Bolesnicima je važno objasniti prirodu same bolesti (oštećenje kožne barijere, promijenjen imunosni odgovor, značaj mikrobioma kože i utjecaj stresa). Edukacijski program uključuje i preporuke o izbjegavanju određenih iritansa i alergena koji dovode do egzacerbacija bolesti, upute o pravilnoj prehrani te psihoterapijsku potporu.

Za pranje (kupanje/tuširanje) preporučuje se primjena sredstava koja ne sadržavaju sapune, primjerice, sintetički deterdženti (sindeti) koji su blago kiselog pH (pH 4–6), hipoalergeni i bez mirisa, što ih čini tolerantnijima za kožu bolesnika s AD-om. (8, 9) Dovoljno je kupanje jednom dnevno, kroz kraće vrijeme (pet do deset minuta uz temperaturu vode od 27–30°C za djecu i odrasle te nešto ispod 37°C za novorođenčad). (26) Kako bi se održala dobra hidracija kože nakon kupanja ili tuširanja izuzetno je važno što prije, po mogućnosti dok je koža još vlažna, nanijeti emolijens. (27)

Kod bolesnika u akutnom pogoršanju ili u onih sa znakovima impetiginizacije savjetuje se dodavanje antiseptika, poput 0,005% otopine 6% natrij-hipoklorita (izbjeljivača) u vodu za kupanje (na 1,5 l vode stavi se 0,6 do 1,2 ml 6-postotnog Na-hipoklorita), čime se smanjuje broj bakterija na koži bolesnika s AD-om i učestalost potrebe za uporabom lokalnih glukokortikoida i antibiotika (A, 1b). (28, 31) Kao antiseptik može se upotrebljavati i kalijev hipermangan u koncentraciji 0,01% (100 mg na 1 litru vode). (32)

Osnova terapije AD-a je redovito korištenje emolijensa. Emolijensi su lokalni pripravci koji povećavaju hidrataciju rožnatog sloja, smanjuju suhoću kože te pretjerani gubitak vode iz kože. Redovita primjena emolijensa smanjuje učestalost recidiva bolesti te smanjuje učestalost korištenja lokalnih glukokortikoida (B, 2a). Minimalna količina emolijensa koja se preporučuje jest 100 do 200 grama tjedno za dijete odnosno 200 do 300 grama tjedno za odraslu osobu (C, 3b). (8, 9, 33) Emolijensi se sastoje od omekšavajućih, okluzivnih i ovlažujućih sastojaka u kombinaciji s vodom, a mogu biti u obliku kreme, masti, ulja, gela ili losiona. Emolijensi koji sadrže lipidnu komponentu preporučuju se tijekom zimskih mjeseci (C, 3b). Razlikujemo dvije generacije emolijensa. Tradicionalni emolijensi su lokalni pripravci koji ne sadržavaju aktivne sastojke. Oni obično sadržavaju humektante koji poboljšavaju hidrataciju rožnatog sloja (urea i glicerol) i okludente (vazelin) koji smanjuju evaporaciju. (32) Emolijensi „plus“ su lokalni preparati koji sadrže aktivnu, nemedicinsku tvar poput saponina, flavonoida i riboflavina iz ekstrakta zobi koji ne sadržavaju proteine, bakterijske lizate i slično. (1) Odabir emolijensa ovisan je o individualnom izboru, a bitno je da bude siguran, djelotvoran, financijski prihvatljiv te hipoalergen, odnosno bez aditiva, mirisa i parfema. Kako bi se postigla i održala zadovoljavajuća hidracija kože potrebno je emolijense nanositi barem dva puta dnevno, obvezno odmah nakon kupanja/tuširanja i laganog brisanja ručnikom.

Za sada nema čvrstih dokaza da dnevna primjena emolijensa u visokorizične djece tijekom prve godine života može odgoditi ili spriječiti AD. (34)

Savjetuje se izbjegavanje relevantnih kontaktnih alergena pozitivnih u epikutanom testu (koji je indicirano napraviti kod bolesnika s perzistentnim dermatitisom, posebice na šakama, stopalima i licu), peludi tijekom doba cvatnje, grinja (D,–). Ukoliko se kontaktni dermatitis na šakama pojavi tijekom adolescentne dobi savjetuje se izbjegavati zanimanja s radom u vlažnim uvjetima (npr. frizeri, kozmetičari, itd.).

Svi bolesnici s AD-om trebaju biti cijepljeni u skladu s nacionalnim planom cijepljenja (B, 2a); međutim, ne savjetuje se cijepljenje tijekom akutnih pogoršanja.

