10.34075/cs Crkva u svijetu Crkva u svijetu Church in the World Church in the World CuS 0352-4000 1848-9656 Sveučilište u Splitu, Katolički bogoslovni fakultet University of Split, Catholic Faculty of Theology Zrinsko Frankopanska 19, Split cus@kbf-st.hr https://www.kbf.unist.hr 10.34075/cs.59.1.4 Izvorni znanstveni članak Original scientific paper Biblijski sloj hrvatskoglagoljskih propovijedi na primjeru Senjskoga korizmenjaka (1508.) Bible in Croatian Glagolitic sermons – the case of Senj Korizmenjak (1508) Radošević Andrea aradosevic@stin.hr Kuhar Kristijan kristijan.kuhar@stin.hr Požar Sandra sandra.pozar@stin.hr Staroslavenski institut, Zagreb, Hrvatska Old Slavonic Institute, Zagreb, Croatia Staroslavenski institut, Zagreb, Hrvatska Old Slavonic Institute, Zagreb, Croatia Staroslavenski institut, Zagreb, Hrvatska Old Slavonic Institute, Zagreb, Croatia 20 03 2024 59 83 129 CC BY (attribution) “Crkva u svijetu” je časopis u otvorenom pristupu. Sadržaj časopisa u cijelosti je besplatno dostupan. Puni tekst te sažeci radova objavljeni u časopisu mogu se koristiti u privatne, nastavne i znanstvenoistraživačke svrhe, uz obavezno navođenje izvora i poštivanje autorskih prava (licenca Creative Commons CC BY 4.0). Pretplata na tiskano izdanje. “Crkva u svijetu” is an open-access scientific periodical. The content of the periodical is available in its entirety free of charge and can be used for personal, educational or scientific purposes, provided that the credit is given to the Journal (under Creative Commons licence CC BY 4.0). Subscription on the printed edition.

U radu se istražuje biblijski sloj u Senjskom korizmenjaku (1508.), jedinoj tiskanoj glagoljskoj zbirci propovijedi koja predstavlja hrvatski prijevod djela Quaresimale volgare Roberta Caracciola iz Lecce. Naglasak je stavljen na utvrđivanje različitih stupnjeva oslanjanja citata na već postojeće prijevode biblijskih čitanja, za razliku od nekih prijašnjih istraživanja, u kojima je zanimanje bilo usmjereno na ispitivanje stupnja prilagođenosti biblijskih dijelova ostatku propovjednog teksta. Biblijski citati uspoređuju se s hrvatskoglagoljskim knjigama (misalima, brevijarima, psaltirima) u kojima je sačuvano više od polovice crkvenoslavenskoga prijevoda Svetoga pisma te s latiničnim lekcionarima. Cilj je rada istražiti jesu li crkvenoslavenizmi uglavnom rezultat prevoditeljeva stilskog obilježavanja teksta (oznaka višeg registra) ili pak potvrda oslanjanja na liturgijske predloške. Analizom suodnosa čakavskih i crkvenoslavenskih dijelova citata donose se zaključci o postojanju svojevrsne prevoditeljske koncepcije intelektualaca koji su na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće sudjelovali u radu senjske glagoljske tiskare.

This article examines the Biblical layer in Senj Korizmenjak, the only printed Glagolitic sermon collection, which is the Croatian translation of the Quaresimale volgare written by the famous Italian Franciscan preacher Roberto Caracciolo from Lecce. In contrast to some previous studies, where the interest was directed towards examining the degree of adaptation of the Biblical parts to the rest of the sermon text, the emphasis was placed on determining the varying degree of dependence of the quotations on pre-existing translations of the Biblical readings. The Biblical quotations are therefore compared with quotations from sources available at the time: from Croatian Glagolitic books (missals, breviaries, psalters), in which more than half of the Church Slavonic translation of the Holy Scriptures (Croatian Glagolitic Bible) is preserved, and from Chakavian Latin lectionaries. The aim of the work is to investigate whether the Croatian Church Slavonic elements are mainly the result of the translator's stylistic marking of the text (marking of a higher register) or a confirmation of recourse to liturgical models. By analysing the correlation between the Chakavian and Croatian Church Slavonic parts, conclusions will be drawn about the existence of a kind of translation concept of the intellectuals involved in the work of the Senj printing house at the turn of the 15th and 16th centuries.

 Senjski korizmenjak (1508.) Biblija glagoljski misali srednjovjekovna propovijed Senj Korizmenjak (1508) Bible Glagolitic missal medieval sermon 1. Uvod

Istraživanja biblijskoga sloja hrvatskoglagoljske književnosti započela su još u 19. st. Najčešće su bila usredotočena na utvrđivanje zastupljenosti pojedine biblijske knjige u misalima i brevijarima u kojima je sačuvano više od polovice crkvenoslavenskoga prijevoda Svetoga pisma. 1 Prijevodi Biblije bili su predmet studija brojnih paleoslavista, od P. J. Šafařika, I. Berčića, J. Vajsa, J. Hamma pa sve do suvremenih istraživača. 2 Stoga je i većina tih radova nastajala među ostalim i s ciljem da se pridonese rekonstrukciji hrvatskoglagoljske Biblije. 3 Nadalje, dio studija bio je posvećen istraživanju biblijskog sloja u različitim izdanjima tiskanim u 16. stoljeću: od Misala hruackoga (1531.) 4 Šimuna Kožičića Benje pa do protestantskih izdanja Novoga testamenta (1562.–1563.) 5 i svih triju Postila (1562., 1563., 1568.). 6 Ipak, recepcija biblijskih citata u hrvatskoglagoljskim tekstovima, ako ne govorimo o liturgijskim knjigama u užem smislu, u hrvatskoj je filologiji ipak slabije istražena. 7 Svojevrsni početci takvih istraživanja zabilježeni su u studijama u kojima se dio odlomaka iz zbirka propovijedi ( Greblov kvarezimal, Kolunićev korizmenjak) uspoređuje s biblijskim čitanjima iz Prvotiska misala iz 1483., odnosno njegova glavnoga predloška Misala kneza Novaka iz 1368. 8

U sklopu projekta Interdisciplinarni pristup hrvatskoglagoljskomu misalu na primjeru Misala kneza Novaka odlučeno je stoga da se provede detaljna analiza biblijskoga sloja u Senjskom korizmenjaku, jedinoj poznatoj glagoljskoj tiskanoj zbirci propovijedi. Naše istraživanje bilo je usmjereno na utvrđivanje odnosa koje on ima prema tada dostupnim izvorima biblijskoga štiva (misalima, brevijarima, psaltirima, lekcionarima). U nedavnim istraživanjima naglasak je ponajprije bio stavljen na ispitivanje položaja i prilagođavanja biblijskih citata ostatku propovjednog teksta. 9 Cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi u kojoj mjeri zbirke propovijedi reflektiraju upoznatost njihovih tvoraca s tada dostupnim hrvatskim liturgijskim i paraliturgijskim knjigama.

S obzirom na to da propovijedi poput misala prate liturgijsku godinu, da sadržavaju znatan broj biblijskih citata te da se otvaraju themom, biblijskim navodom predviđenim za taj dan, odlučeno je da se u prvoj etapi projekta biblijski sloj korizmenih propovijedi usporedi s hrvatskoglagoljskim misalima. 10 Pri tome je iz svake od četiriju skupina glagoljskih misala, dobivenih recentnim projektnim istraživanjem K. Kuhara, M. Požara i S. Požar, 11 odabran najmanje po jedan predstavnik: Drugi beramski misal (dalje MBer2) 12 iz konzervativne (1.); Prvi beramski misal (dalje MBer1) 13 iz prijelazne (2.); Novakov misal (dalje MNov) 14 i Prvotisak misala (dalje MPt) 15 iz inovativne (3.) te Hrvojev misal (dalje MHrv) 16 i Senjski misal (MSegn) 17 iz inovativne s kroatizacijom (4.). Ovim izborom obuhvatili smo Novakov misal kao jedan od najuzornijih glagoljskih misala, zatim oba glagoljska misala tiskana prije Korizmenjaka ( Prvotisak misala, Senjski misal) te Prvi beramski misal kao jedan od misala Bartola Krbavca. 18 Cilj je bio ispitati koliko se iskustvo čitanja/slušanja/pamćenja misalskoga sadržaja odrazilo na prevođenje biblijskoga sloja talijanske korizmene zbirke propovijedi u kojoj se biblijski citati navode na tri načina: istodobno na latinskom i talijanskom jeziku, samo na talijanskom te samo na latinskom jeziku. U drugoj etapi projekta biblijski sloj uspoređen je s glagoljskim psaltirima i brevijarima, točnije s Pariškim psaltirom (dalje CPar) 19 te s nekoliko brevijara (BrBer1, 20 BrBer2 21, BrN2 22) koji sadržavaju više biblijskih citata koji nisu zastupljeni u glagoljskim misalima. 23 Kako se tijekom navedenih dviju etapa pokazalo da je određen broj citata pisan na čakavskom jeziku, odlučeno je da se u trećoj etapi oni usporede s tada postojećim čakavskim svetopisamskim izvorima. Kao predstavnik čakavske skupine odabran je latinični Bernardinov lekcionar iz 1495. (dalje BL), 24 koji je u 16. st. imao široku recepciju, među ostalim i u glagoljaškoj sredini. 25

U ovom se istraživanju polazi od pretpostavke kako je u glagoljaškoj zajednici poznavanje biblijskog teksta i liturgijskih knjiga bilo gotovo neodvojivo. 26 Kako su liturgijske knjige većim dijelom bile pisane na hrvatskome crkvenoslavenskom (dalje hcsl.), i u biblijskim su se slojevima različitih tekstova 15. i 16. st., a koji su većinom pisani na hrvatskom i amalgamu hrvatskoga-crkvenoslavenskoga, znatno dulje održala starija jezična obilježja. Veći ugled hcsl. posljedica je upravo njegove povezanosti s bogoslužjem. 27 Pretpostavlja se stoga kako pojava hrvatskocrkvenoslavenskih elemenata u biblijskim citatima upućuje na to da su prevoditelji/pisari bili dobri poznavatelji starije liturgijske glagoljske baštine (misala, brevijara, psaltira) s čijom su se građom susretali ne samo kao čitatelji nego i kao slušatelji. Poznato je, naime, kako su u srednjem vijeku svećenici Psaltir morali znati napamet te je vrlo vjerojatno da su prevoditelji/pisari dio citata prenosili prema vlastitome pamćenju. 28 Prevoditelji i pisari razvili su tako poseban odnos prema hcsl. koristeći arhaične elemente s namjerom da time iskažu svoju načitanost, ali i svoju sposobnost da upravo tim arhaizmima stilski označe i istaknu pojedine dijelove teksta.

