Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21066/carcl.libri.2016-05(02).0002
Metafora putovanja u Pričama iz davnine
Katarina Ivon
orcid.org/0000-0002-5696-7056
; Sveučilište u Zadru, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja, Zadar, Hrvatska
Sanja Vrcić-Mataija
; Sveučilište u Zadru, Odjel za nastavničke studije u Gospiću, Hrvatska
Sažetak
Kao tematska i kompozicijska okosnica, putovanje se u Pričama iz davnine iščitava kroz prizmu metafore promjene/novih spoznaja na koju su književni likovi osuđeni. Polazeći od temeljne strukture bajke, koja započinje odlaskom, putovanje se pripovjedno grana na put, postaje, povratak ili ostanak. Njime se narušava ravnoteža, mijenja lokacija; ono podrazumijeva napuštanje poznatoga i odlazak u nepoznato, što uključuje i neizvjesnost, odricanje, žrtvu, kušnju. Likovi se odlučuju na putovanje motivirani znatiželjom, vlastitim uvjerenjima ili krajnjom nuždom. Stoga se u radu prati promjena prostornoga okvira koji utječe na (ne)stabilnost likova te se uspostavlja tipologija putnika/putovanja s obzirom na svrhu putovanja, mjesto i postaje na putovanju te krajnji rezultat. Time stvarno putovanje zadobiva metaforičku funkciju duhovnoga/unutarnjega putovanja. Putujući iz svjetlosti u tamu, iz života u smrt, iz fantastike u realnost, iz neznanja u znanje i obrnuto, likovi odlaze na tjelesno, ali i duhovno, unutarnje putovanje, koje je metaforički shvaćeno kao način njihova sazrijevanja, spoznaje, povratka, odrastanja – potrage za vlastitim identitetom. Analiza primarne funkcije metafore otkrivanjem konkretnih podataka stavljena je u kontekst apstraktnoga iskustva na osnovi kojega se iščitava i konceptualna metafora – putovanje je spoznaja/sazrijevanje.
Ključne riječi
metafora; Priče iz davnine; putnik; putovanje; tipologija
Hrčak ID:
178727
URI
Datum izdavanja:
26.3.2017.
Posjeta: 3.825 *