Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.17234/Croatica.42.12

Sintaktičko-semantički status egzistencijalnih glagola biti, imati i trebati

Iva Nazalević Čučević ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Branimir Belaj ; Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 315 Kb

str. 179-204

preuzimanja: 3.343

citiraj


Sažetak

Glagolima biti, imati i trebati svojstvena je sintaktičko-semantička višeznačnost. Tako je primjerice biti suznačan kada dolazi kao pomoćni ili kao kopulativni, odnosno kao perifrazni glagol. Samoznačnim se smatra onda kada dolazi u rečenicama u kojima ne gubi svoje leksičko značenje, odnosno u kojima znači ‘postojati’, ‘boraviti’ i sl. (Silić i Pranjković 2005: 290). Dolazi li u tim i sličnim značenjima, podvodi se pod egzistencijalne (npr. Silić i Pranjković 2005, Kuna i Belaj 2013, Belaj i Tanacković Faletar 2014, Brač i Bošnjak Botica 2015), odnosno govori se o egzistencijalnim konstrukcijama ili predikatima (Zovko Dinković 2011: 280). Egzistencijalnim glagolima u hrvatskome dosad je uglavnom pristupano s kategorijalnog aspekta (npr. Birtić 2001, Kordić 2002, Zovko Dinković 2011, Kuna i Belaj 2013), dok se njihov sintaktički status nije analizirao. Primjerice u dosadašnjim analizama kategorije egzistencijalnosti, odnosno egzistencijalnih glagola i njihovih dopuna, nije raspravljano o sintaktičkom statusu glagola biti u rečenicama tipa Nije bilo struje, Luke nije bilo na nastavi, Luka nije bio na nastavi, Luka je u Zagrebu i sl. Je li status glagola biti u svim navedenim primjerima isti? Kakav je sintaktički status njegovih dopuna? Ista se pitanja nameću i kada je riječ o glagolima imati i nemati i dopunama u primjerima Ima/Nema struje, Luke nema na nastavi i sl. ili pak o glagolu trebati i njegovim dopunama u primjerima Luki treba kruh, Luki treba kruha, koji se ovim radom prvi put uvodi u raspravu o egzistencijalnim glagolima. Primjenjujući metodologiju kognitivne gramatike te ruske i njemačke tradicije gramatike zavisnosti i polazeći od teze da ispražnjavanje leksičkoga značenja glagola rezultira njegovom većom nesamostalnosti, odnosno većom ovisnosti o obveznoj predikatnoj dopuni, pokušat ćemo doći do odgovora o sintaktičko-semantičkome statusu glagola biti, imati (nemati) i trebati.

Ključne riječi

glagol ispražnjena značenja; glagol oslabljena značenja; predikatna dopuna; adverbijalna dopuna; metodologija kognitivne gramatike; metodologija gramatike zavisnosti

Hrčak ID:

206751

URI

https://hrcak.srce.hr/206751

Datum izdavanja:

30.10.2018.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.411 *