Uporaba hcsl. jezičnih elemenata imala je dvije svrhe. Prva je stilska jer se jezični elementi mogu tumačiti kao stilemi ili markeri višeg stila. Druga je označivanje iskaza raznih auctoritas: češća uporaba ovih elemenata u biblijskom sloju implicira prevoditeljevu upoznatost s drugim liturgijskim knjigama, odnosno predstavlja ga kao nekoga tko ima određeno čitateljsko, ali i slušateljsko, iskustvo. 29

Tragove čitanja i poznavanja lektire glagoljaši su osim toga ostavljali u marginalnim zapisima, ali i u osnovnom tekstu (prijevodima). U glagoljskim rukopisima zabilježeno je više poveznica između liturgijskih knjiga i zbirka propovijedi. Tako čuveni ročki glagoljaški pop i pisar Šimun Greblo, koji je među ostalim poznat i po svojemu Kvarezimalu (1498.) kao jednome od prijepisa glagoljskoga Korizmenjaka, ostavlja zapise u raznim glagoljskim rukopisima: Ročkom misalu, Novakovu misalu, Brevijaru Vida Omišljanina. Nadalje, na donjoj margini Drugoga beramskog brevijara s prijelaza iz 14./15. st., točnije u korizmenom dijelu temporala, kasniji čitatelj ostavlja zapis koji se podudara s uvodnim riječima propovijedi iz glagoljskoga Korizmenjaka, između ostalog i s Greblovim kvarezimalom. 30

2. Biblijska čitanja u liturgiji

U temelju je kršćanskoga bogoslužja ili liturgije čitanje Božje riječi zapisane u Svetome pismu. Čitanje Božje riječi potječe iz židovske sinagogalne liturgije i postaje dio kršćanske liturgije oslanjajući se na vjeru da u čitanju Svetoga pisma govori sam Bog, čiji je Sin, Utjelovljena Božja riječ, objavio otajstvo Božje osobe u potpunosti. Razvojem kršćanske liturgije, liturgija riječi, u kojoj se čitaju odlomci knjiga Staroga i Novoga zavjeta, postaje dio obreda svete mise. U liturgiju riječi uključene su i pjesme koje se u obredu mise temelje na psalmima, a neke su parafraze psalama ili biblijskih tekstova te su tako povezane s temom dana ili blagdana. 31

Broj biblijskih čitanja u bogoslužju bio je različit u različitim bogoslužnim skupinama, a ustaljen je broj od dva čitanja u danima u tjednu i nedjeljama, odnosno tri čitanja na kvatre ili na pokorničke dane. 32 Čitali su se tekstovi Epistola, tj. apostolskih poslanica i Djela apostolskih, te odlomci starozavjetnih tekstova. Raspored čitanja u bogoslužju riječi odvijao se prema shemi: starozavjetno čitanje ili novozavjetno čitanje, gradual s psalmom – kao liturgijska pjesma 33, evanđelje i homilija. 34 Prvo čitanje redovito je nazivano Poslanica, 35 bez obzira je li se radilo o starozavjetnom ili novozavjetnom čitanju. 36 U rimskoj tradiciji čitanje je nazivano i lectio, što u crkvenoslavenskom postaje lekcija. Nakon čitanja svetopisamskih tekstova u bogoslužju je slijedila homilija 37 u kojoj se razlagalo otajstvo blagdana ili liturgijskoga vremena, te egzegetsko objašnjenje svetopisamskih tekstova, a po uzoru na otačke homilije. Ovakav raspored bogoslužja riječi u rimskome obredu očuvan je od samih početaka rimskoga obreda u 5./6. stoljeću pa do liturgijske obnove II. vatikanskog sabora.

2.1. Liturgijske knjige s čitanjima: lekcionar, evanđelistar

U početcima kršćanske liturgije čitanje svetopisamskih tekstova odvijalo se izravno iz svezaka biblijskih knjiga. Susljedno čitanje ili čitanje tekstova in continuo iz Biblije nije bilo praktično za bogoslužje, te su različite liturgijske zajednice u ranom kršćanstvu počele stvarati vlastite načine kako čitanja označiti ili izdvojiti da bi se mogla čitati u bogoslužju. Tako nastaju marginalne bilješke u svescima biblijskih knjiga, popisi biblijskih perikopa i zasebne knjige, lekcionari. 38

Rimski obred, koji je u fokusu našega istraživanja, od srednjega vijeka do reforme II. vatikanskog sabora imao je tri kriterija izbora biblijskih čitanja u liturgiji: tematski – u korizmenom bogoslužju postajnih crkava grada Rima, velikih svetkovina koje su imale misu bdijenja i osminu, kvatre te liturgijska vremena poput došašća, Božića, Sedamdesetnice, korizme i Uskrsa; susljedni i polususljedni kriterij za nedjelje poslije Bogojavljenja i Pedesetnice. 39

Biblijska čitanja izdvojena su u posebne knjige za bogoslužje u karolinškom razdoblju oblikovanja rimskoga obreda (8./9. st.). S obzirom na to da sadrže lekcije za obred mise, nazvani su lekcionarima. Po tekstualnom rasporedu prate sakramentar, liturgijsku knjigu s molitvama za obred mise kojom se koristio svećenik, a koja je misne molitve imala raspoređene prema liturgijskoj godini (temporalu) i prema blagdanima svetaca u godini (sanktoralu). 40 Pored ekonomskog razloga nastanka ovakve liturgijske knjige, a što je uvelike olakšalo prepisivanje biblijskih tekstova u manje sveske, postoje praktični i teološki razlozi. Praktičnije je u liturgiji bilo imati jednu knjigu s izdvojenim čitanjima za misu nego listati čitavu Bibliju. Teološki je razlog i daljnji razvoj rimskoga obreda u kojemu je svaki služitelj imao svoju ulogu i službu. U bogoslužju riječi epistolu je čitao lektor ili subđakon, a evanđelje je čitao đakon.

Lekcionari su sadržavali starozavjetna i novozavjetna čitanja za obred mise, a evanđelistari tekstove četiriju evanđelja. 41 Evanđelistari sadrže, poput lekcionara, odlomke tekstova četiriju evanđelja, koja se čitaju u obredu mise prema liturgijskoj godini ili spomendanu svetaca. Budući da je iz evanđelistara čitao zaređeni služitelj, tj. đakon ili svećenik, redovito su kodeksi evanđelistara bili bogato iluminirani te u liturgijskoj procesiji nošeni ispred svećenika.

Čitava je liturgija u srednjem vijeku bila pjevana, osim kanona mise koji je svećenik izgovarao potiho. Pjevanje u liturgiji temelji se na tekstovima psalama, koji su u liturgiji riječi imali vlastito mjesto između čitanja i evanđelja. Tekstovi graduala kroz srednji vijek skupljeni su u vlastitu liturgijsku knjigu koja je imala različite nazive: Antiphonarium, Cantatorium, Liber Gradualis ili Graduale. 42 Poput lekcionara i evanđelistara, i gradual je u rasporedu sadržaja pratio liturgijsku godinu i spomendane svetaca.

Teološki, ekonomski i praktični razlozi u Crkvi 13. stoljeća dovode u pitanje opstanak ovih liturgijskih knjiga. Za odvijanje obreda mise bilo je potrebno više služitelja i gotovo čitava knjižnica s liturgijskim knjigama za služitelje. Proces stvaranja rimskoga kurijalnog obreda u 13. stoljeću dovodi do spajanja (fuzije) ovih liturgijskih knjiga u jednu – misal, koji će kroz osam stoljeća biti kompendij euhologija, antifona, graduala, novozavjetnih i starozavjetnih čitanja i evanđeoskih perikopa.

