Načini povezivanja iskaza u organizaciji složenih nadrečeničnih cjelina plodna su tema
brojnih jezikoslovnih istraživanja. Pritom je veći naglasak stavljen na proučavanje
konektora i/ili diskursnih oznaka u govorenome jeziku jer je mnogim istraživanjima
utvrđeno kako su te jezične jedinice vrlo česte upravo u govorenome jezičnom modalitetu
(primjerice,
Linking utterances in suprasentential units is fruitful subject in contemporary
linguistics. Greater emphasis has been placed on examining connectives and (or) discourse
markers in spoken language since recent studies have shown that these language units are
more common to spoken language modality (e.g.
Uvođenjem komunikacijskog aspekta u tekstnu lingvistiku jezične jedinice veće od rečenice
počinju se razmatrati s obzirom na njihovu uklopljenost u širi situacijski kontekst te se
pomiču granice s teksta na
Jezične jedinice čija je funkcija nadrečenično povezivanje u središtu su istraživanja brojnih jezikoslovaca koji im pridaju različite nazive te ih različito definiraju, ovisno o teorijskom okviru s kojega im pristupaju. Terminološka i klasifikacijska neusustavljenost rezultat su različitih teorijskih pristupa i nepostojanja kriterija o vrstama jezičnih elemenata koji s obzirom na mogućnosti povezivanja na nadrečeničnoj razini ulaze u kategoriju konektora i/ili diskursnih oznaka.
Prema
Drugi teorijski pristup (
Važnost komunikacijskoga konteksta u proučavanju diskursa dovodi i do pragmatičkoga
pristupa diskursnim oznakama. Fraser (
Temeljem uvida u pokušaje definiranja i načine klasifikacije konektora i/ili diskursnih
oznaka mogu se izdvojiti tri temeljne teorijske perspektive. U posljednjih dvadesetak
godina zamjetan je velik broj radova o diskursnim oznakama koji proizlaze iz prethodno
opisanih teorijskih modela. Pritom se istraživanja koja polaze od semantičkoga pristupa
U hrvatskome jeziku nadrečenična vezna sredstva u središtu su istraživanja nekoliko autora koji se razlikuju ovisno o jezičnim razinama na kojima ih analiziraju, a posljedično i u shvaćanju opsega jezičnih elemenata s kohezivnom funkcijom.
Sa sustavnim proučavanjem nadrečeničnoga jedinstva, u okrilju tekstne lingvistike,
započeo je
Iz pragmatičke su perspektive
Temeljem pregleda o različitosti nazivlja i teorijskih pristupa može se zaključiti kako
su se jezične jedinice u funkciji povezivanja nazivale
Jezik kao višefunkcionalno sredstvo komunikacije ostvaruje se na dvama jezičnim
planovima u diskursu, govorenome
Govoreni jezik od pisanoga razlikuje i način razdvajanja niza jezičnih jedinica. Dok u
pisanome jeziku, čija se sintaksa najbolje poznaje, rečenica obično služi kao temeljna
jedinica analize, u govorenome jeziku takav je pristup problematičan.
Iako se diskursne oznake upotrebljavaju i u govorenome i u pisanome jezičnom
modalitetu, brojne studije koje se njima bave raščlanjuju ih u okviru govorenoga jezika.
Polazišta za proučavanje diskursnih oznaka u govorenome jeziku temelje se na činjenici
da su one vrlo česte upravo u spontanoj usmenoj komunikaciji. Na primjer, istraživanja u
engleskome jeziku pokazala su da govoreni diskurs obuhvaća 10 puta više diskursnih
oznaka od pisanoga diskursa (
Analize diskursnih oznaka u govorenome jeziku usmjerene su na korpusna proučavanja kako
bi se utvrdila čestota te značenjska i funkcionalna obilježja koja ti jezični elementi
ostvaruju u različitim kontekstima spontane govorene komunikacije. Primjerice,
S druge strane, u hrvatskome jeziku nisu provedena istraživanja o vrstama i čestoti
diskursnih oznaka i/ili konektora u govorenome jeziku. Naime, hrvatski jezikoslovci u
svojim su se radovima usmjeravali većinom na proučavanje kohezivnih sredstava u pisanome
diskursu, dok se načini povezivanja na nadrečeničnoj razini u govorenome diskursu nisu
analizirali. Primjerice,
Cilj je ovog istraživanja utvrditi kako se konektorima kao formalnogramatičkim kohezivnim sredstvima uspostavljaju odnosi među iskazima u spontanome govorenom jeziku. U skladu s time postavljena su sljedeća istraživačka pitanja:
1) Koji će se konektori iz pisanoga jezika pojaviti u spontanome govorenom jeziku?