U dojenačkoj dobi svakako se savjetuje isključivo dojenje barem četiri mjeseca (C, 2–3). Između 4. i 6. mjeseca savjetuje se uvođenje dohrane u visokorizične i u djece s niskim rizikom od nastanka AD-a (B,1). Nema znanstvenih dokaza da se odgodom uvođenja namirnica s višim potencijalom za izazivanje alergija u prehranu djeteta može prevenirati razvoj alergije na hranu odnosno AD-a i druge atopijske bolesti.

Eliminacijske dijete se ne preporučuju rutinski, osim ukoliko je dokazana preosjetljivost na hranu alergološkim testom i potvrđena testom ekspozicije (B, 2b).

Edukativni program u sklopu „Škole atopije“ za pacijente i roditelje djece s AD-om predstavlja „zlatni standard“ u pristupu i liječenju djece s ovom kroničnom bolesti kože. (32, 35, 36) Edukacija utječe na poboljšanje kontrole bolesti i poboljšanje kvalitete života za roditelje i oboljelu djecu. (37)

Lokalno farmakološko liječenje uključuje lokalnu protuupalnu terapiju (lokalni glukokortikoidi, lokalni imunomodulatori). Primjena lokalnih glukokortikoida i inhibitora kalcineurina smanjuje kolonizaciju bakterijom Staphylococcus aureus. (8) Za srednje teške oblike bolesti i kao adjuvantna terapija za teške oblike AD-a dostupni su krisaborol (inhibitor fosfodiesteraze 4), delgocitinib (inhibitor Janus kinaze [JAK]) i ruksolitinib (JAK-inhibitor) koji za sada nisu registrirani u Hrvatskoj. Krisaborol je odobren za djecu od dvije godine s kliničkom slikom blagog do srednje teškog AD-a s upalom zahvaćenom površinom kože manjom od 40%. (32) Ruksolitinib je indiciran za blagi do srednje teški AD od 12 godina. (38)

Ako lokalna terapija nije dostatna i/ili po prestanku njene aplikacije brzo nastaju recidivi, savjetuje se provođenje fototerapije (uskospektralna UVB 311 nm terapija, iznimno srednje doze UVA1 terapije) (A, 1b). (10, 44) Na početku provođenja fototerapije preporučuje se istovremena primjena lokalnih glukokortikoida i emolijensa (C). (9) Fototerapija na kožu djeluje imunosupresivno, imunomodulatorno, antiinflamatorno i antipruritički. Nedostatak fototerapije je potreba za učestalim dolascima liječniku (3–5 puta tjedno tijekom 6–12 tjedana). (10, 44) Prije početka fototerapije neophodno je bolesnika pitati o dotadašnjoj reakciji kože na Sunčevo svjetlo te prima li bolesnik neke lijekove koji mogu uzrokovati fototoksične i/ili fotoalergijske reakcije na koži (npr. antibiotici, antidijabetici, psihofarmaci, diuretici i dr.). Fototerapija se ne preporučuje za bolesnike čiji se AD pogoršava pri izlaganju UV svjetlu. Fototerapija je apsolutno kontraindicirana u bolesnika liječenih zbog melanoma, u sindroma displastičnog nevusa, u bolesnika koji boluju od autoimunih bolesti, u bolesnika s Xeroderma pigmentosum te u Bloomova sindroma. (45) Fototerapija se može kombinirati s lokalnim glukokortikoidima i s MTX-om, ali se ne smije kombinirati s ciklosporinom. (46, 47) Fototerapija (uskospektralna UVB terapija) nije kontraindicirana u djece, ali je treba koristiti s oprezom (D, –). Kod svakog bolesnika koji je imao više od pet stotina 311 nm UVB ekspozicija obvezatan je pregled cjelokupne kože jedanput godišnje. (48, 49)

Ciklosporin je brzo djelujući sustavni ciklički polipeptid koji smanjuje aktivnosti bolesti 2 do 4 tjedna nakon početka primjene te smanjuje površinu zahvaćene kože kao i stupanj upale preostalih promjena kože nakon šest tjedana korištenja. (32) Preporučena duljina liječenja ciklosporinom jest od 3 do 6 mjeseci (D, –). Nikako se ne savjetuje kontinuirana primjena dulje od dvije godine kontinuirano (A, 1a). (10, 51) Trajanje liječenja ciklosporinom ovisi o kliničkoj učinkovitosti i podnošljivosti lijeka (D, –).