 2.2. Čitanja u misalima

Spajanje više liturgijskih knjiga u jednu započinje u 9. stoljeću spajanjem graduala sa sakramentarom, potom i lekcionara s gradualom i sakramentarom. Do početka korištenja misala, kao liturgijske knjige koja sadrži više tekstualnih elemenata za odvijanje obreda mise, koriste se libelli missarum – knjižice ili sveščići s nekoliko misnih obrazaca, tj. molitava za misu, biblijska čitanja te incipiti graduala. 43 Od 13. stoljeća rimski obred poznaje samo jednu liturgijsku knjigu – misal, u sadržaj koje je dodan tekst lekcionara, tj. čitanja po danima i blagdanima uz svaki misni obrazac, te po istom kriteriju i tekstovi evanđelistara, graduala, antifonara i rituala. Misali tako preuzimaju mjesto sakramentara, lekcionara, graduala i evanđelistara, ali ove liturgijske knjige ipak opstaju i namijenjene su onim crkvama koje su imale više služitelja, tj. sudionika odvijanja obreda mise, poput lektora (čitača), đakona (koji je pjevao evanđelje), zbora (ili schola cantorum koji su pjevali gradual) i kantora (pjevača koji je pjevao tekst psalma u gradualu ili traktusu).

2.3. Ciklusi čitanja

Čitanja u liturgiji raspoređena su u ciklusima u skladu s liturgijskom godinom i blagdanima svetaca. U povijesti liturgije poznato je nekoliko rasporeda liturgijskih čitanja, raspoređenih u Comes ili Capitulare, u stoljećima prije nastanka lekcionara i evanđelistara kao posebnih liturgijskih knjiga. 44 Srednjovjekovni rimski raspored čitanja, koji je zapravo sastavljen u Franačkoj, ostaje važeći i nakon reforme Tridentskoga sabora i pape Pija V. 45 Rimski je obred imao stanovitu ustaljenost liturgijskih tekstova, prema tome i čitanja, ali razlike među misalima ostaju zamjetne u kasnom srednjem vijeku i nakon njega, od 1470. do 1570. godine, uvođenjem novih blagdana. 46

Ciklus čitanja u korizmenom vremenu određen je liturgijom i stabilan u rimskom obredu u svim misalima do Tridentskoga sabora. U rimskom obredu u korizmenom vremenu naglašeni su obredi mise u rimskim postajnim crkvama. 47 Pokornički karakter korizmenoga vremena, kao i priprava katekumena na sakramente kršćanske inicijacije izraženi su u čitanjima. 48 Prvo čitanje nedjeljama u korizmi je iz poslanica Novoga zavjeta, dok je prvo čitanje u danima u tjednu iz Staroga zavjeta. 49 Evanđelja nedjeljom prate tematiku priprave katekumena za sakramente kršćanske inicijacije i pokorničke priprave za Vazam.

3. Senjski korizmenjak

Senjski korizmenjak iz 1508. ima istaknuto mjesto u povijesti hrvatske književnosti. 50 Riječ je o posljednjoj knjizi tiskanoj u senjskoj glagoljskoj tiskari (1494.–1496.; 1507.–1508.), 51 ujedno i jedinoj tiskanoj glagoljskoj zbirci propovijedi (sve ostale sačuvane su u rukopisima). Korizmenjak (dalje SK) predstavlja gotovo cjelovit, i zasad jedini poznati, vernakularni prijevod vrlo popularne talijanske zbirke korizmenih propovijedi Quaresimale volgare (dalje QV) čuvenoga franjevca Roberta Caracciola iz Lecce (1425.–1495.) u Napuljskom Kraljevstvu, nakon sv. Bernardina Sijenskoga najvećega talijanskog franjevačkog propovjednika 15. st ., koji je stekao naziv trombetta di Dio i novello Paolo te koji je ujedno bio korizmeni i dvorski propovjednik kralja Ferdinanda I. Aragonskog. 52 Iz kolofona doznajemo kako su Quadragesimale volgare preveli Pero Jakovčić i Silvestar Bedričić ( Svršen Korizmenjak fratra Ruberta, učinjen na ugojenije svećenoga veličastva kralja Feranta, protomačen z latinskoga jazika na hrvacki po popi Peri Jakovčići i po popi Silvestri Bedričići), 53 koji je završio prijevod nakon Jakovčićeve smrti, dok su u nastanku izdanja sudjelovali slagari i korektori, senjski kanonici Urban iz Otočca i Tomas Katridarić te tiskar Grgur Senjanin. 54 U kolofonu stoji kako je tiskanje završeno 17. listopada 1508. u kući Silvestra Bedričića, arhiđakona senjske crkve. 55 Zbirka sadržava ukupno 49 propovijedi: 46 korizmenih te tri u tjednu in albis. 56 Korizmenjak je pisan čakavsko-crkvenoslavenskim amalgamom u kojem čakavski sloj dominira na svim razinama. 57

Korizmenjak je bio predmetom više jezičnih studija; 58 zatim radova posvećenih senjskoj tiskari 59 te glagoljskim egzemplima. 60 Osim ovoga Korizmenjaka hrvatskoglagoljska književnost poznaje čak pet prijepisa još uvijek neutvrđene talijanske zbirke korizmenih propovijedi koja se katkad pripisuje sv. Bernardinu Sijenskom. 61 Također, u Petrinićevu zborniku (1503.) nalazi se kraći prijevod zbirke Sermones quadragesimales Jakova da Voragine. 62 Naime, zbirke korizmenih propovijedi u kojima se potanko opisuju grijesi sa svrhom poticanja različitih društvenih skupina na kršćanski život i ispovijed, u srednjem su vijeku uživale veliku popularnost.

U svojim jezičnim istraživanjima Kuzmić iznosi zaključak kako su hcsl. elementi (participi, prezent glagola, oblici zamjenica i pridjeva) koje nalazimo u SK kontekstualno uvjetovani s obzirom na to da se „pretežito ostvaruju u biblijskom općepoznatom kontekstu”. 63 U nedavno provedenoj fonološkoj analizi triju izdanja senjske tiskare ( Korizmenjaka, Mirakula slavne Deve Marije i Naručnika plebanuševa), 64 utvrđeno je kako SK sadržava „mnoga obilježja svojstvena onodobnoj čakavštini, ali i hrvatskoj crkvenoslavenštini što pokazuje čuvanje knjiške tradicije s jedne, tj. potvrdu čakavskih fonoloških odlika s druge strane”.

Ono po čemu je SK jedinstven u kontekstu hrvatskoglagoljske propovjedne književnosti su upute koje se nalaze između theme i tijela propovjednog teksta, a u kojima se čitatelj navodi da cjelovito čitanje dana pronađe u misalu. Za razliku od talijanskoga predloška u kojem Caracciolo iznosi upute kako čitanje treba čitati doslovce ( ad litteram; tu, predicatore, dechiara lo Evangelio brevemente; a la littera), prema vlastitom nahođenju ( comme te pare; a tuo modo), u hrvatskome prijevodu redovito dolaze različite upute kako je čitanje dana potrebno potražiti u misalskom izvoru. Kako je već rečeno, u glagoljaškoj zajednici upravo se misal često upotrebljavao kao izvor biblijskih čitanja. Osim toga, podsjetimo kako su u glagoljskim knjigama zasvjedočene različite upute ( čti pravo, čti ne laži) kojima su se čitatelji upozoravali da dijelove tekstova u kojima su se tumačila važna crkvena učenja čitaju ispravno s posebnom pozornošću. 65 S obzirom na to da se Caracciolove propovijedi otvaraju kraćim citatima preuzetim iz različitih dijelova čitanja dana (s uvodnim riječima, s prvim iskazima, prvim Isusovim riječima i dr.), hrvatski prevoditelj unošenjem navedenih uputa savjetuje čitatelja da cjelovito čitanje potraži u misalu: Stlmači evan'jel'je kako stoji v misali vse po red, pak počni govoriti razumno 66 prema tal. Dechiara la littera; 67 Tu stlmači evan'jelije kako je v misali 68 prema tal. Dechiara el Vangelio a tuo modo; 69 Vijmo najprvo evan'jelije kako stoji v misali 70 prema tal. Vendiammo prima la littera del Vangelio; 71 Stlmači vse evan'jel'je kako je v misali prema tal. Dechiara tu, dottore, la littera del Vangelio; Ti prodikaču, stlmači evan'jel'je kako je v misali prema tal. Tu, predicatore, dechiara lo Evangelio brevemente comme te pare; Stlmači evan'jelije, kako je v misali prema Dechiara el Vangelio, perché egli è bello; Stlmači vse evan'jelije v misali prema Dechiara tutto el Vangelio; Stlmači evan'jel'je kako je v misali prema Dirai tutto el Vangelio pollitamente cum boni modi, perché egli è bello, etcetera; Reci evan'jel'je, kako je v misali i, svršivi, reci prema Detto el Vangelio, dirai così; reci tu evan'jelije, kako je v misali prema Detto el Vangelio, procederai così.