2) Hoće li se u spontanome govorenom jeziku pojaviti konektori koji nisu zabilježeni u pisanim izvorima?
3) Kolika je zastupljenost konektora u spontanome govorenom jeziku?
Na temelju istraživačkih pitanja oblikovano je nekoliko pretpostavki:
P1: Sukladno istraživanju provedenom u engleskome i španjolskome jeziku (
P2: Očekuje se da će se u korpusu govorenoga jezika pojaviti konektori koji nisu
zabilježeni u pisanim izvorima. Naime, govorenje i pisanje dva su modaliteta jezične
proizvodnje različitih obilježja, a kao posljedica formalnojezičnih nepodudarnosti u njima
se ostvaruju različite jezične jedinice (
P3: U uzorku spontanoga govorenog jezika očekuje se visoka zastupljenost konektora, odnosno
10 20 % od ukupnoga broja pojavnica činit će konektori, što je potvrđeno u istraživanjima
u drugim jezicima, primjerice engleskome (
Do spoznaja o zastupljenosti konektora u spontanome govorenom jeziku došlo se proučavanjem korpusa spontane konverzacije odraslih govornika. Korpus je pretraživan pomoću unaprijed zadanoga popisa konektora prikupljenih iz različitih pisanih izvora. Dodatno su svi transkripti pročitani kako bi se izdvojili konektori koji se ne nalaze na popisu.
Jezični uzorci sudionika u ovom su istraživanju preuzeti iz
Za potrebe ovog istraživanja izdvojen je uzorak 30 odraslih izvornih govornika hrvatskoga jezika, od kojih je 11 muških i 19 ženskih. Ispitanici se kreću u rasponu od 20 do 86 godina i njihova je prosječna dob M = 37,9 (SD = 17,98). Prikupljeni uzorak pokazuje jezičnu raznolikost govornika s obzirom na njihovu geografsku i dijalektalnu pripadnost, odnosno ispitanici potječu iz različitih regionalnih krajeva Hrvatske (od središnje Hrvatske i Slavonije do Istre i Dalmacije). Uzorak sadrži ukupno 7498 iskaza i 36 043 pojavnice. Ispitanici su ujednačeni s obzirom na broj iskaza tako da prosječan broj iskaza po govorniku iznosi M = 249,93 (min = 201, max = 340, SD = 41,32). Osnovne informacije o podrijetlu, dobi i spolu sudionika istraživanja priložene su u Tablici 1.
Županija | 2029 | 3039 | 4049 | 5059 | 6069 | 70 + | F | M | |
Splitsko- dalmatinska |
5 | 4 | 1 | 2 | 3 | ||||
Varaždinska | 4 | 2 | 2 | 4 | |||||
Krapinsko- zagorska |
3 | 1 | 1 | 1 | 3 | ||||
Brodsko- posavska |
2 | 2 | 2 | ||||||
Karlovačka | 3 | 2 | 1 | 2 | 1 | ||||
Bjelovarsko-bilogorska | 1 | 1 | 1 | ||||||
Međimurska | 3 | 2 | 1 | 2 | 1 | ||||
Osječko-baranjska | 3 | 2 | 1 | 2 | 1 | ||||
Koprivničko-križevačka | 1 | 1 | 1 | ||||||
Sisačko-moslavačka | 1 | 1 | 1 | ||||||
Istarska | 1 | 1 | 1 | ||||||
Zagrebačka | 1 | 1 | 1 | ||||||
Grad Zagreb | 2 | 1 | 1 | 2 | |||||
30 | 14 | 11 | 2 | 1 | 2 | 19 | 11 |
Korpus govorenoga jezika odraslih pretraživan je pomoću popisa konektora prikupljenih
iz sljedećih izvora:
Uporabom programa CLAN (
Prilikom pretraživanja i izdvajanja konektora iz korpusa nisu uzete u obzir razlike u
distribucijskim obilježjima te se nadrečenična vezna sredstva analiziraju neovisno o
njihovu položaju i mogućnosti distribucijske mobilnosti u iskazu (početak, sredina ili
kraj iskaza). Zatim u iskazima s redupliciranim konektorima (primjerice,
Važno je također napomenuti da su metodološka vodilja pri određivanju konektora bili
pristupi koji sugeriraju da je surečenica temeljna organizacijska cjelina govorenoga
diskursa (
Nakon izdvajanja konektora s popisa dodatno su pročitani transkripti kako bi se izdvojili konektori koji nisu na popisu. Takvi su se konektori također mogli pojaviti na bilo kojem mjestu u iskazu, pri čemu je kao kriterij odabira uzeta njihova uloga nadrečeničnoga povezivanja. U ukupnom izračunu broja konektora ta su vezna sredstva pribrojena onima s prvotnoga popisa. Na kraju je izračunat ukupan omjer konektora u ukupnome broju riječi svakoga od govornika te individualno omjer konektora po broju iskaza za pojedinoga govornika.
