Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

FONETSKI PROBLEMI DIFONSKE SINTEZE HRVATSKOGA GOVORA

Juraj Bakran ; Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska
Nikolaj Lazić ; Filozofski fakultet, Zagreb Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 1.838 Kb

str. 103-114

preuzimanja: 228

citiraj


Sažetak

Termin "sinteza govora" obuhvaća niz postupaka kojima se s ograničenim, što manjim utroškom memorije. ozvučava. prevodi u kvazi govoreni oblik, po mogućnosti neograničen korpus pisanog jezika. Jedna je od metoda sinteze nizanje unaprijed snimljenih, u digitalnom obliku pohranjenih, govornih elemenata. Kod toga. temeljni je problem odabir govornih elemenata (rečenice, riječi, slogovi, fonemi) koji će se zadanim redoslijedom kombinirati u nizove. Problem koar ti kulacije i interpolacije u velikoj se mjeri rješava odabirom difona. Pi fonom se naziva govorni segment od sredine jednog do sredine slijedećeg alofona (Vujimura et al. 1977.) Na taj su način sačuvani prirodni tranzijenti. izbjegava se diskontinuitet na spoju i interpolacija postaje nepotrebna. IJ fonetskom laboratoriju Faculte Politechnique de Mons. grupa autora (Dutoit et al.. 1996a. 1996b) razvila je program za difonsku sintezu koji za realizaciju koristi izvorne snimke repertoara difona nekog konkretnog jezika. Program je razvijen u okviru projekta pod nazivom MBROLA i preko Interneta je dostupan potencijalnim korisnicima i autorima baze difona. Krajnji cilj projekta je poticanje akademskog istraživanja u području sinteze govora u godinama koje dolaze, posebno na planu istraživanja prozodije sintetiziranog govora. IJ radu se opisuje postupak kreiranja baze difona za hrvatski standardni govor. S obzirom na to da baza difona mora sadržavati sve moguće prijelaze jer u kontinuiranom govoru na granici riječi svi fonemi mogu doći u neposredni kontakt, trebalo je sastaviti takav tekstovni korpus u kojem svih 30 hrvatskih fonema dolaze u kontakt, svaki sa svakim. To je ujedno i prilika da se realiziraju svi mogući alofoni, oni koji se u opisu nekog govora opisuju, kao i oni koji izmiču pažnji, kako fonetičara tako i govornika. IJz pretpostavku da su sve glasovne promjene (ozvučavanje, obezvučavanje, djelomične asimilacije...) zapravo uzrokovane fonetskim kontekstom, uputa govorniku da ne artikulira suviše pažljivo osigurala je pojavljivanje alo fona.

Ključne riječi

difoni; govorna sinteza; hrvatski jezik

Hrčak ID:

174801

URI

https://hrcak.srce.hr/174801

Datum izdavanja:

1.9.1998.

Posjeta: 800 *