U kontekstu glagoljaške književnosti nije rijetkost da se čitatelji upućuju da neki tekst pronađu u drugoj glagoljskoj knjizi, primjerice psaltiru ili zbirci propovijedi. 72 Osim toga, na kraju jedne propovijedi u SK čitatelja se, kao potencijalnoga propovjednika, savjetuje da svoje slovo zaključi jednim Marijinim mirakulom: Ostavi treti del navlastitit i reci niki mirakul od slavne deve Marije 44d. S obzirom na to da je u Senju otisnuta i zbirka Marijinih mirakula, možemo pretpostaviti kako se mogla očekivati paralelna uporaba navedene zbirke i Korizmenjaka. Osim toga, u svim četirima prijepisima Disipula, inače hrvatskome prijevodu Heroltove latinske zbirke propovijedi Sermones discipuli, čitatelja se upućuje da egzempl o Starcu koji je kušao muke u čistilištu potraži upravo u SK: Zna se po eksemp’lu … Iĉi v fra Ruberti. 73

4. Analiza stupnjeva podudaranja biblijskih citata

Na temelju podataka sačuvanih u kolofonu složit ćemo se kako Korizmenjak predstavlja prevoditeljski i izdavački pothvat, u koji je na prijelazu dvaju stoljeća bila uključena skupina pojedinaca, senjskih kanonika i arhiđakona koji su prevodili, redigirali, ispravljali i slagali tekst. Njihova molba za oprostom ukoliko je u prijevodu ostala neka nejasnoća ili pogreška povezana s nedovoljnim stupnjem obrazovanosti ( ki mole vas častni otci ki budete va nje čtali ako najdete omršnju prez česa ni vi napravite a nam ne zamirite zač smo rodom Hrvate, a naukom latinskim priprosti), može se protumačiti kao tipičan srednjovjekovni topos poniznosti i skromnosti. 74

Neka prevoditeljska rješenja posuđena su iz liturgijskih izvora s kojima su se pripadnici senjske crkve svakodnevno susretali. Osim izravna pozivanja na misal kao izvor cjelovitih biblijskih čitanja dana, u Korizmenjaku nalazimo više elemenata naslijeđenih iz starije glagoljske liturgijske tradicije. Prvo, na krajevima kraćih citata kao prijevod latinske kratice etc. pojavljuje se poznati crkvenoslavenski izraz i pročaja. Drugo, riječi koje se često pojavljuju u SK i liturgijskim knjigama kraćene su na isti način: č(lovê)kь, g(ospod)i. Treće, potvrđena je uporaba crkvenoslavenskog izraza jakože pisano est koji je dobro zastupljen u glagoljskim liturgijskim tekstovima. Četvrto, u SK se reflektiraju ostaci najstarijih crkvenoslavenskih prijevoda Svetoga pisma nastalih prema grčkom. U propovijedi Na prvu srijedu posta čitanje iz proroka Joela (2,12–13) najavljuje se leksemom paramija: Zato se čte v paramiji današnjoj. Govori gospodin Bog po svojem proroki Oili 75 prema tal. Pertanto se dice ne la Epistola d'oggi (Iollis secundo). Riječ je o leksemu kojim su se u crkvenoslavenskim izvorima označavala čitanja iz Svetog pisma, no koji se rijetko pojavljuje u Kartotečnoj građi Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, i to uvijek u rubrikama misala ( obšadše vodu .ž̃. kratь čtutь paramie potom' letenie, MNov 257c) i u ritualima ( čtut' paramie, RitSegn 76 38r; i čtutь paramie i potomь letenie, RitAc 77 5v; Obšadše vodu č'tite lêtenie ove. A paramie ke se imaû reĉi prvo lêtênii . h'ranite e za velu subotu, RitKlim 78 147r). Najavljivanje citata iz proroka Joela upravo ovim leksemom moglo bi ležati u prijevodnoj tradiciji Malih proroka koja seže sve do najranijeg razdoblja slavenske pismenosti. Naime, u nekoliko se glagoljskih liturgijskih knjiga čuva stariji prijevod Malih proroka koji je mogao potjecati iz parimejnika ili iz ostataka tzv. punog Metodova prijevoda. 79 Iako su u hrvatskoglagoljskoj književnosti oni kasnije prevedeni ili redigirani prema Vulgati, pojava leksema paramija svjedoči kako je još početkom 16. st. bilo sačuvano sjećanje na starije prijevode s grčkog. Slične tragove poznavanja najstarijih prijevoda nalazimo i u neliturgijskim zbornicima 15. i 16. st., primjerice u prevođenju Mudrih izreka u Zbirci sentencija iz Petrisova i Grškovićeva zbornika. 80

S obzirom na to da u Korizmenjaku s jedne strane nalazimo prevoditeljska rješenja u kojima se nastoji očuvati povezanost s tradicijom, a s druge rješenja koja pridonose stvaranju propovjednog teksta razumljiva širem sloju recipijenata, cilj je ispitati jesu li crkvenoslavenizmi uglavnom rezultat prevoditeljeva vlastita stilskog markiranja teksta (oznaka višeg registra) ili pak potvrda oslanjanja na liturgijske predloške; odnosno jesu li čakavske inačice biblijskih citata isključivo pokazatelj prevoditeljeva pohrvaćivanja i redigiranja starijih liturgijskih predložaka ili one također mogu svjedočiti o zagledanju u suvremene latinične biblijske izvore. Različit stupanj oslanjanja na novije i starije svetopisamske izvore tijekom prevođenja biblijskog sloja upućuje na postojanje svojevrsne prevoditeljske koncepcije, ali i posjedovanje određena broja predložaka koji je navedena skupina senjskih intelektualaca imala na raspolaganju. Biblijskom se tekstu, kao vrhovnome srednjovjekovnomu autoritetu ( auctoritas), ipak pristupalo opreznije. Stoga, iako je prevoditelj ponajprije težio stvaranju razumljiva teksta, a što je značilo da su i biblijski citati koji čine znatan dio propovijedi morali biti pisani razumljivim jezikom, na toj se razini ipak nije htio suviše udaljiti od svetopisamskih izvora. Odnosno, uključivanje citata iz provjerenih biblijskih izvora prevoditeljima je davalo legitimitet u vlastitu prevođenju svetopisamskih citata na čakavski jezik. Težnja za oblikovanjem jasna propovjednog teksta, uključujući i njegov biblijski sloj, njegove prevoditelje jednim dijelom približava kasnijim intelektualcima 16. stoljeća. Iako se odnos prema biblijskom tekstu i crkvenoslavenskom naslijeđu među njima razlikuje, 81 ono što je zajedničko P. Jakovčiću i S. Bedričiću, s jedne, te Š. Kožičiću i protestantima, s druge strane, bilo je povećati razumljivost teksta. 82 Naime, kako se propovijedi znatnim dijelom sastoje od biblijskih citata, zanemarivanjem stupnja razumljivosti tog sloja umanjilo bi se prenošenje moralne pouke, čime bi i utjecaj na pastvu, uključujući i usvajanje kršćanskih životnih načela, bio oslabljen.

Prevladavanje načela razumljivosti i komunikativnosti najizraženije je u onim citatima koji su na čakavski prevedeni neovisno o svetopisamskim predlošcima. Na tim su se mjestima biblijski navodi nastojali što bolje uklopiti u propovjedni tekst. S tim su načelom usko povezani neki prevoditeljski odabiri talijanskih, a ne latinskih inačica citata, ukoliko se u talijanskom citatu i susjednom tekstu pojavljuju bliskoznačne riječi, primjerice citat iz Ps 40, 7–8: Izidet vanka i mrmljet od toga ča biše slišal 52cd prevodi se prema tal. El se partiva di fuora e murmurava de cio ch'el avea olduto, a ne lat. Egrediebatur foras et loquebatur in id ipsum 179 / I aĉe vshuž'daše vidêti v'sue gl(agola)še, CPar 50. Također, psalmi čije bi inačice iz psaltira mogle biti slabo razumljive prevode se na čakavski neovisno o rješenjima iz starijih izvora, npr. iz Ps 111,1: Blažen človik ki se boji Boga i naslaja se v njega zapovedih 30d / B(la)ž(e)n' m(u)žь boei se g(ospod)a v zap(o)v(ê)deh' ego vs'hoĉet' zêlo, CPar 147 prema tal. Beatto l'uomo che teme Dio, el se delettarà assai ne li suoi commandamenti 139. Time su bili obuhvaćeni psalmi prepisani, ili možda upamćeni, iz starijih prijevoda psaltira, npr. Ps 43,16: Vazdan sram moj suprotiv mani jest i stud lica mojego pokri me / V(a)sь d(a)nь sramь moi pred mnoû estь i studь lica moego pokri me, Lob 54. Ovim su postupkom obuhvaćena i druga biblijska čitanja poput onog iz Job 41,24: Ni moći svrhu zemlje ka je takmena onoj djavlej / Nêst nь z(e)mli vlasti êže upodobiti se emu, BrN2 219b prema tal. Non è possanza sopra la terra che sia uguale a quella di Satanasso.

4.1. Podudaranja na razini rečenice

Istraživanje stupnjeva podudaranja (na razini rečenice, sintagme i pojedinih riječi) među paralelnim biblijskim čitanjima zapisanim u svetopisamskim izvorima i Korizmenjaku bio je naš središnji zadatak. Iako su čitanja uspoređena sa svih sedam izvora, u radu se objavljuju samo odabrani primjeri. Naime, misalski se izvori često razlikuju u fonološkim obilježjima te u sklopu ovoga istraživanja nije bilo potrebno navoditi više sličnih potvrda.

Na razini rečenice biblijski se citati iz SK podudaraju redom s citatima iz misala, psaltira, lekcionara i drugih zbirka korizmenih propovijedi. Iako je među misalskim izvorima očekivano najviše zastupljena najmlađa 4. skupina, katkad je teško izdvojiti samo jednu skupinu s obzirom na to da postoje citati koji su u sličnom obliku zapisani u više misalskih skupina.

4.1.2. Potpuna podudaranja

Ovaj tip podudaranja živo svjedoči o prevoditeljskoj namjeri da određeni broj citata u potpunosti slijedi već postojeće svetopisamske izvore. Taj se postupak češće pojavljuje u tijelu teksta i to uglavnom u funkciji argumenta, a rjeđe u uvodnim citatima ( thema) koji se na nekoliko mjesta podudaraju s čitanjima iz misala (Mk 6,16 s MSegn; Mt 21,10 i Iv 8,12 s 3. i 4. skupinom; Iv 4,7 sa svim skupinama misala) te s čitanjem iz lekcionara (Mt 12,38 s BL).