Polazeći od prvog istraživačkog pitanja, analizirana je čestota jezičnih jedinica s veznom funkcijom koje se pojavljuju u govorenome jeziku u odnosu na iscrpan popis konektora, to jest jezičnih jedinica koje su prikupljene iz opisa hrvatskoga jezika te se primarno temelje na pisanim izvorima. Ukupan broj konektora iz opisa hrvatskoga jezika i onih koji se pojavljuju u spontanome govorenom jeziku prikazani su na Slici 1. Zastupljena su 44 konektora od ukupno 143 tražena oblika, što čini 30,76 %.
Postotni udio konektora iz pisanih izvora i onih koji su potvrđeni u uzorku spontanoga govorenog jezika
Podaci o čestoti konektora s iscrpnoga popisa koji su potvrđeni i u govorenome jezičnom uzorku prikazani su u obliku brojčanih vrijednosti u Tablici 2.
i | 597 | isto | 4 |
a | 516 | na kraju | 4 |
pa | 381 | opet | 4 |
onda | 242 | ovako | 4 |
ali | 233 | u stvari (ustvari) | 4 |
znači | 50 | upravo | 4 |
baš | 48 | jedino | 3 |
nego | 47 | bez obzira na to | 3 |
jer | 39 | na primjer | 3 |
samo | 38 | tamo | 3 |
zato | 35 | odnosno | 2 |
ili | 32 | prvo | 2 |
tako | 31 | nakon toga | 2 |
dakle | 20 | ipak | 1 |
pak | 15 | jedino | 1 |
ni | 14 | konačno | 1 |
onako | 12 | međutim | 1 |
zapravo | 12 | na taj način | 1 |
inače | 11 | najprije | 1 |
tu | 11 | ovdje | 1 |
čak | 10 | tada | 1 |
niti | 5 | tek | 1 |
2450 |
Iz Tablice 2 vidljivo je da su najčešći u uzorku spontanoga govorenog jezika veznički
(koordinirani) konektori
Sljedećim istraživačkim pitanjem nastojalo se ustanoviti pojavljuju li se u korpusu spontanoga govorenog jezika konektori koji nisu zabilježeni u pisanim izvorima. U Tablici 3 prikazane su brojčane vrijednosti ukupnoga broja konektora koji su pronađeni u analiziranome jezičnom uzorku.
