Pregledni rad
Biskupijsko sjemenište u Đakovu – od osnutka do 1918.
Nikola Škalabrin
; Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska
Sažetak
Ovaj je članak posvećen osnivanju Biskupijskoga sjemeništa
u Đakovu koje ove godine slavi 200. obljetnicu svoga postojanja i djelovanja (1806.-2006.). Dok su se nakon Tridentskoga sabora (1545.-1563.) u drugim dijelovima Europe počela osnivati sjemeništa, od Rima do Zagreba, naše dvije biskupije, Bosanska i Srijemska, bile su u pravom ropstvu. Nakon oslobađanja Slavonije i Srijema od Turaka, Katolička se Crkva na tim područjima obnavlja duhovno i materijalno. Uskoro se Bosanska i Srijemska biskupija sjedinjuju (1773.) i tako se polako stvaraju uvjeti za ostvarenje dekreta Tridentskoga sabora u kojem stoji da svaka biskupija treba imati svoje sjemenište. Autor polazi od početka Crkve opisujući njezinu skrb za pripravu budućih svećenika, iznoseći u kratkim crtama katehetske, župne, samostanske, biskupske ili katedralne škole. U vrijeme sveučilišta nastaju oko njih zavodi (collegia), čija je prvotna svrha bila da se sveučilištarcima osigura stan i hrana da bi se što lakše mogli posvetiti studiju na pojedinim fakultetima sveučilišta. Na Londonskom saboru (1556.) prvi puta se upotrebljava riječ seminarium (sjemenište) za označavanje zavoda za formaciju klera. Na tom se primjeru inspirirao i Tridentski sabor pri donošenju dekreta o obvezatnom osnivanju biskupijskih sjemeništa. Skoro punih 250 godina nakon spomenutoga Sabora, biskup Antun Mandić osniva Biskupijsko sjemenište u Đakovu.
Ključne riječi
Tridentski sabor; zavod; sjemenište; malo i veliko sjemenište; biskupijsko i međubiskupijsko sjemenište; filozofija, teologija, odgoj, obrazovanje, akademija, sveučilište, biskupski licej
Hrčak ID:
47691
URI
Datum izdavanja:
26.9.2006.
Posjeta: 1.359 *