U tijelu teksta citati se u potpunosti podudaraju uglavnom s 4. misalskom skupinom (vidi citat iz Mk 16,16 u lijevom stupcu), potom s 3. i 4. skupinom, zatim sa psaltirom, istodobno sa psaltirom i misalom ako se u misalu pojedini psalam pojavljuje kao pêsan ili traht, 83 s lekcionarom te brevijarom. 84 Postoje i primjeri u kojima se citati podudaraju s više misalskih skupina, npr. 1., 2. i 3. (vidi citat iz 2Mak 12,46 u srednjem te iz Lk 1,35 u desnom stupcu).

QV 85 Qui crediderit et baptizatus fuerit, salvus erit Santa ergo et salubris est cogitatio pro defunctis exorare ut a peccatis solvantur El Spirito santo verrà sopra te e la virtù de l'Altissimo te adumbrarà
SK Ki verujet i krstit se spasen budet 41d Sveto ubo i spasiteljno jest mišljen'je moliti za umrvše i pročaja 21c Duh sveti snidet na te i sila višnjago osenit te 100d
MBer2 Iže vêruetь i krstit' se sp(a)senь budêtь 94d S(ve)to ubo i sp(a)sit(e)lno estь mišlenie m(o)liti za umr'v'šee 185b
MNov Iže vêruetь i k'rstit' se sp(a)senь budetь 122a

S(ve)to ubo i sp(a)sit(e)lno est'

mišlenie m(o)liti za umr'všee 179a

 D(u)hь s(ve)ti snidetь na te . i sila višnago osênit’ te 4b
MSegn Ki veruetь i krstit se spasenь bud(e)tь 102cd S(ve)to ubo i sp(a)s(i)t(e)lno estь mišl(e)nie m(o)l(i)ti za umrvšei 132a Duhь s(ve)ti snid(e)tь na te i sila višn(a)go osên(i)t te 10c
MHrv Ki vêruetь i h(rьs)tit' se s(ь)p(a)senь budetь 108(110)d S(ve)to jure i s(ь)pasit(e)l'no e(stь) mišlenie m(o)liti za umr'v'šee 215(217)d Duh sveti snidet na te i sila višnago osênit te 4(6)a

Ipak, citati koji se više puta pojavljuju u zbirci (npr. Mt 5,4) katkad se podudaraju s 4. ( Blaženi mirotvorci er ti sinove božji narekut se i pročaja 49d / B(la)ž(e)ni mirotvorci ere ti s(i)nove b(o)ži narekut' se, MHrv 200(202)bc), a katkad s 2. i 3. skupinom ( Blaženi mirotvorci jako ti sinove božji narekut se 103ab / Bl(a)ž(e)ni mirotvor'ci êko ti s(i)n(o)ve b(o)ži narekut' se, MNov 244b).

Osim uvoda, i krajevi propovijedi označavali su značenjski jaka mjesta. Stoga se nekoliko puta završeci korizmenih propovijedi na stilskoj razini osnažuju hcsl. prijevodima citata, kao što pokazuje sljedeći primjer iz Ps 26,4 koji je u istom obliku zapisan u CPar i glagoljskim misalima.

QV Unam petii a Domino, hanc requiram, ut inhabitem in domo Domini omnibus diebus vite mee 95
SK Jedinogo prosih ot Gospoda togo vzišću da živu v domu Gospodnji vse dni života mojego 7c
CPar Edinogo prosih' ot g(ospod)a togo v'ziĉu da živu v' d(o)mu g(ospod)ni v'se dni živ(o)ta moego 29

MSegn

Pês(anь)

 Edinogo prosihь ot g(ospod)a . togo vziĉu da živu v domu gosp(o)dni vse dni života moego 29b

O tome da su ipak misali bili primaran izvor čitanja, neovisno o tome radi li se o izravnom zagledanju u neku glagoljsku misalsku knjigu ili pak o pamćenju pojedinog biblijskog retka, govore primjeri citata iz psalama koji se u potpunosti podudaraju s misalima, ali ne i s glagoljskim psaltirima, npr. Ps 149,5.

QV Li santi exultaranno in gloria e se ralegraranno in li lor letti e camere
SK Vzradujut se sveti v slave i vzveselet se na ložeh svojih 69b
CPar Vz'raduût' se prepodob'ni v' sl(a)vê i v'zveselet' se na ložih' s'voih' 190
MBer1 Vzraduût se s(ve)ti v sl(a)vê . i vzveselet se na ložêh' svoihь 161d

Iako se pojavljuju u manjem broju, u Korizmenjaku su pronađene potvrde potpunog podudaranja s čakavskim lekcionarima. Ove potvrde svjedoče o tome kako čakavske inačice citata nisu uvijek rezultat prevoditeljeve kroatizacije i redigiranja starijega predloška, nego upravo potpuna oslanjanja i na latinične čakavske svetopisamske izvore. Odnosno da se u oblikovanju biblijskog sloja oslonac tražio i u suvremenim čakavskim izdanjima, kao što potvrđuju sljedeća dva primjera iz Gal 6,10 i Mt 15,26.

QV Dum tempus habemus, operemur bonum 155 Non est bonum sumere panem filiorum et mittere canibus
SK Dokle vrime imamo, činimo dobro 40d Ni dobro vzeti kruh sinovom i vrići ga psom84b
MBer1 Doidêže vr(ê)me imamь da dêlaemь bl(a)goe 122d Nêstь dobro otêti hlêba čedom' i podati p'somь 33b
MSegn Doklê vrême imamь da dêlaemь blago 119b Nêstь dobro otêti hlêba čed(o)mь i povr(ê)ĉi psomь 34b
MHrv Dokolê vrême imamь da dêlaemь bl(a)goe 125(127)d Nêst dobro otêti hlêba čedom i povrići p'somь 32(34)c
BL Dokle vrime imamo, činimo dobro 271 Ni dobro uzeti kruh sinovom i vrići ga psom 82

Sličnosti s BL mogu se pronaći i u drugim glagoljskim zbirkama propovijedi. Tako se citat iz Mt 12,38 u gotovo potpuno istom obliku pojavljuje u Senjskom korizmenjaku, Bernardinovu lekcionaru i Greblovu kvarezimalu (KGreb) iz 1498. pri čemu ističemo kako je Greblov tekst ipak zadržao dva starija elementa: hcsl. prezentski nastavak za 1. l. mn. te leksem znamenje bez provedene disimilacije zl.

QV Magister volumus a te signum videre 119
SK Meštre, oćemo od tebe zlamen'je vidjeti 20b
MNov Učit(e)lû, hoĉemь ot tebe zn(a)m(e)nie vidêti 33c
BL Meštre, hoćemo od tebe zlamenje viditi 80
KGreb Meštre, hoĉem' ot tebe znamenie videti 8r

4.1.3. Gotovo potpuna podudaranja

U ovaj tip podudaranja ubrajamo citate koji se od odabranih izvora razlikuju u jednoj ili dvije riječi. Najčešće je riječ o zamjenjivanjima hcsl. gramatičkog oblika i leksema čakavskim i obratno. Također, u ovaj tip ubrajamo citate koji se od potencijalnih izvora razlikuju u svega jednoj riječi, poput sljedećeg citata iz Iv 7,6 koji jedini u odnosu na odabrane svetopisamske izvore ima česticu ubo na mjestu gdje se u lat. pojavljuje autem. U tome primjeru citat se tekstološki gotovo podudara s lekcionarom, uz napomenu kako u redoslijedu riječi ipak prati misalski tekst.

QV Tempus autem vestrum semper est paratum 220
SK Vrime ubo vaše vazda pripravno je 72a
MBer2 Vrime v(a)še vsagda gotovo estь 40c
MNov Vr(ê)me v(a)še v’sagda gotovo estь 65a
MSegn Vrime v(a)še vsagda got(o)vo estь 58c
BL Vrime vaše vazda je pripravno 140

Neznatne razlike u ovom tipu podudaranja najčešće se odnose na leksičko i gramatičko zamjenjivanje hcsl. oblika čakavskim i obratno. U sljedećem primjeru iz Ps 12,4–5 manje razumljiv hcsl. leksem vrag zamijenjen je hrvatskim leksemom neprijatelj. 86

QV Domine, illumina occulos meos, ne unquam obdormiam in morte, nequando dicat inimicus meus prevalui adversus eum 156
SK

Gospodi, prosveti oči moji, jeda kogda usnu v semrti

jeda rečet neprijatelj moj: Ukrepih se na nj 41a

MNov

Prosvêti oči moi eda kogda usnu v’ semr’ti .

eda kogda r(e)četь vrag’ moi ukrêpih se n(a) n’ 45a

MSegn Prosvêti oči moe egda kogda usnu v semrti . rečet' vragь moi ukrêpih se na nь 42c
CPar

Pros(vê)ti oči moi g(ospod)i eda kogda us'nu v' semr'ti .

eda kog'da rečet' vr(a)g' moi uk'rêpih' se na nь 12

Iako je prevoditelj bio ponajviše usredotočen na zamjenu manje poznatih hcsl. riječi onim čakavskim, u rijetkim je prilikama znao zadržavati pojedine hcsl. elemente koje je u ostatku zbirke gotovo redovito izbjegavao. U gore navedenom primjeru to se odnosi na hcsl. oblik vokativa imenice Gospodi koji se u SK najčešće zamjenjuje čakavskim oblikom Gospodine. U sljedećem primjeru iz Ps 103,28 zadržava se čestica že, jedno od prepoznatljivih hcsl. obilježja, no koje se iznimno rijetko pojavljuje u SK. 87

QV Dante te illis, colligent; aperiente te manum tuam, omnia implebuntur bonitate 228
SK Devšu (!) že tebe im zberut, otvrzšu že tebe ruku, vsačaska naplnet se dobrote 76b
CPar Dav'šu že tebê im' zberut' se, otvr'zšu že t(e)bê ruku t'voju v'sač'ska napl'net' se bl(a)gos'ti 133

Postojanje citata koji se, izuzev pojedinačnih leksičkih ( Gospodine) i gramatičkih ( leži umjesto ležit) pohrvaćivanja, u potpunosti podudaraju isključivo s misalima (npr. Mt 8,6), uz istodobno djelomično odmicanje od latinskoga teksta iz talijanske zbirke i Vulgate, osnažuje našu pretpostavku kako su se prevoditelji u prevođenju biblijskoga sloja oslanjali na misalske izvore, ali katkad možda čak i na vlastito pamćenje.

