Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Teologija nade nekad i sad

Jürgen Moltmann ; Evangelički teološki fakultet Eberhard Karls Sveučilišta u Tübingenu, Tübingen, Njemačka


Puni tekst: hrvatski pdf 328 Kb

str. 207-221

preuzimanja: 1.158

citiraj

Puni tekst: njemački pdf 288 Kb

str. 207-223

preuzimanja: 4.121

citiraj


Sažetak

Autor polazi od jedinstvenosti i novosti biblijskoga shvaćanja Boga kao Boga nade, kojega se povezuje s ljudskom nadom u budućnost. Biblija govori o Bogu, koji nam dolazi ususret iz svoje budućnosti i koji nas u svojoj budućnosti očekuje. Zato je vjera u Krista u potpunosti, a ne samo u vrijeme došašća, pouzdana nada i život u očekivanju dolazećega Krista, unutar kojega proživljavamo svakodnevna iskustva. Prema tomu, autor u drugome dijelu naglašava da je kršćanin »sposoban za budućnost«, ali ne za bilo kakvu budućnost, nego za budućnost utemeljenu na nadi, koja pak nadilazi dostupnu zbilju te je otvorena mogućnosti i potencijalnosti budućnosti. U trećem dijelu autor raspravlja o specifičnosti kršćanske nade. Kao nada vjere, ona ne govori o budućnosti općenito, nego polazi od povijesne zbilje Kristova dolaska te svoja budućnosna očekivanja temelji na Kristovoj osobi i Kristovoj prisutnosti, premda su sadašnja iskustva često oprečna budućnosti kojoj se nadamo. Svoje djelo Teologija nade autor u četvrtom dijelu smješta u kontekst nekih povijesnih zbivanja šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća, koja tumači kao kairos njezina vremena. Peti dio predstavlja ključne pojmove kršćanske teologije nade: 1. Božje obećanje, koje je obilježilo povijest Izraelskoga naroda i koje po svojoj naravi otvara budućnost; 2. Kristovo uskrsnuće kao bezgranično i univerzalno stupanje na snagu Božjega obećanja, koje nužno ima eshatološki obzor; 3. Život u povijesti kao missio proizišla iz Božje promissio, a kojom se ostvaruje anticipacija te budućnosti. U završnom dijelu autor iznosi nekoliko kritičkih opaski na encikliku Benedikta XVI. Spe salvi. Zamjećuje ograničenost perspektive nade u novoj enciklici, zatim nedovoljno isticanje uloge laika u izgradnji boljega svijeta, nedovoljno razlikovanje između vjere i nade, nedostatak govora o kraljevstvu Božjemu, uskrsnuću, budućem životu i otkupljenju svega stvorenja. Zaključno se autor osvrće na »mjesta učenja i odjelotvorenja nade«: molitvu, rad i trpljenje te Posljednji sud.

Ključne riječi

teologija nade; Bog nade; Božja budućnost u sadašnjosti; obećanje; uskrsli Krist; kraljevstvo Božje; Spe salvi

Hrčak ID:

38165

URI

https://hrcak.srce.hr/38165

Datum izdavanja:

2.7.2009.

Podaci na drugim jezicima: njemački engleski

Posjeta: 6.969 *