerilo njegove veličine.

Ključne riječi

Kvirin Vasilj; filozofija života; ontologija; antropologija; sloboda; sreća; ljubav

Hrčak ID:

131464

URI

https://hrcak.srce.hr/131464

Datum izdavanja:

15.10.2014.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.314 *