QV Domine, puer meus iacet in domo paralyticus 91
Vulgata 88 Puer meus iacet in domo paralyticus
SK Gospodine, otrok moj leži v domu mojem oslabljen 5a
MPt G(ospod)i otrokь moi ležitь v domu moemь oslablenь 36c
MSegn G(ospod)i otrokь moi ležitь oslablenь v domu moemь 28c

Dok prevoditelj na nekim mjestima prati redoslijed riječi iz hrvatskih svetopisamskih izvora, na drugima pak već postojeće hrvatske prijevode prilagođuje redoslijedu riječi iz Caracciolove zbirke, primjerice u citatu iz Mt 18,15 u kojem još zamjenjuje oblik osobne zamjenice ( tobu – tobom) te unosi glagolski oblik pojdaj ( poiti).

QV Si peccaverit in te frater tuus, vade et corripe eum inter te et ipsum solum 174
SK Ako sagriši v tebi brat tvoj, pojdaj i pokaraj njega meju tobu i njim samim 49d
MSegn Ašĉe sagrêšitь tebê bratь tvoi . idi i pokarai ego ti edinь š nimь 44d
BL Ako sagriši brat tvoj u tebi, pojdi i pokaraj ńega meju tobom i ńim samim 111

U ovaj tip podudaranja ulaze primjeri s većim brojem razlika, no samo u slučajevima da se sve razlike odnose na isti gramatički oblik, npr. prezentski nastavak, osobne zamjenice i sl. U primjeru iz Ps 90,15 prevoditelj dosljedno mijenja hcsl. oblike osobnih zamjenica onim čakavskim, dok s druge strane zadržava sve hcsl. glagolske oblike ( vzovet, uslišu, izmu, proslavlju). Takvo dosljedno zadržavanje glagolskih i zamjenjivanje zamjeničkih oblika upućuje na postojanje određena prevoditeljskog pristupa biblijskom tekstu.

QV Clamabit ad me et ego exaudiam eum cum ipso, sum in tribulatione, eripiam eum et glorificabo eum 108
SK Vzovet ka mni, i ja uslišu ga, š njim jesam v skrbi, izmu ga i proslavlju ga 14c
MSegn Vzovetь ka mnê i azь uslišu i i izmu i proslavlû i 30bc
CPar Vzovet' k' m'nê i azь us'lišu i, š' nim' es'm' v' skr'bi, iz'mu i i proslavû i 118

Tragove stilske raslojenosti nalazimo u prevoditeljevu odnosu prema glagolskim oblicima koji se mijenjao ovisno o tome koju su funkciju vršili u pojedinim citatima. U sljedećem se primjeru iz 1Kor 15,51–52 na početku Isusova obraćanja zadržava stariji oblik govoru, 89 dok se u daljnjem dijelu citata hcsl. oblici za 1. l. mn. zamjenjuju onim čakavskim.

QV Ecce mysterium vobis dico: Omnes quidem resurgemus, sed non omnes immutabimur. In momento et in ictu oculi et in novissima tuba
SK Bratija, se tajnu govoru vam: vsi bo vstanemo, da ne vsi izmenimo se v grobeh v magnoven'ji oka v posljednjej trubi 102b
MHrv Br(a)t(i)ê . se tainu govoru v(a)mь . vsi ubo vstanemь na ne vsi preminim' se . v grobêh' v magnoven'i oka v' poslêd'nei trubi 214(216)cd

Pojedinačne gramatičke razlike u ovom se tipu podudaranja uglavnom odnose na glagolske i zamjeničke oblike. Neke se zamjenice posebno izbjegavaju, a njihovo iznimno pojavljivanje u jednom ili dvama citatima isključivo ima funkciju stilskog markiranja. U sljedećem, kao i u mnoštvu drugih primjera, zamjenice kto i ego zamjenjuju se čakavskim gdo i njega. 90 S druge strane, zamjenica sa uglavnom nije ulazila u zamjenički korpus koji se u biblijskom sloju gotovo redovito kroatizirao. U sljedećem primjeru iz Iv 9,2 zadržavanje hcsl. leksema ravvi, na mjestu na kojem neki misali imaju učitelj, izravna je potvrda ciljana stiliziranja uvodne riječi citata ( thema), čak djelomice i na štetu razumljivosti. Naime, u citatu iz Iv 3,2 koji se pojavljuje u tijelu druge propovijedi lat. rabbi prevodi se riječju meštre koja se u SK najčešće pojavljuje uz Isusovo ime: O meštre, mi znamo da si prišal od Boga zač nigdor ne more činiti ta zlamenja ka ti činiš. Ta se riječ, po uzoru na BL i Caracciolov predložak (lat. magister), javlja u uvodu citata Mt 12,38 koji ujedno označava temu osme korizmene propovijedi: Meštre, oćemo od tebe zlamen'je vidjeti.

QV Rabbi, quis peccavit hic, aut parentes eius, ut cecus nasceretur? 201
SK Ravvi, gdo sagriši sa ali roditelji njega, da slip rodi se 63c
MNov Ravi kto sagrêši sa li ili roditela ego da slêpь rodi se 58a
MHrv Učitelju kto sьgriši sa li ili roditela ego da slipь rodi se 54(56)c
BL Meštre, tko sagriši: ov ali roditeļi ńegovi, da se slip porodi, 128

U SK su zabilježeni i rijetki primjeri većeg stupnja podudaranja s psalmima iz starijih skupina misala, a koji se manjim dijelom razlikuju od onih iz psaltira. Tako se prvi glagol iz Ps 21,1 podudara s onim iz 1. skupine misala, a koji jedini na tom mjestu imaju glagol prizri, a ne vnimi.

SK Bože, Bože moj prizri na me zač me jesi ostavil daleče od spasenija mojego 6a

MBer1

tr(a)ht'

 B(ož)e b(ož)e moi prizri n(a) me . vskuû me ostavi daleče ot sp(a)s(e)niê moego . 65d
MBer2 B(ož)e b(ož)e moi van'mi v'skuû me ostavi daleče ot sp(a)s(e)niê moego 45c
CPar B(ož)e B(ož)e moi v'nimi mi, vskuû me os'tavi daleče ot' sp(a)s(e)niê moego 23

Tragove prevoditeljeve neovisnosti nalazimo u prevođenju tal./lat. leksema bliskoznačnicama nezabilježenim u drugim paralelnim svetopisamskim izvorima. U sljedećem primjeru iz Iv 2,19, koji se većim dijelom oslanja na 3. i 4. skupinu misala, prevoditelj odabire čakavski oblik osobne zamjenice, dok lat. solvite prevodi imperativom razvalite, a ne razorite ili razrušite kao što je slučaj u misalskim i lekcionarskim čitanjima evanđelja.

QV Solvite templum hoc, et in tribus diebus excitabo illud 195
SK Razvalite crikav siju, ja trimi danmi saziju ju 60d
MBer1 Razorite cr(ê)k(a)vь siû . i azь trimi d(a)nьmi vzdvignu û 55c
MNov Razorite cr(ê)k(a)vь siû . i az’ trimi d(a)n’mi saziû û 55d
MSegn Razorite crêkavь siû . i azь tr(i)mi danmi saziû û 51b
BL Razrušite tenpal ovi, i u tri dni izstanovice uzdvignu ńega, 123
4.1.4. Djelomična podudaranja

Djelomična podudaranja odnose se na potvrde podudaranja s jednim ili s više svetopisamskih izvora pri čemu se nerijetko barem u jednom dijelu citata provodi kroatizacija. U sljedećem primjeru citat iz Iv 7,37 podvrgnut je jezičnom redigiranju (kroatizaciji) pri čemu je kao stilem zadržan hcsl. glagolski oblik žedaet koji je zasvjedočen u nekoliko misala iz 15. st. (MOxf1, MNew).

QV Si quis sitit veniat ad me et bibat 217
SK Ako gdo žedajet, da pride ka mni i pĵe 70d
MOxf1 Aĉe kto žedaetь da pridetь kь mnê i pietь 65a
MSegn Aĉe kto žeetь . ka mnê da pridetь i p'êtь 58a
MNew Aĉe k'to žedaet' k m'ne da pridet' i p'et' 71a
KKol Ako gdo žaênь estь, da pridetь ka m'ni, i da p’etь 124

Proces pohrvaćivanja nije zaobišao ni one dijelove citata koji su još u hcsl. misalskim tekstovima bili stilski obilježeni. U sljedećem primjeru iz Iv 10,27 pohrvaćen je partitivni genitiv ( glasa moga), ali je hcsl. oblik svršenoga glagola poslušajut ipak ostavljen. 91 S obzirom na to da su ova rješenja jedino pronađena u SK i misalima 2. skupine (MRoč, MOxf1) zaključujemo kako se u tom dijelu citata prevoditelj oslanjao na neki stariji misalski izvor. Ovakva podudaranja ne isključuju mogućnost da je prevoditelj otprije upamtio poznati navod iz Ivanova evanđelja te da ga je u istome obliku prenio prema vlastitom sjećanju. Zanimljivo je da je u svojem završnom dijelu citat iz SK ( slede me) pohrvaćen čak više od BL ( slidet mene).

