Izvorni znanstveni članak
Problem i funkcija ironije u pjesničkom pismu Jozefine Dautbegović
Tin Lemac
; Poslijediplomski doktorski studij kroatistike, Filozofski fakultet - Zagreb
Sažetak
U ovom se radu oblikuje ironijsko polje figurativnog ustrojstva poezije Jozefine Dautbegović. Uočeno je kako se ironija kao temeljna figurativna struktura proteže cijelim njezinim diskurzivnim poljem u obliku intertekstualne ironije (prema diskurzu hrvatske usmene književnosti i osnovnim toposima ljubavne lirike), ironije prema Drugom u kojem je obuhvaćena sva izvantekstualna zbilja u koju je subjekt ove poezije uronjen, a koja se ostvaruje preuzimanjem kodova kršćanskog moralizma i prosvjetiteljske literature i ironije kao sredstva sublimacije subjektova traumatičnog ratnog iskustva. Navedena se tipologija ironije dovodi u vezu s poetikom autorice i elaboriraju se njezina funkcija i značaj za cijeli opus čime se otvara mogućnost buduće poetičke razrade njezine poezije.
Ključne riječi
Jozefina Dautbegović; ironija; hiperbola; metafora; oksimoron; Drugi; denotat; konotat
Hrčak ID:
174603
URI
Datum izdavanja:
1.12.2011.
Posjeta: 738 *