ma | 84 | iako | 2 |
tako da | 20 | jerbo | 1 |
još | 14 | čim | 1 |
uglavnom | 13 | doduše | 1 |
neka | 13 | pošto | 1 |
makar | 5 | osim | 1 |
s tim da | 3 | bar | 1 |
u svakom slučaju | 3 | umjesto da | 1 |
ionako | 2 | nakon svega toga | 1 |
167 |
Iz Tablice 3 vidi se da je u uzorku spontanoga govorenog jezika zastupljeno osamnaest
novih konektora koji se ostvaruju ukupno 167 puta. Iako su pojavnosti pronađenih konektora
prilično niske, dobiveni rezultati upućuju na to da se u spontanome govorenom jeziku mogu
ostvariti jezične jedinice za koje je karakteristična tendencija pojavljivanja upravo u
toj vrsti jezičnoga modaliteta. Pritom je najčešći konektor
Posljednje istraživačko pitanje odnosilo se na analizu zastupljenosti konektora u spontanome govorenom jeziku u odnosu na ukupan broj pojavnica u uzorku. Pritom konektori obuhvaćaju jezične jedinice iz pisanih izvora koje su potvrđene u analiziranome jezičnom uzorku i one koje su u uzorku naknadno ustanovljene. Zastupljenost konektora u uzorku spontanoga govorenog jezika s obzirom na ukupan broj riječi prikazana je na Slici 2. Može se vidjeti da se u ispitanom uzorku konektori pojavljuju 2617 puta, odnosno konektori iz pisanih izvora pojavljuju se 2450 puta, dok se naknadno utvrđeni konektori ostvaruju 167 puta. U odnosu na ukupan broj pojavnica u uzorku spontanoga govorenog jezika, koji obuhvaća 36 043 riječi, konektori čine 7,59 % građe.
Zastupljenost konektora u spontanome govorenom jeziku
Iako je postotak konektora u ukupnome broju riječi relativno nizak, slika je nešto drugačija kada se promatra koliko se pojedini govornici služe konektorima u govorenome jeziku. Prosječno govornici upotrebljavaju konektore u 35 % iskaza (najmanji je zabilježeni postotak 19 %, a najveći 61 %) te oni obuhvaćaju prosječno 7,34 % riječi svakoga govornika (najmanji je zabilježeni postotak 4 %, a najveći 16 %).
N | Minimum | Maksimum | Srednja vrijednost | Standardna devijacija | |
30 | 19 | 61 | 34,8 | 9.34 | |
30 | 4 | 16 | 7,34 | 1.78 |
Cilj ovoga rada bio je istražiti kako se konektorima kao formalnogramatičkim sredstvima ostvaruju odnosi među iskazima u spontanome govorenom jeziku. Pri tomu je naglasak stavljen na istraživanje pojavnosti oblika i čestote konektora u spontanoj konverzaciji.
Sukladno ranijim istraživanjima (primjerice,
Ranija su istraživanja pokazala da se neki jezični elementi s kohezivnom ulogom pojavljuju
isključivo ili mnogo češće u govorenome jeziku (
U skladu s istraživanjima u engleskome (
Odgovori na istraživačka pitanja u ovome radu doprinose opisu vrsta i čestote konektora u
hrvatskome govorenom jeziku, ali se dotiču i znatno širih pitanja istraživanja dvaju
temeljnih vidova jezične djelatnosti, pisanja i govorenja. Preciznije, dotiču se razloga
drugačije uporabe jezičnih sredstava u vrstama dvaju jezičnih modaliteta uopće, pa tako i
razloga različite uporabe konektora. Govoreni jezik često se doživljava kao rječnički
siromašniji, jednostavnije je sintaktičke strukture i općenito manje složen od pisanoga
(
Pri donošenju zaključaka o konektorima te općenito o razlikama između govorenoga i pisanoga
jezika, potrebno je uzeti u obzir i razlike u izvorima podataka. Radovi koji se temelje na
korpusnim istraživanjima u obzir uzimaju one korpuse u kojima su zastupljeni tekstovi
različitih vrsta, različitih žanrova i različitih stupnjeva formalnosti. Primjerice, pisani
korpusi, osim što su u pravilu veći, obuhvaćaju veći broj žanrova nego korpusi govorenoga
jezika. Izravni opisi uporabe konektora u kontroliranijim uvjetima jezičnog uzorkovanja,
primjerice istovrsni zadatak u dvama modalitetima i/ili usporedba jednoga govornika u dvama
modalitetima, nisu poznati. Zbog toga je u usporedbi konektora s obzirom na dva jezična
