Izvorni znanstveni članak
POVEZANOST DJECE 5-8. RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE I NEKIH MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI
Nikolina Delaš
; Studij fizioterapije, Medicinski fakultet Rijeka
Anton Tudor
; Klinika za ortopediju Medicinskog fakulteta u Rijeci, Lovran
Lana Ružić
; Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Branko Šestan
; Klinika za ortopediju Medicinskog fakulteta u Rijeci, Lovran
Sažetak
Poveæana tjelesna masa djece se često u literaturi
povezuje sa smanjenim sposobnostima vezanima uz
sportsku izvedbu. Zbog smanjenih motoričkih
sposobnosti takva djeca često izbjegavaju sudjelovanje u
sportskim aktivnostima što dovodi do zatvorenog kruga tj.
do daljnjeg povećanja tjelesne mase. Cilj ovog rada bio je
utvrditi koje motoričke sposobnosti su pod najvećim
utjecajem povećane tjelesne mase, te da li postoje razlike
prema spolu.
Uzorak se sastojao od 224 djece koji su bili polaznici
5, 6, 7 i 8-og razreda osnovne škole (prosječna dob
13,07±1,24). Prije početka istraživanja, detaljna
objašnjenja postupka ispitivanja te obrazac za suglasnost
roditelja poslana su roditeljima djece. Protokol testiranja
je obuhvaćao mjerenje morfoloških karakteristika (visina,
težina, postotak masti) i različitih motoričkih sposobnosti
(brzina, snaga, vrijeme reakcije, ravnoteža mjereni na
Kistler Quattro jump force platformi, ravnotežnim
platformama i Newtest Powertimer PC sustavu). Za svako
dijete je izračunat indeks tjelesne mase i postotak masti, te
je pojedinačno svaki ispitanik uvršten u pojedinu skupinu
prema stupnju uhranjenosti (nedovoljno uhranjeni,
normalno uhranjeni, poveæane tjelesne mase i pretili). U
tu svrhu su se koristili grafikoni rasta za dob i spol.
ANOVA/MANOVA statistička analiza je ukazala na
znaèajan pad sposobnosti s porastom stupnja uhranjenosti
u svim motoričkim testovima osim testovima ravnoteže
kod dječaka. Nasuprot tome, neočekivano, sposobnosti
djevojaka većeg indeksa tjelesne mase se nisu značajno
razlikovale od onih nižeg indeksa. Jedini statistički
značajno lošiji rezultat deblje djevojke su postigle na testu
repetitivnih pokreta donjih ekstremiteta. U zaključku,
sportski programi koji se nude u školama morali bi
sadržavati i aktivnosti u kojima se dječaci povećane
tjelesne mase neće osjećati nedovoljno sposobnima, a
možda čak i neke sportove u kojima je bitna ravnoteža kao
pokazatelj koji je najmanje pod utjecajem tjelesne mase
kao npr. skateboard i sl.
Ključne riječi
indeks tjelesne mase; djeca; debljina; motoričke sposobnosti
Hrčak ID:
26516
URI
Datum izdavanja:
1.7.2008.
Posjeta: 4.783 *