Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Utjecaj različitih vrsta punila na stupanj polimerizacije ACPkompozitnih materijala

Danijela Marović orcid id orcid.org/0000-0003-3104-5749 ; Zavod za endodonciju i restaurativnu stomatologiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Zrinka Tarle ; Zavod za endodonciju i restaurativnu stomatologiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Mira Ristić ; Laboratorij za sintezu novih materijala, Zavod za kemiju materijala, Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Hrvatska
Svetozar Musić ; Laboratorij za sintezu novih materijala, Zavod za kemiju materijala, Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Hrvatska
Drago Škrtić ; Istraživački centar Paffenbarger, Zaklada američke stomatološke udruge, Gaithersburg MD 20899, SAD
Karl-Anton Hiller ; Zavod za opću stomatologiju i parodontologiju, Sveučilišna bolnica Regensburg, Sveučilište Regensburg, Njemačka
Gottfried Schmaltz ; Zavod za opću stomatologiju i parodontologiju, Sveučilišna bolnica Regensburg, Sveučilište Regensburg, Njemačka


Puni tekst: hrvatski pdf 289 Kb

str. 231-238

preuzimanja: 449

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 289 Kb

str. 231-238

preuzimanja: 760

citiraj


Sažetak

Kompozitnim materijalima koji sadržavaju amorfni kalcijev fosfat (ACP) kao aktivni remineralizirajući sastojak dodana su inertna punila kako bi se smanjilo njihovo polimerizacijsko skupljanje i poboljšala mehanička svojstva. Svrha: Svrha istraživanja bila je ispitati utjecaj dodavanja različitih vrsta silaniziranih anorganskih punila na stupanj polimerizacije (SP) kompozita temeljenih na ACP-u. Materijal i postupci: Testirano je sedam ACP-kompozita: ACP-kontrola (40 % ACP, 60 % smola) i šest koji su sadržavali 40 posto ACP-a, 5 posto ili 10 posto neaktivnih punila i 55 posto ili 50 posto smole. U kompozitne materijale uključena su silika-punila (12nm; 4 – 6% silanizacija) te barijeva (0,77μm; 6% silanizacija) ili stroncijeva staklena punila (0,99μm; 3,2% silanizacija). Nanohibridni kompozit CeramX (Dentsply DeTrey, Njemačka) također je služio kao kontrolni materijal. Kompozitni uzorci (10/ispitnoj skupini) polimerizirani su 40 sekundi uređajem Bluephase C8 (Ivoclar Vivadent, Liechtenstein). Stupanj polimerizaciuje određen je Fourier transform infracrvenom spektroskopijom (System 2000 FTIR spectrometer; Perkin Elmer, Velika Britanija) 20 minuta i 72 sata nakon polimerizacije. Rezultati: Dodavanje 10 posto silika-punila (74,14% i 75,90%) i 5 posto stroncijevih staklenih punila (76,23% i 76,29%) nije štetno utjecalo na stupanj polimerizacije ACP-kompozitnih smola. Kod obaju kompozitnih materijala s dodanim barijevim punilima smanjio se SP u odnosu na ACP-kontrolu. Kako se i očekivalo, ACP-kontrola s najmanjim volumenom punila zadržala je najviši SP (75,38% i 76,05%), a CeramX je imao statistički najniži (56,87% i 57,97%). Zaključak: Iako je primjesa određenih punila pridonijela smanjenju stupnja polimerizacije ACP-kompozitnih smola, uzimajući u obzir da je ipak uvelike nadmašen stupanj polimerizacije komercijalno dostupnog kontrolnog materijala, može se zaključiti da neće izazvati neželjene učinke povezane s niskim SP-om.

Ključne riječi

polimerizacija; kompozitne smole; amorfni kalcijev fosfat; zub, remineralizacija

Hrčak ID:

76015

URI

https://hrcak.srce.hr/76015

Datum izdavanja:

20.12.2011.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.414 *