Liječenje AD-a ciklosporinom u Hrvatskoj odobrava bolničko Povjerenstvo za lijekove (nije na osnovnoj listi HZZO-a).

Ako se kreće s nižom dozom (2,5 mg/kg dnevno podijeljeno u dvije doze), a unutar 2 do 4 tjedna nema poboljšanja, doza ciklosporina se postupno podiže (0,5 – 1 mg/kg dnevno u intervalu 1–2 tjedna) do maksimalno 5 mg/kg dnevno podijeljeno u dvije doze. (10, 30, 51)

Kod težih oblika AD-a savjetuje se započeti s višom dozom (5 mg/kg dnevno podijeljeno u dvije doze), te se nakon što nastupi poboljšanje kliničke slike (interval od 4 do 6, maksimalno 8 tjedana) savjetuje postupno (svaka dva tjedna) snižavati dozu za 0,5 – 1 mg/kg dnevno, do najniže učinkovite doze (obično 2,5 – 3 mg/kg dnevno) koju se savjetuje nastaviti tijekom najmanje nekoliko tjedana te potom ukoliko ne nastupi pogoršanje ciklosporin ukinuti, odnosno podići dozu ako nastupi pogoršanje (D, –). (10, 32, 51, 52)

Prije uvođenja ciklosporina (i ukoliko liječenje traje dulje od godinu dana) potrebno je učiniti: kompletnu krvnu sliku (KKS), C-reaktivni protein (CRP), ureju, kreatinin, klirens kreatinina, aspartat-aminotransferazu (AST), alanin-aminotransferazu (ALT), gama-glutamil transferazu (GGT), alkalnu fosfatazu (AP), kreatin kinazu (CPK), laktat dehidrogenazu (LDH), kolesterol, trigliceride, elektrolite kalij (K), magnezij (Mg), urate, urin, mjerenje krvnog tlaka (RR), markere na hepatitis B i C, HIV test, Quantiferonski test, a u osoba koje nisu preboljele ili se ne sjećaju da su preboljele varičele potrebno je učiniti IgM i IgG na virus Varicella zoster (VZV) te najmanje četiri tjedna prije uvođenja sustavne terapije provesti profilaksu VZV cjepivom.

Ukoliko bolesnik ima pozitivan Quantiferonski test, potrebno je prije uvođenja sustavne terapije provesti profilaktičnu terapiju za tuberkulozu (u dogovoru s pulmologom).

Savjetuje se ponoviti nakon drugog i četvrtog tjedna te potom svaka dva mjeseca: KKS, CRP, ureju, kreatinin, klirens kreatinina, AST, ALT, GGT, AP, CPK, LDH, kolesterol, trigliceride, elektrolite (K, Mg), urate, RR, a svaka tri mjeseca potrebno je ponoviti kolesterol i trigliceride.

Tijekom terapije nije potrebno mjerenje razine ciklosporina u krvi (D, –).

Kombinirana terapija s UV ne preporučuje se zbog moguće fotosenzibilizacije i karcinogeneze (D, –).

Ne preporučuje se istovremena aplikacija inhibitora kalcineurina i uzimanje ciklosporina.

Tijekom liječenja ciklosporinom ne preporučuje se cijepljenje živim cjepivom zbog mogućih komplikacija i izostanka učinkovitosti cjepiva. (10, 52) Kod cijepljenja živim cjepivom potrebno je napraviti prekid korištenja ciklosporina dva tjedna prije i 4–6 tjedana nakon cijepljenja. (10)

Nuspojave ciklosporina su povećana sklonost infekcijama, nefrotoksičnost, hipertenzija, tremor, hipertrihoza, glavobolja, hiperplazija gingive te povećani rizik od razvoja karcinoma kože i limfoma. (10, 11, 32)

Za sada nema dokaza o teratogenim niti mutagenim svojstvima ciklosporina u trudnica.

Očekivani početak djelovanja ciklosporina jest nakon dva tjedna primjene.

Azatioprin je imunosupresiv sporog početka djelovanja pa se maksimalni učinak postiže tek za 8 do 12 tjedana.

