APA 6th Edition Jurić, I., Smoje, P., Pogorelić, Z., Todorić, D., Jukić, M. i Furlan, D. (2016). Čimbenici ishoda liječenja traume parenhimskih organa trbuha u djece liječene u Zavodu za dječju kirurgiju od 2000. – 2015. godine. Paediatria Croatica, 60 (4), 127-131. https://doi.org/10.13112/PC.2017.19
MLA 8th Edition Jurić, Ivo, et al. "Čimbenici ishoda liječenja traume parenhimskih organa trbuha u djece liječene u Zavodu za dječju kirurgiju od 2000. – 2015. godine." Paediatria Croatica, vol. 60, br. 4, 2016, str. 127-131. https://doi.org/10.13112/PC.2017.19. Citirano 18.04.2021.
Chicago 17th Edition Jurić, Ivo, Petra Smoje, Zenon Pogorelić, Davor Todorić, Miro Jukić i Dubravko Furlan. "Čimbenici ishoda liječenja traume parenhimskih organa trbuha u djece liječene u Zavodu za dječju kirurgiju od 2000. – 2015. godine." Paediatria Croatica 60, br. 4 (2016): 127-131. https://doi.org/10.13112/PC.2017.19
Harvard Jurić, I., et al. (2016). 'Čimbenici ishoda liječenja traume parenhimskih organa trbuha u djece liječene u Zavodu za dječju kirurgiju od 2000. – 2015. godine', Paediatria Croatica, 60(4), str. 127-131. https://doi.org/10.13112/PC.2017.19
Vancouver Jurić I, Smoje P, Pogorelić Z, Todorić D, Jukić M, Furlan D. Čimbenici ishoda liječenja traume parenhimskih organa trbuha u djece liječene u Zavodu za dječju kirurgiju od 2000. – 2015. godine. Paediatria Croatica [Internet]. 2016 [pristupljeno 18.04.2021.];60(4):127-131. https://doi.org/10.13112/PC.2017.19
IEEE I. Jurić, P. Smoje, Z. Pogorelić, D. Todorić, M. Jukić i D. Furlan, "Čimbenici ishoda liječenja traume parenhimskih organa trbuha u djece liječene u Zavodu za dječju kirurgiju od 2000. – 2015. godine", Paediatria Croatica, vol.60, br. 4, str. 127-131, 2016. [Online]. https://doi.org/10.13112/PC.2017.19
Sažetak Cilj ovog rada bio je istražiti čimbenike ishoda liječenja i preživljenje u bolesnika s ozljedom parenhimskih organa trbuha. U vremenskom razdoblju od siječnja 2000. do siječnja 2015. retrospektivno su pregledane povijesti bolesti bolesnika koji su imali traumatsku ozljedu parenhimskih organa. Istražili smo udio bolesnika koji su liječeni operacijski i konzervativno. Zatim smo u obje skupine raščlanili bolesnike na hemodinamski stabilne i nestabilne pri prijmu. Idući korak bila je raščlamba u odnosu na spol, dob, etiologiju, stanje svijesti te na one dovedene u “zlatnom satu” i na one dovedene nakon njega. Izračunali smo ISS (engl. injury severity score) vrijednost, također bodovali težinu ozljede AIS (engl. abbreviated injury scale) vrijednošću te uspoređivali dobivene vrijednosti u odnosu na etiologiju i stanje svijesti, preživljenje i vrijeme dolaska u bolnicu. Istraživanje je obuhvatilo 89-ero bolesnika, od kojih je većina bila muškog spola. Prosječna dob je bila 11 godina. Od ukupnog broja ozlijeđenih udio politraumatiziranih bolesnika iznosio je 50,5%. Bolesnika koji su liječeni transfuzijom krvnih pripravaka bilo je 16 -ero (17,9%). Preživjelo je 88-ero (98,8%) bolesnika. Etio loški je najviše bolesnika stradalo prilikom pada. Slezena je najčešće ozlijeđen organ, uglavnom je posrijedi bila ruptura. AIS i ISS niže su u bolesnika koji su preživjeli te u onih koji su dovedeni u “zlatnom satu” i pri prijmu bili pri svijesti. Na preživljenje utječu hemodinamska stabilnost pri prijmu, AIS i ISS vrijednosti, ozljede ostalih organa u trbušnoj šupljini i ostatku tijela, stanje svijesti pri prijmu, dolazak u “zlatnom satu”. Hemodinamska stabilnost, stanje svijesti i AIS i ISS vrijednosti pokazali su se kao kvalitetni prediktori preživljenja nakon traumatskih ozljeda trbuha.