APA 6th Edition Praper, P. (2014). Ego-psihološki pokazatelji diferencijalne dijagnoze između granične i psihotične ličnosti. Klinička psihologija, 7 (1-2), 96-96. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/169580
MLA 8th Edition Praper, Peter. "Ego-psihološki pokazatelji diferencijalne dijagnoze između granične i psihotične ličnosti." Klinička psihologija, vol. 7, br. 1-2, 2014, str. 96-96. https://hrcak.srce.hr/169580. Citirano 18.01.2021.
Chicago 17th Edition Praper, Peter. "Ego-psihološki pokazatelji diferencijalne dijagnoze između granične i psihotične ličnosti." Klinička psihologija 7, br. 1-2 (2014): 96-96. https://hrcak.srce.hr/169580
Harvard Praper, P. (2014). 'Ego-psihološki pokazatelji diferencijalne dijagnoze između granične i psihotične ličnosti', Klinička psihologija, 7(1-2), str. 96-96. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/169580 (Datum pristupa: 18.01.2021.)
Vancouver Praper P. Ego-psihološki pokazatelji diferencijalne dijagnoze između granične i psihotične ličnosti. Klinička psihologija [Internet]. 2014 [pristupljeno 18.01.2021.];7(1-2):96-96. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/169580
IEEE P. Praper, "Ego-psihološki pokazatelji diferencijalne dijagnoze između granične i psihotične ličnosti", Klinička psihologija, vol.7, br. 1-2, str. 96-96, 2014. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/169580. [Citirano: 18.01.2021.]
Sažetak Pitanje dijagnostičkog stadija i dalje je relevantno u kliničkoj psihoanalizi i psihoanalitičkim psihoterapijama. Dijagnostička procjena nije bila od primarne važnosti u klasičnoj psihoanalizi. Psihoanalitičar je jednostavno uključio analitičke metode i tehnike u svoju kliničku praksu kako bi utvrdio pogodnost pacijenta za analizu. Prvi
odlučujući razvojni poticaj specifične psihoanalitičke dijagnostičke procjene slijedio je pomak prema odnosnim teorijama i kliničkoj praksi s pacijentima s graničnim poremećajima. Psihijatrijski intervju koji je uveo Harry Stack Sullivan (1954) otkrio je potrebu za specifičnom psihoanalitičkom procjenom. Sljedeći je korak bio razvoj
Hartmanove ego-psihologije. Ego (regulacijski mehanizam između stvarnosti i osobe), uključuje procese regulacije i organizacije iskustava koji su relevantni za razumijevanje bliskopsihotične i psihotične ličnosti. Taj način istraživanja omogućava diferencijalni
opis interpretativne psihodimanike i razvoj procjene, uključujući kriterije pokazatelja i prognoze.