Bogoslovska smotra, Vol. 87 No. 3, 2017.
Izvorni znanstveni članak
Dijaloška bit vjere u perspektivi odnosa Bog – čovjek – Crkva – svijet
Valerija Nedjeljka Kovač
orcid.org/0000-0002-7535-1951
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U članku se razrađuje teza da dijalog čini, premda ne jedinu, ali bitnu dimenziju kršćanske vjere i način njezina ostvarenja. Dijalog obuhvaća sve njezine subjekte i njihove međuodnose: Boga čovjeka – Crkvu – svijet. Autorica tezu razvija na pozadini poimanja dijaloga kao namjerno uspostavljene komunikacije među ravnopravnim sugovornicima, u kojoj biva međusobno uvažavana različitost drugoga i koja smjera uspostavljanju jedne zajedničke stvarnosti ili konsenzusa. U drugom dijelu rada pokazuje se da dijalog ima svoje temelje u samome Bogu, koji se na dijaloški način objavljuje čovjeku u svrhu njegova spasenja. O toj raznolikoj božansko‑ljudskoj komunikaciji, koja u oba smjera doseže svoj eshatološki i egzemplarni vrhunac u Isusu Kristu, pripovijeda povijest spasenja te ona postaje uzor za svaki drugi dijalog koji se iz vjere ima voditi s ljudima kroz povijest. U trećem dijelu produbljuje se eklezijalna dimenzija božansko‑ljudskog dijaloga, jer je Crkva u povijesnospasenjskoj dinamici poslana nastavljati dijalog s Bogom i u Božje ime dijalog s ljudima ad intra i ad extra. U zadnjem dijelu problematizira se odnos Crkve kao nastaviteljice dijaloga vjere prema (samo)kritičnosti i pluralnosti kao suvremenim vrijednostima, ali često i zaprekama za ostvarenje dijaloga. To su izazovi kojima Crkva ne može izmaknuti i koji njoj samoj mogu poslužiti kao kriteriji obnavljanja i rasta da bi mogla ostati autentična svjedokinja Božjega dijaloga s ljudima u vremenu.
Ključne riječi
dijalog; Božja samoobjava; Isus Krist; vjera; čovjekov odgovor; zajedništvo s Bogom; Crkva; sensus fidei; kritika; pluralnost
Hrčak ID:
190451
URI
Datum izdavanja:
12.12.2017.
Posjeta: 1.886 *