Za odrasle bolesnike savjetuje se početi s dozom od 50 mg dnevno (D, –), potom postupno, ukoliko nema nuspojava, podizati dozu do 2 do 3 mg/kg dnevno. U djece se preporučuje početi s dozom od 0,5 mg/kg dnevno, potom postupno podizati dozu svakih 7 dana za 0,5 mg/kg dnevno do 1 do 3 mg/kg dnevno (C, 4). (10)

Doza azatioprina ovisi o individualnoj podnošljivosti i aktivnosti enzima tiopurin metil-transferaze (TPMT) izmjerenoj prije uvođenja terapije. (8)

Ako je razina TPMT niska (<6,3 U/mL) kontraindicirana je primjena azatioprina; ukoliko je razina TPMT srednje vrijednosti (6,3 do 15 U/mL), savjetuje se započeti s azatioprinom u dozi od 1 mg/kg dnevno, a ukoliko je doza TPMT visoka (>15,1 – 26,4 U/mL) savjetuje se doza do 2–3 mg/kg dnevno. (53)

Prije uvođenja terapije učiniti: KKS, CRP, ALT, AST, ALP, amilaze u serumu, TPMT, markere na B i C hepatitis, HIV test, Quantiferonski test, a u osoba koje nisu preboljele ili se ne sjećaju da su preboljele varičele potrebno je učiniti IgM i IgG na VZV te najmanje četiri tjedna prije uvođenja sustavne terapije provesti profilaksu VZV cjepivom.

Ukoliko bolesnik ima pozitivni Quantiferonski test potrebno je prije uvođenja sustavne terapije provesti profilaktičnu terapiju (u dogovoru s pulmologom).

Potrebno je svakih 1–2 mjeseca ili prije podizanja doze učiniti: KKS, AST, ALT, GGT, AP i amilaze u serumu.

Fototerapija se ne preporučuje tijekom uzimanja azatioprina. Uz uzimanje azatioprina savjetuje se fotoprotekcija (D, –).

Nuspojave azatioprina su mijelotoksičnost, mučnina, povraćanje, nadutost, gubitak teka, grčevi u trbuhu, glavobolja, povišenje jetrenih enzima, povećani rizik od infekcije (A; 1b). (44)

Očekivani početak djelovanja azatioprina je 8 do 12 tjedana nakon početka uzimanja lijeka.

Azatioprin se može nastaviti uzimati u trudnoći uz postavljenu strogu indikaciju i uz prepolovljenu dozu lijeka. (54)

Metotreksat je antagonist folne kiseline. Može se primijeniti oralno, supkutano i intravenozno.

Primjenjuje se jednom tjedno u početnoj dozi od 5–15 mg tjedno u odraslih bolesnika te između 0,2 i 0,3 mg/kg tjedno za djecu do maksimalne dozvoljene doze od 0,5 mg/kg tjedno za djecu. (10)

Uzimanje metotreksata može smanjiti razinu folata u tijelu. Nedostatak folata može dovesti do simptoma kao što su mučnina i abdominalni bolovi, promjena u krvnoj slici, poremećaj jetrenih enzima, stvaranje afti na sluznici usne šupljine, stoga se 24 sata nakon uzimanja metotreksata savjetuje uzimanje 5 mg folne kiseline.

Prije uvođenja metotreksata (i ukoliko liječenje traje dulje od godinu dana) potrebno je učiniti: KKS, CRP, ureju, kreatinin, AST, ALT, GGT, AP, markere na B i C hepatitis, HIV test, Quaniferonski test, u žena generativne dobi βHCG (humani korionski gonadotropin), a u osoba koje nisu preboljele ili se ne sjećaju da su preboljele varičele potrebno je učiniti IgM i IgG na VZV te najmanje četiri tjedna prije uvođenja sustavne terapije provesti profilaksu VZV cjepivom.

Ako bolesnik ima pozitivni Quantiferonski test potrebno je prije uvođenja sustavne terapije provesti profilaktičnu terapiju (u dogovoru s pulmologom).

U prvom, drugom i četvrtom tjednu te potom svaka dva mjeseca savjetuje se ponoviti KKS, CRP, ureju, kreatinin, AST, ALT, GGT, AP.

Nije opisan sindrom sustezanja (engl. rebound fenomen) nakon naglog ukidanja metotreksata te je pogodan za dugotrajnu primjenu.

Obavezatno nakon dvije godine terapije ili ukoliko se pokažu znakovi hepatotoksičnosti (perzistentni trostruki porast jetrenih enzima), savjetuje se učiniti aminopeptid prokolagen tip III N-terminalni peptid (P3NP) u serumu ili fibrosken jetre. (55)

U žena generativne dobi potrebno je provođenje kontracepcije (jedan mjesec prije uvođenja, tijekom terapije i tri mjeseca nakon prestanka uzimanja metotreksata) (B, 3a).

