Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.17113/ftb.55.03.17.5118

Karakterizacija enterokoka izoliranih iz tradicionalnog istarskog sira proizvedenog od sirovog mlijeka: biotehnološki i sigurnosni aspekti

Mirna Mrkonjic Fuka orcid id orcid.org/0000-0002-8494-8805 ; Department of Microbiology, Faculty of Agriculture, University of Zagreb, Svetošimunska 25, HR-10000 Zagreb, Croatia
Ana Zgomba Maksimovic orcid id orcid.org/0000-0003-2076-8562 ; Department of Microbiology, Faculty of Agriculture, University of Zagreb, Svetošimunska 25, HR-10000 Zagreb, Croatia
Irina Tanuwidjaja orcid id orcid.org/0000-0003-1364-2953 ; Department of Microbiology, Faculty of Agriculture, University of Zagreb, Svetošimunska 25, HR-10000 Zagreb, Croatia
Natasa Hulak orcid id orcid.org/0000-0001-8440-128X ; Department of Microbiology, Faculty of Agriculture, University of Zagreb, Svetošimunska 25, HR-10000 Zagreb, Croatia
Michael Schloter orcid id orcid.org/0000-0003-1671-1125 ; Research Unit for Environmental Genomics, Helmholtz Zentrum München, Ingolstaedter Landstrasse 1, DE-85758 Neuherberg, Germany


Puni tekst: hrvatski pdf 970 Kb

str. 368-380

preuzimanja: 182

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 970 Kb

str. 368-380

preuzimanja: 269

citiraj


Sažetak


U ovom su radu istraženi prevalencija, biotehnološki i sigurnosni profil 588 izolata enterokoka prikupljenih iz uzoraka sirovog mlijeka te istarskog sira tijekom zrenja. Unatoč sporadičnoj i varijabilnoj prisutnosti enterokoka u mlijeku ((3,65±2,93) log CFU/mL), nakon 30 dana sazrijevanja sira broj enterokoka je usporedivo visok ((7,96±0.80)) log CFU/g), što potvrđuje da su enterokoki sastavni dio temeljne mikrobiote istarskog sira. Dominantne vrste enterokoka identificirane su kao E. faecium (53,8 %) i E. faecalis (42,4 %), dok su vrste E. durans (2,84 %) i E. casseliflavus (0,95 %) bile zastupljene u manjem broju. Na temelju analize obrazaca metoda otiska prsta (RAPD-PCR), ustanovljena je i velika varijabilnost unutar vrste te detektirano 35 sojeva (genotipova). Većina sojeva bila je specifična za određenu farmu, dok je jedna trećina genotipova detektirana u uzorcima svih šest istraživanih farmi. Ova varijabilnost sojeva odraz je razlika u tehnologiji proizvodnje istarskog sira na različitim farmama, kao što su: različita koncentracija soli, temperatura i relativna vlažnost zraka tijekom zrenja sira, te mikroklimatski ili vegetacijski uvjeti. Među sojevima iste vrste utvrđena je znatna varijabilnost u pogledu biotehnoloških karakteristika, kao i značajne razlike u sposobnosti preživljavanja u simuliranim gastrointestinalnim uvjetima. Znatan broj sojeva bio je otporan na klinički važne antibiotike, kao što su tetraciklin (43,56 %), eritromicin (35,79 %) i vankomicin (23,48 %). Analizom lančane reakcije polimerazom (PCR) nije detektirana niti jedna od genskih determinanti za otpornost na vankomicin i eritromicin; za tetraciklin je detektiran gen tetM.

Ključne riječi

sir; spontana fermentacija; Enterococcus spp.; metode otiska prsta; antibiotska rezistencija; virulentni geni

Hrčak ID:

186547

URI

https://hrcak.srce.hr/186547

Datum izdavanja:

19.9.2017.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.344 *