Izvorni znanstveni članak
Četiri glasnika Radosne vijesti Konstantina Filozofa
Frane Paro
Sažetak
Glagoljsko je pismo autorsko djelo. Kao svako umjetničko djelo tako i glagoljicu možemo promatrati kao plod imaginacije i talenta te znanja i praktičnih vještina. Dok komponenti znanja možemo prići analitičkim metodama, invencija i talent, koji su u bliskom srodstvu s neprotumačivim, izmiču instrumentima racionalne prosudbe. Invencija i stvaralačka igra iz Božje su «radionice». Prikazanu hipotezu o nastanku protoglagoljice autor temelji na mogućnosti da je Konstantin Filozof sustav glagoljskih pismena zasnovao na ideji tetrade – na kvadratnom projektnom polju – simbolu četiriju Evanđelja. Kolikogod bio važan sadržaj simbola, njegova idejna ispunjenost, još je važnije bilo Konstantinovo poznavanje geometrije kvadrata i kruga, znanje o funkcijama i proporcijama koje ta dva lika generiraju i na kojima počiva svekoliko znanje projektiranja svjetovnih i sakralnih građevina staroga doba. Kvadrat postaje projektnim poljem kad se u njega ucrta križ – prvo slovo azbučnoga niza. Podjela kvadrata na četiri polja stvara i devet čvorišta (tih devet točaka, kad se zbrajaju okomito, vodoravno i dijagonalno, daju zbroj 24). Ogledni primjer geometrije kvadrata i njegovih devet točaka možemo naći u zaglavnom listu Sinajskoga euhologija – osam petlji dviju širokih vrpci konstruirano je u kvadratu znalačkom uporabom šestara. Metodu stvaranja likovnih konfi guracija (slovnih likova) Konstantin nalazi u trinitatnoj igri mlin (njem. Mühlespiel, engl. nine-men’s morris; igra potječe iz Staroga Egipta). U toj je igri ranokršćanski svijet prepoznao čašćenje Svetoga Trojstva, pa je ta igra bila preporučena i na mjestima koja inače strogo zabranjuju kocku. Budući da je u protoglagoljici kružić dominantan element, pretpostavljamo da je Konstantin umjesto dobitne trojke uzeo četiri kamenčića – za svako Evanđelje po jedan. Njihovim premještanjem po devet točaka otvorio je bogati repertoar mogućih likova – to su tzv. topografske permutacije s ponavljanjem. Poticajna trinitatna igra tako postaje tetragonskom. Četveročlani simbol Božjega imena tetragrammaton povezuje se s tetraevanđeljem i s krizmonom – monogramom Kristova imena. Konstantinov usustavljen niz znakova/simbola otvara znak križa – signum absolutus, a zatvara ga signum totus – četveročlano slovo M (Mir = svijet); njega Konstantin – nimalo slučajno! – postavlja usred azbučnoga niza na poziciju broja 60 – simbola velike kozmičke potpunosti. (U grčkom alfabetu na tom se mjestu nalazi slovo Χ (Chi) – u kulturi Konstantinova vremena monogram imena Christos.)
Ključne riječi
Protoglagoljica; Konstantin Filozof; stvaralačka igra; geometrija kvadrata; Sveto Trojstvo; slovni likovi; tetraevanđelje
Hrčak ID:
22375
URI
Datum izdavanja:
29.3.2008.
Posjeta: 2.265 *