Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.22210/ur.2020.064.1_2/02
"Lavr" Evgenija Vodolazkina kao roman o vječnoj ljubavi
Živa Benčić
orcid.org/0000-0001-7253-1036
; Sveučilište u Zagrebu
Sažetak
Premda su u žanrovski hibridnom romanu Lavr Evgenija Vodolazkina hagiografska i ljubavna nit pripovijedanja neodvojive jedna od druge, u ovome se članku analiza romana usredotočuje uglavnom na njegov ljubavni tematski kompleks, preciznije rečeno, na koncept vječne ljubavi koji se iza tog kompleksa krije. Nastoji se pokazati da se Vodolazkin u svojem shvaćanju ljubavi inspirira s jedne strane kršćansko-platonističkim učenjem o erosu Vladimira Solov’eva i Nikolaja Berdjaeva, a s druge strane ortodoksno-teološkim tumačenjem strasti kao grijeha. U svakom slučaju, u semantičko polje “ljubav”, onako kako je u svom romanu vidi Vodolazkin, ulaze i strast, i samilost, i neupitna trajnost. Kad je riječ o značenju pridjeva “vječan” iz sintagme “vječna ljubav”, upozorava se najprije na semantički talog kršćanskog shvaćanja vječnosti, a zatim se smisao navedenog pridjeva nastoji razjasniti u okviru Vodolazkinovih metafizičkih pretpostavki o irelevantnosti odnosno nepostojanju vremena.
Ključne riječi
romantična ljubav; strast; vječna ljubav; hagiografija; grčki roman; E. Vodolazkin;
Hrčak ID:
247961
URI
Datum izdavanja:
16.12.2020.
Posjeta: 1.015 *