Muškarcima se ne savjetuje planiranje obitelji tijekom liječenja i tri mjeseca nakon završetka liječenja metotreksatom (B, 3a).

Lijek se uglavnom dobro podnosi, ali moguće su manje gastrointestinalne smetnje poput mučnine, dok su rjeđe i teže nuspojave mijelotoksičnost, plućna fibroza, hepatotokičnost. U slučajevima jačih gastrointestinalnih tegoba dolazi u obzir terapija supkutanim oblikom metotreksata. (56)

Očekivani početak djelovanja metotreksata je 8 do 12 tjedana nakon početka uzimanja lijeka.

Mikofenolat-mofetil ostvaruje svoj imunosupresivni učinak inhibicijom enzima inozin-monofosfat dehidrogenaze, što dovodi do blokade sinteze purina selektivno u limfocitima B i T. (1) Prije uvođenja mikofenolat-mofetila rade se iste pretrage kao prije uvođenja metotreksata.

Doza mikofenolat-mofetila nije točno određena pa se primjenjuje u širokom rasponu od 0,5 do 3 g/dan (uobičajeno 1–2 g/dan) podijeljeno u dvije dnevne doze, i to oralno, u obliku suspenzije, kapsula ili tableta. (32) Za djecu se savjetuje u dozi od 20 i do 50 mg/kg dnevno (C, 4). (33)

Od nuspojava najčešće nastaju blaga mučnina, povraćanje, grčevi u trbuhu, glavobolja i umor. (44)

U žena generativne dobi potrebno je uvođenje kontracepcije.

Očekivani početak djelovanja mikofenolat-mofetila jest 8 do 12 tjedana nakon početka uzimanja lijeka.

Sustavni glukokortikoidi su indicirani samo za kratkotrajnu uporabu (do tjedan dana) kod akutnog pogoršanja srednje teških i teških oblika AD-a (prednizolon ili metilprednizolon u dozi maksimalno 0,5 mg/kg; jedan do maksimalno dva tjedna) (D, –). (28, 57) Ako se glukokortikoidi daju dulje od preporučenoga, iznimno je važno dozu postupno smanjivati kako bi se izbjegao tzv. učinak ustezanja (engl. rebound effect) obilježen recidivom bolesti s još težom kliničkom slikom.

Sustavni glukokortikoidi se ne preporučuju kao kontinuirana sustavna terapija. Njihova uporaba savjetuje se kratkotrajno kod akutnih i diseminiranih oblika bolesti ili kako bi se premostio period do početka djelovanja ostale sustavne imunosupresivne terapije (D;–).

Očekivani početak djelovanja sistemskih glukokortikoida jest jedan do dva tjedna nakon početka uzimanja lijeka.

Ako bolesnik nema odgovarajućeg odgovora i/ili postoje nuspojave na jedan sustavni konvencionalni imunosupresivni lijek, indicirano je liječenje biološkom terapijom ili terapijom JAK inhibitorima. Ukoliko po ukidanju sustavnoga konvencionalnog imunosupresiva nastupi pogoršanje, kod bolesnika je indicirano liječenje biološkom terapijom ili terapija JAK inhibitorima.

U ožujku 2017. u SAD-u je odobren dupilumab kao prva linija terapije za srednje teški i teški oblik AD-a kod odraslih, potom za djecu i adolescente od 12 do 18 godina, a u studenom 2020. godine za liječenje teškog AD-a u djece u dobi od 6 do 11 godina koja su kandidati za sistemsku terapiju. (10, 32) Radi se o humanom monoklonskom protutijelu koje inhibira djelovanje interleukina (IL) 4 i IL-13.

Preporučena početna doza za odrasle i adolescente tjelesne mase >60 kg jest 600 mg supkutano, nakon čega se primjenjuje doza od 300 mg supkutano svaki drugi tjedan (A; 1a). (32, 58–61)

Nije potrebno provoditi laboratorijsku obradu prije niti tijekom terapije dupilumabom.

Nuspojave dupilumaba su lokalne reakcije kože na mjestu primjene lijeka, konjunktivitis koji regredira nakon standardnoga oftalmološkog liječenja (antihistaminske kapi, ciklosporinske kapi i aplikacija takrolimusa na rub vjeđa), blefaritis, glavobolje i infekcije uzrokovane virusom Herpes simplex. (32, 58–60)

Očekivani početak djelovanja dupilumaba je 4 do 6 tjedana nakon primjene prve doze lijeka.