QV Oves mee vocem meam audiunt, et cognosco eas et sequuntur me 223
SK Ovce moje glasa moga poslušajut i ja znaju je i slede me 73c
MRoč Ov'ce moe glasa moego poslušaût i azь znaû ov'ce moe i po mnê hodetь 56a
MOxf1 Ov'ce moe glasa moego poslušaûtь i azь znaû e i po mnê hodetь 67a
MSegn Ovce moe gl(a)sь moi sliš(e)t' i ê znaû e . i po m'nê hodetь 59b
BL Ovce moje slišaju glas moj. I ja znam ńih, i slidet mene 142

Iako su crkvenoslavenizmi najčešće ili pokazatelj preuzimanja navoda iz starijeg predloška ili zamjene mlađega gramatičkoga oblika starijim, u SK su potvrđena prevoditeljeva jedinstvena rješenja na leksičkoj razini. Ona se sastoje u stiliziranju čakavskih citata, većinom onih nastalih prema lekcionarskom tekstu, hcsl. leksemima koji nisu zabilježeni na paralelnim mjestima u hrvatskoglagoljskim liturgijskim izvorima. Vrlo je zoran primjer iz Lk 15,13 gdje na mjestu na kojem u SK stoji hcsl. prilog preljubodejno u misalima i lekcionarima stoje različite inačice sintagme značenja bludno.

QV Dissipavit substantiam suam vivendo luxuriose 161
SK Strati blago svoje živući preljubodejno 42b
MSegn Rastoči imenie svoe žive bludno 42a
BL Razstrati blago svoje živeći nečisto u bludu 105

S druge strane, u djelomičnim podudaranjima zabilježena su i jedinstvena rješenja, ali ovaj put ona u kojima se ocrtava umijeće prevoditelja da pojedinu riječ zamijeni onim čakavskim leksemom koji će otkriti njezino alegorijsko značenje. U sljedećem citatu iz Mt 21,13 na mjestu lat. speluncam ne pojavljuje ni hcsl. vrtap ni lekcionarska spila, već leksem skupšćina.

SK Dom moj, dom molitvi narečet se, a vi učiniste skupšćinu razbojnikov 48b
QV Domus mea domus orationis vocabitur, vos autem fecistis illam speluncam latronum 171
MPt Domь moi domь molitvi nar(e)čet se . vi že stvoriste i vrtapь razboinikomь 30b
BL Hiža moja, hiža od molitve zvati se bude, a vi ste ju učinili spilu od razbojnikov 77

Ipak, znatno su češća ona prevoditeljska rješenja koja su u različitim omjerima uključivala kombinaciju samostalnog prevođenja na čakavski uz djelomično oslanjanje na svetopisamski izvor. U ovom se kontekstu dijelovi citata nerijetko prevode i parafraziraju prema Caracciolovu tekstu imajući za cilj oblikovati svima razumljiv tekst. Pri tome se veza sa starijom tradicijom postiže najčešće na krajevima citata u kojima prevoditelj odjednom iz čakavskoga prelazi u hcsl. kod. Primjerice, u Ps 11,6 iz starijeg se izvora preuzima samo onaj dio citata, koji među ostalim izostaje u Caracciolovoj zbirci, a koji se odnosi na Gospodinov iskaz.

SK Za volju postradanija i trpljen'ja ubogih i vzdihanija nemoćnih sada vskrsnu. Reče Gospod: Položu se v spasenije 47a
QV Propter miseriam inopum et gemitum pauperum nunc exurgam, dicit Dominus 168
Vulgata Propter vastitatem inopum et gemitum pauperum nunc consurgam dicit Dominus ponam in salutari auxilium eorum
CPar Stras'ti r(a)di niĉih' i v'zdihanie (!) ub(o)gih' n(i)ne v'skr'snu gl(agole)t' g(ospod)ь položu se v sp(a)s(e)nie 12

No, ima i onih primjera u kojima prevoditelj prvi dio citata prevodi ad verbum prema Carraciolovu tekstu, dok u drugome dijelu preuzima hcsl. izraz i redoslijed riječi zasvjedočen u misalskim izvorima, kao u sljedećim primjerima iz Lk 4,28 i Mt 10,20. Stječe se dojam kako su dulji hcsl. dijelovi bili prihvatljiviji i razumljiviji ako im je prethodio čakavski tekst, odnosno ako je prvi dio citata bio pisan na vernakularu. Ovakvo kombiniranje nižega i višega stilskog registra pridonosilo je razumljivosti teksta, ali ne nauštrb njegove stilske obilježenosti.

QV Repleti sunt omnes in synagoga ira Non estis vos qui loquimini, sed Spiritus Patris vestri qui loquitur in vobis 232
SK Naplnjeni sut vsi jarosti v sanmišći 47c Niste vi oni ki govorite, na duh otca vašego vzgovorit va vas 78c
MBer1 Naplniše se êrosti vsi na sanmiĉih' 46d Ne vi bo este g(lago)lûĉe . nь d(u)hь o(t)ca v(a)šego vzg(lago)letь v(a) v(a)sь 196d
MHrv Naplniše se êrosti vsi 44(46)b Ne vi bo este govoreĉei da duh otca vašego uzgovorit v' vas 192(194)c
MPt Naplniše se êrosti vsi n(a) sanmiĉi 42a Ne vi bo este g(lago)lûĉei na duhь oca vašego glagolei va vasь 188a
MBer2 Naplniše se v'si êrosti na san'miĉi 23a Ne vi bo este g(lago)lûĉei . na d(u)hь o(t)ca vašego vzg(lago)letь va v(a)sь 164d

Dakako, ima i primjera u kojima citat započinje oslanjanjem na hcsl. tekst da bi već nakon nekoliko uvodnih riječi uslijedilo pohrvaćivanje liturgijskog teksta, kao u Pj 6,9. Ovaj je uvod citata tim više stilski obilježen jer sadržava čak dvije nekontrahirane zamjenice, odnosno dvije potvrde gramatičkoga hcsl. oblika koji se u ostatku SK redovito izbjegava: Kaja jest sija ka vzide kako zora vstanući lipa kako misec, izbrana kako slnce i pročaja 11d / Kaê est siê ka vshoditь l(ê)ki zora vst(a)nuĉi kr(a)sna l(ê)ki m(ê)s(e)cь iz'vol(e)na lêki sl'nce, BrBer1 123b.

U ovu se skupinu ubrajaju citati u kojima je u prvom dijelu provedena djelomična kroatizacija, dok u drugome dijelu u potpunosti slijede liturgijski tekst, najčešće onaj iz 4. skupine misala. U sljedećem primjeru iz Iv 16,51–52 u prvom dijelu prevoditelj prati Caracciolov latinski citat odabirući relativnu rečenicu, a ne particip kao što je slučaj u misalima, no istodobno u drugom dijelu rečenice zadržava hcsl. oblik nebese koji se pojavljuje u misalskim izvorima.

QV

Ego sum panis vivus, qui de caelo descendi.

Si quis manducaverit ex hoc pane, vivet in aeternum 244
SK Ja jesam hlib živi ki s nebese snidoh. Ako gdo snest od hliba sego, živ budet va veki 41b
MSegn Azь esamь hl(ê)bь živi saš(a)d'i s nebese . Ako kto sn(ê)stь ot sego hl(ê)ba živь bud(e)tь va v(ê)ki 107a
MHrv Azь esamь hlêbь sašad'i s(ь) n(e)b(e)se Ako gdo s'nêstь ot hlêba sego živь budetь v' v(ê)ki 216(218)b

Djelomična podudaranja s lekcionarima katkad se pojavljuju tijekom prevođenja biblijskih citata pisanih na talijanskom. Pri tome se u prvome dijelu prevodi prema tal. predlošku, a u drugome se u potpunosti oslanja na lekcionarski izvor, primjerice u Mt 5,10.

QV Beati sono quelli chi patiscono per la iusticia, perché di loro è el reame di cieli 232
SK Blaženi ki su prognani cić pravde, ere njih jest kraljevstvo nebesko 78c
MNov B(la)ž(e)ni prognani prav'di radi êko têh' estь c(êsa)rstvo n(e)b(e)skoe 244b
MHrv Bl(a)ž(e)ni ki progonenie trpetь pravdi radi ere tihь est' c(êsa)r(ь)stvo b(o)žie 200(202)c
BL Blaženi ki progońenje tarpe cića pravde, jere ńih je kraļevstvo nebesko 398

Prevoditeljska parafraziranja katkad su uključivala i unošenje frazema kao elemenata narodnoga govora s ciljem pojačavanja razumljivosti teksta. 92 U uvodnom se citatu iz Mt 15,22, na mjestu gdje u većini misala stoji izraz zle strajajet, pojavljuje sintagma sastavljena od pridjeva ljuto i navedenoga glagola koji se pojavljuje u polovici odabranih izvora, dok se u drugoj polovici pojavljuju različiti oblici glagola mučiti se. U ovom se frazemu tako još jednom ostvarila ravnoteža između razumljivosti i oslanjanja na tradiciju, ali ovaj put na onu usmenu.

