Skoči na glavni sadržaj

Pregledni rad

https://doi.org/10.31952/amha.16.2.8

IZMEĐU NADZORA I FUNKCIONALNOSTI: ARHITEKTURA ZAVODA ZA UMOBOLNE U STENJEVCU

Vinko Drača orcid id orcid.org/0000-0002-0160-0169 ; Filozofski Fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 569 Kb

str. 303-318

preuzimanja: 583

citiraj


Sažetak

Ovaj rad promatra arhitekturu Kraljevskog i zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu
tijekom njegove izgradnje i prvih godina postojanja. Doba od samog otvaranja zavoda 1879.
do kraja Prvoga svjetskog rata bilo je obilježeno brojnim adaptacijama i proširenjima originalnih
kapaciteta. Rad pokazuje kako su ta proširenja odražavala postojeće paradigme zavodske
arhitekture u drugoj polovici 19. stoljeća. Arhitektura je, pod utecajem Pinelova moral
treatmenta kao primarnoga terapeutskog pristupa duševnim bolestima u 19. stoljeću,
bila smatrana sredstvom izlječenja i njezina se terapeutska važnost u okviru psihijatrije nije
dovodila u pitanje. Dok su rani primjeri arhitekture psihijatrijskih bolnica mnogo posuđivali
od zatvora i bili prilagođeni nadzoru nad duševno oboljelima (primjer je bečki Narrenturm),
kasniji planovi poput linearnog i separatnog (paviljonskog) nastojali su istodobno povećati
učinkovitost nadzora, djelovati terapeutski i odgovoriti na neke praktične potrebe sve napučenijih
zavoda. Stenjevački zavod, koji je projektirao bečki arhitekt Kuno Waidmann, nastao
je upravo na prijelazu između linearnog i separatnog tipa te je, originalno zamišljen kao
linearni tip institucije, kasnijim dograđivanjima pretvoren u zavod separatnog ili paviljonskog
tipa.

Ključne riječi

arhitektura; povijest psihijatrije; Stenjevec; medicina; ludilo

Hrčak ID:

216272

URI

https://hrcak.srce.hr/216272

Datum izdavanja:

29.10.2018.

Posjeta: 1.136 *