Skoči na glavni sadržaj

Pregledni rad

https://doi.org/10.21464/fi38115

Pojam savjesti od Grka do Nietzschea

Vladimir Jelkić ; Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet, Lorenza Jägera 9, HR–31000 Osijek


Puni tekst: engleski pdf 292 Kb

str. 195-203

preuzimanja: 402

citiraj

Puni tekst: hrvatski pdf 292 Kb

str. 195-203

preuzimanja: 925

citiraj


Sažetak

Pojam savjesti u ovom se radu tematizira u vrlo širokoj povijesnoj perspektivi od Sokrata do Nietzschea, ali autor taj pojam prvenstveno nastoji objasniti razmatranjem stavova onih mislioca koje smatra ključnima za razumijevanje promjene smisla pojma savjesti. Autor rad započinje analizom stavova sv. Pavla, pri čemu se poziva na interpretaciju Josepha Ratzingera, a potom se autor vraća Sokratovom pojmu daimonion. Nakon toga autor posebno problematizira Hegelovo shvaćanje prema kojem je savjest istaknuta kao sastavni dio moderniteta, ali se istodobno ukazuje i na granice same savjesti. Prema Hegelu, bit je savjesti u subjektivnosti, a upravo tu leži mogućnost njenoga pretvaranja u zlo. Stoga Hegel smatra da je pobjeda Sokratova mišljenja u Ateni rezultirala vladavinom partikularnih svrha i interesa. To je pravi uzrok propasti Atene! Stoga subjektivitet treba biti unutar onoga što Hegel naziva običajnost (Sittlichkeit). Nietzsche problem savjesti razmatra posve drugačije. On savjest dovodi u vezu sa sjećanjem na »bogoliko ustrojstvo našega bića«. Uzimajući u obzir Nietzscheovu kritiku Sokrata, autor ipak zaključuje da pojam savjesti kod oba filozofa podrazumijeva problematiku moći kao i odgovornost čovjeka za samoga sebe.

Ključne riječi

savjest; kršćanstvo; modernitet; subjektivnost; Sokrat; Friedrich Nietzsche; Joseph Ratzinger; Georg Wilhelm Friedrich Hegel; Pavao; etika

Hrčak ID:

204799

URI

https://hrcak.srce.hr/204799

Datum izdavanja:

2.4.2018.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.553 *