Izvorni znanstveni članak
Etičko opravdanje Rimskog Imperija
Igor Mikecin
; Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Helenistička učenja nastaju u svezi s povijesnom propašću polisa i
uspostavom najprije Helenističkoga, a potom i Rimskog Carstva. Ta
sveza se očituje i u tome što srednja stoa etički opravdava rimski
imperij. Svjetska je vladavina Rimljana, prema stoicima, opravdana
utoliko što se etički nerazvijeni narodi pokoravaju Rimljanima kao etički nadmoćnima, te se tako etički usavršavaju. Istinska zajednica
za stoike nije više polis nego kosmopolis. Glavni predstavnici srednje
stoe Panaitije i Poseidonije smatraju da Rim ima povijesno poslanje da, kroz svoju svjetsku vladavinu, ozbilji misao bitne jednakosti među
ljudima i potvrdi vrijednost pojedinca kao osobe. Stoici u Rimu vide
onu povijesnu snagu koja u svijetu može ozbiljiti stoički kosmopolis.
Tako se pitanje etičkog opravdanja Rimskog Imperija postavlja u okviru pitanja istinske zajednice kao zajednice etički usavršenih pojedinaca. Iako stoici odbacuju Aristotelovo učenje o opravdanosti
ropstva, te ljude razlikuju prvenstveno prema njihovoj umnosti, u svojem se opravdanju Imperija načelno služe istim načinom obrazlaganja kao i Aristotel. Ciceron je u svojim djelima De re publica
i De officiis prenio temeljne helenističke misli, a nova rimska stoa
(Seneca, Marco Aurelije) preuzela je i dalje razvila stoičko učenje.
Takvo se opravdanje Imperija zatim nalazi i u rimskih historiografa
Livija i Tacita.
Ključne riječi
svjetska povijest; helenizam; Rimski Imperij; pravo; zajednica; pojedinac; osoba
Hrčak ID:
35572
URI
Datum izdavanja:
14.4.2009.
Posjeta: 2.371 *