modaliteta nužno promišljati koliko je manji postotak konektora posljedica samoga
modaliteta, a koliko različite zahvaćenosti ukupne jezične proizvodnje u dvama modalitetima
jezičnim uzorkovanjem. Osim toga, ovo se istraživanje dotaklo samo opisa pojavnosti i
čestote konektora u govorenome jeziku, bez analize značenja i funkcija konektora u kojima se
oni u kontekstualnom okruženju mogu pojaviti. Razlike govorenoga i pisanoga jezika pokazuju
da određeni jezični elementi ne samo da se pojavljuju u različitim omjerima već mogu imati i
sasvim različitu ulogu. Naime, u analizi različitih diskursnih žanrova
U ovome se radu prvi put opisuju konektori u govorenome diskursu hrvatskoga jezika. Rezultati pokazuju da konektori u govorenome jezičnom uzorku slijede obrazac poznat iz istraživanja drugih jezika: pojavljuje se manji broj konektora iz pisanoga jezika te su, s obzirom na formalnojezične razlike između pisanoga i govorenoga diskursa, pronađeni konektori koji nisu zabilježeni u opisima iz pisanoga jezika. Isto tako, pojašnjava se zašto su rezultati o čestotnosti konektora u hrvatskome jeziku različiti od onih dobivenih u drugim istraživanjima. No u ovome se istraživanju promatraju prvenstveno pojavnosti kohezivnih veza, i to unutar jednog ograničenog žanra. Zbog svega navedenoga može se zaključiti kako je ovaj rad tek prvi korak k novim istraživanjima konektora u govorenome jeziku, pri čemu je za spoznaje o njihovoj ulozi u spontanome govorenom jeziku potrebno proučiti kako se njihova uporaba razlikuje s obzirom na formalnost, žanr i stupanj interakcije te koji je raspon uporabe svake od tih jezičnih jedinica.
Zahvale: Ovaj rad sufinancirala je Hrvatska zaklada za znanost projektom
|
|||
ali |
na temelju toga |
poslije toga | treće |
baš |
na tome mjestu |
potom | tu |
bez obzira na to | nadalje |
preciznije rečeno |
tuda |
bilo kako bilo | naime | prema tome (u) |
u drugom redu |
bolje reći | najprije | prije svega |
u drugom slučaju |
čak | nakon toga | prije toga |
u isto vrijeme |
dakle | naposljetku | primjerice |
u međuvremenu |
druga je stvar (što) | naprotiv | prvo | u neku ruku |
drugim riječima | nasuprot tome | radi toga |
u protivnom (slučaju) |
drugo | nego | razlog je to što |
u prvom redu |
drukčije rečeno | ni | s druge strane |
u prvom slučaju |
i | niti | s jedne strane |
u skladu s rečenim |
ili | no | s obzirom na to |
u skladu s tim |
inače | odande |
s tim (takvim) ciljem |
u suprotnom |
ipak | odatle | s tom namjerom |
u takvu slučaju |
isto tako | odavde | samo |
u tom(e) slučaju |
iz tih razloga | odnosno | shodno tomu |
u trećem slučaju |
iz toga proizlazi da |
odonda | stoga | u tu svrhu |
iz toga slijedi da | odonud | sukladno s tim | u vezi s tim |
iza toga | onako | sve to upućuje na činjenicu da | ukratko |
jedino | onamo | sve u svemu | unatoč svemu |
jer | ončas | svejedno | unatoč tomu(e) |
jednom riječju | onda | šalu na stranu | usprkos tomu(e) |
jednostavnije rečeno | ondje | što je – tu je | upravo |
k tome (u) | onuda | što se toga tiče | uslijed toga |
kao na primjer | opet | štoviše | usto |
kao primjer | osim toga | tada | ustvari |
kao prvo | otad | tako | uz to |
kao što je <već> najavljeno |
ovako | također | uza sve to |
kao što je <već> rečeno |
ovamo | tamo | uzgred (budi rečeno) |
konačno | ovdje | tek | za razliku od |
međutim | pa | time | zapravo |
na kraju | pak | to će reći da | zatim |
na osnovi toga |
pod tim uvjetom |
to jest | zato |
na primjer | pored toga | to znači da | zbog toga (što) |
na taj način | poslije | točnije rečeno |
O diskursnim je oznakama i pokušajima njihova određenja Badurina progovorila ranije u
svojoj studiji
Jezik (franc.
Govoreni jezik može biti spontani (nepripremljen), planirani (pripremljen), čitani (temelji se na pisanome predlošku) itd. (ibid. 29).