Procjena učinka terapije i aktivnost bolesti treba biti evaluirana u 16. tjednu izračunavanjem vrijednosti EASI i/ili SCORAD i/ili DLQI.

Nastavak liječenja moguć je ako je nakon 16 tjedana postignuto najmanje 50-postotno poboljšanje EASI ili SCORAD vrijednosti ili poboljšanje DLQI vrijednosti više od četiri boda, prema procjeni nadležnog liječnika, te je potom potrebno procijeniti učinak svakih šest mjeseci.

Liječenje odobrava Bolničko povjerenstvo za lijekove.

Prije uvođenja lijeka potrebno je odrediti EASI i/ili SCORAD i DLQI.

Za dupilumab se u Hrvatskoj čeka odobrenje od HZZO-a.

Tralokinumab je humano monoklonsko protutijelo koje specifično neutralizira IL-13, ključni citokin koji izaziva perifernu upalu u AD-u. (62) Tralokinumab u kombinaciji s lokalnim glukokortikoidima pokazao je rano i održano poboljšanje znakova i simptoma AD-a.

EMA (engl. European Medicines Agency) odobrila ga je u lipnju 2021., u dozi od 150 mg u obliku supkutanih injekcija, za primjenu svaka dva tjedna u liječenju umjerenog do teškog AD-a u odraslih bolesnika koji su kandidati za sustavnu terapiju. (61)

Najčešće su nuspojave lijeka crvenilo na mjestu aplikacije, infekcije gornjih dišnih putova i konjunktivitis. (61, 62)

Tralokinumab nije odobren od HZZO-a u Hrvatskoj za liječenje AD-a.

U listopadu 2020. godine u Europi je EMA odobrila baricitinib za liječenje srednje teških i teških oblika AD-a u odraslih. Baricitinib je selektivan i reverzibilan inhibitor JAK1 i JAK2 te na taj način inhibira upalni proces djelovanjem unutar stanice. (63)

Preporučena doza baricitiniba je 4 mg peroralno jednom dnevno, uz hranu ili bez nje, u bilo koje doba dana, a uzima se peroralno.

Doza od 2 mg indicirana je za bolesnike u dobi od ≥ 75 godina ili za bolesnike koji u anamnezi imaju kronične ili rekurentne infekcije ili u bolesnika koji su kandidati za postupno smanjivanje doze nakon što su dozom od 4 mg jedanput na dan postigli održanu kontrolu aktivnosti bolesti.

Nuspojave su infekcije gornjih dišnih putova i hiperkolesterolemija, a rjeđe druge infekcije poput herpesa zostera, herpesa simpleksa, infekcije mokraćnog sustava, gastroenteritisa i tromboembolije. (63)

Upadacitinib je oralni selektivni JAK1-inhibitor koji je EMA odobrila u kolovozu 2021. za liječenje umjerenog do teškog AD-a u djece starije od 12 godina, adolescenata i odraslih bolesnika koji su kandidati za sustavnu terapiju. (64)

Odobren je u dvije doze od 15 mg i 30 mg i u obliku je peroralnog pripravka.

Preporučena doza za liječenje AD-a je 30 mg dnevno. Doza od 15 mg dnevno preporučuje se za bolesnike u dobi od ≥65 godina i adolescente tjelesne težine najmanje 30 kg.

Upadacitinib značajno i brzo (već od prvog tjedna) dovodi do poboljšanja znakova i simptoma AD-a. (64)

Češće nuspojave su infekcija gornjih dišnih putova, infekcije herpes zoster, akne, povećanje kreatin kinaze u krvi, dok su rjeđi mučnina i trombocitopenija pa je stoga potrebno laboratorijsko praćenje prije uvođenja i tijekom terapije.

Abrocitinib je mala molekula koja selektivno inhibira JAK1. Inhibicija JAK1 modulira multiple citokine (IL-4, IL-13, IL-31, IL-22 i stromalni timusni limfopoietin) koji su uključeni u patogenezu AD-a i svrbež. (65, 66) Abrocitinib je odobren u Velikoj Britaniji u rujnu 2021., a u prosincu 2021. u Europi kao peroralni pripravak u dozi od 100 mg i 200 mg dnevno.

Indiciran je za liječenje srednje teških i teških oblika AD-a u bolesnika starijih od 12 godina. (66)

Najčešće nuspojave su mučnina i respiratorne infekcije gornjeg dišnog trakta.

Učinak abrocitiniba na promjene kože kod bolesnika s AD-om očekuje se unutar dva tjedna od početka primjene, a učinak na svrbež unutar 24 sata. (65, 66)