QV Miserere mei, fili David: filia mea male a demonio vexatur 123
SK Pomiluj me, sinu Davidov, hći moja ljuto strajajet od demuna 22bc
MSegn Pomil(ui) me g(ospod)i sinu Davidovь . hĉi moê od bêsa zlê straet' 34a
BL Pomiluj mene, Gospodine, Sinu Davidov, hći moja od nepodobe jest mučena 82

Iako se u biblijskom sloju na mjestima participa većinom pojavljuju odnosne rečenice, kao što se s ciljem stvaranja jasnijeg teksta čuvaju odnosne zamjenice iz Caracciolova predloška ( npr. Isusa koga išćete raspetoga, vsta, ni ga ovdi 98a / I(su)sa išćete nazaranina propetago vsta i nistь sadi, MHrv 98(100)d / Iesum quem queritis crucifixum surrexit, non est hic), postoje potvrde u kojima se upravo u SK relativne rečenice zamjenjuju participima i pridjevima, kao u navodu iz Mt 5,44.

SK Ljubite neprijatelji vaše, dobro činite nenavidećim vas da budete sinove otca vašego nebeskago, ki slncem svojim sviti 78b
MSegn Lûbite nepriêteli vaše . i bl(agoslovi)te klnuĉee vasь . i dobro tvorite nenavideĉim vi . i molite za progoneĉe vi . i zatvoreĉee vamь napasti . da budete sin(o)ve otca vašego iže estь n n(e)b(e)sihь . iže slncemь svoimь siêetь 29b
BL Ļubite neprijateļe vaše i dobro činite onim ki vas nenavide … da budete sinove Otca vašega, ki na nebesih jest, ki sunce svoje čini isticati 69
4.2. Podudaranja na razini sintagme

Podudaranja isključivo na razini sintagme najrjeđe su zastupljena. Postoje potvrde u kojima se u citatu pisanom na čakavskom pojavljuje sintagma poznata iz hcsl. liturgijskih izvora, ali i potvrde u kojima su pojedine sintagme citata prenesenog iz nekog hcsl. izvora kroatizirane.

U sljedećem primjeru u lijevom stupcu (Mt 25,31) u kojem citat predstavlja kombinaciju koja se dijelom oslanja na misal, a dijelom na lekcionar, nalazimo sintagmu zasvjedočenu u svim misalima: od složenija mira. S druge strane, sintagma koja joj prethodi nije napisana prema hcsl. ( ugotovanoe cesarstvo), nego je riječ o parafrazi iz lekcionara: pripravljeno kraljevstvo prema kraljevstvo ko vam je pripravljeno. Primjer iz Mt 18,17 u desnom stupcu pokazuje kako je cijeli citat kroatiziran izuzev učestaloga misalskog spoja inoplemennik i mitar.

QV Venite, benedicti Patris mei, percipite paratum vobis regnum ab origine mundi Si ecclesiam non audierit, sit tibi sicut ethnicus et publicanus
Vulgata Venite benedicti Patris mei possidete paratum vobis regnum a constitutione mundi Si autem et ecclesiam non audierit sit tibi sicut ethnicus et publicanus
SK Pridite, blaženi otca mojego, i primite vam pripravljeno kraljevstvo od složenija mira 15c Ako crikve ne posluša, budi tebi kako inoplemennik i mitar 66a
MBer1 Pridite bl(agoslovle)ni o(t)ca moego . i prim(ê)te ugotov(a)noe v(a)mь c(êsa)rstvo ot složeniê mira 30b Aĉe li že i cr(ê)kve ne poslušati vьčn(e)tь . b(u)di t(e)bê êko inoplemen'nikь i mitarь 47d
MSegn

Prid(i)te bl(agoslove)ni o(t)ca moego . i primite ugot(o)vanoe vamь

cesarstvo od slož(e)niê mira 31d

Aĉe li crêkve ne vposlušaetь . budi tebê êko inoplemen'nikь i mitarь 45a
BL Hodite, blagoslovļeni Otca moga, uzdaržite kraļevstvo ko je vam pripravļeno od počala svita 75 Ako li Crikvu ne bude poslušati, budi tebi kako poganin i očiti grišnik 111
4.3. Podudarnost na razini pojedine riječi

Na leksičkoj razini čest je dodir čakavskoga i crkvenoslavenskoga, i to u recipročnom odnosu. Dakle, ako je citat čakavski, imat će nerijetko barem jedan crkvenoslavenski leksem koji će mu dati stilski pomak, što se katkad ostvaruje participom kao prepoznatljivo crkvenoslavenskim oblikom, npr. u iz Sir 11,33: Čuvaj se, brate, od djavla smrdećago i ne veruj se v njega, zač vsaki dan poraziti te misli 32c (prema tal. Guardate, fratello, dal diavolo pestilenziatto, non te fidare de lui che ogni giorno el pensa de offendarte). U primjeru iz Iv 1,9 vidimo kako je u citatu koji gotovo posve slijedi čakavski lekcionarski tekst kao stilem upotrijebljen hcsl. particip gredućago koji na paralelnom mjestu imaju svi glagoljski misali..

QV Que illuminat omnem hominem venientem in hunc mundum 265
SK Ki prosvitljuje vsakoga človika gredućago va ov svit 98d
MNov Iže prosvêĉaetь vsakoga č(lovê)ka greduĉago v mirь sa 11a
MSegn Ki prosveĉaet vsakoga človeka gredućago v mir sa 8c
BL Ka prosvitļuje vsakoga človika prihodećega na sa svit 28

Vrijedi i obrnuto: ako je citat crkvenoslavenski, nerijetko će imati čakavski leksem. U citatu Mt 4,1 tako stoji: Peljan bi Isus duhom v pustinju da iskusit se od djavla. U ovom odabranom navodu pojavljuje se rijetko i jedinstveno rješenje s obzirom na to da se na mjestu lat. ductus u misalima javlja vedenь, a u BL potaknut. Leksemu peljan iz SK najbliži je particip speljan iz protestantskog Novog testamenta (dalje NT). 93 Riječ je o leksemu koji se uglavnom pojavljuje u izdanjima senjske tiskare te u djelima starijih hrvatskih pisaca, no u hcsl. tekstovima predstavlja rijetkost.

QV Ductus est Iesus in desertum a Spiritu, ut tentaretur a diabolo 106
SK Peljan bi Isus duhom v pustinju da iskusit se od djavla 12d
MPt Vedenь bê isusь duhomь v pustinû da iskusit se ot dьêvla 28d
MSegn Vedenь bistь I(su)sь duhomь v pustinû da iskusit se ot d'êvla 30d–31a
NT Spelan bê Isus ot Duha v pustinju da bude napastovan od djavla 4a

Podudarnosti s lekcionarima mogu se na razini riječi pronaći i u citatima koji gotovo u potpunosti slijede glagoljski misalski tekst. U sljedećem primjeru iz Mt 22,37, koji je većinom pisan na crkvenoslavenskom, na mjestu na kojem se u misalima nalazi leksem misliju pojavljuje se leksem pametju, kao u istom čitanju u BL ( pametju tvojom 276) i NT ( pametju tvoju 33a).

SK Vzljubiši gospodina Boga tvojego vsim srcem tvojim i vseju dušeju tvojeju i vsu pametju tvoju 67a
MSegn Vzlûbiši g(ospod)a b(og)a tvoego vsêmь srcemь tvoimь . i vseû dušeû tvoeû . i vseû misliû tvoeû 117b

I na ovoj razini nalazimo postupak da se citat, ovaj put na razini riječi, zaključi crkvenoslavenizmom ( zapustejet) zasvjedočenim u svim misalima. Ostali veći čakavski dio citata iz Lk 11,17 predstavlja neovisno prevođenje koje slijedi latinski tekst, ali se dijelom podudara i s lekcionarskim čitanjem.

QV Omne regnum in seipsum divisum desolabitur 165
Vulgata Omne regnum in se ipsum divisum desolatur
SK Vsako kraljevstvo samo v sebi razdiljeno zapustejet 44d
MPt Vsako c(êsa)rstvo razdêlaûĉei se samo v sebê zapustêetь 40d
MSegn Vsako ce(sa)rstvo razdêlaei se samo v s(e)bê zapustêet' 43a
BL Vsako kraļevstvo ko je samo u sebi neskladno, razaspe se 107
4.4. Stilizacija biblijskoga sloja

Osim nastojanja da se poveća razumljivost, ali i sačuva povezanost s tradicijom, dio prevoditeljskih postupaka bio je usmjeren ponajprije na stilizaciju biblijskog sloja. Stoga se neka prijevodna rješenja, a koja se dijelom razlikuju od onih iz drugih hrvatskih biblijskih izvora, mogu protumačiti kao ciljana stilska markiranja teksta. Zamjenom bliskoznačnica ili dodavanjem pojedinih riječi stvarale su se figure ponavljanja (sintaktički paralelizmi), npr. Mt 14,29: Hodi van s plavi, hodi za manu 35a prema tal. Esse di nave e vienne a me, QV 147; Iz 66,24: Črvi njih nigdare ne umru i oganj nigdare ne ugasit se 25b prema lat. Vermis eorum non morietur, et ignis eorum non extinguetur, QV 128.

Pojedine promjene glagolskih oblika također su mogle biti motivirane stvaranjem rimovanih završetaka, npr. u Job 9,1: Ako pride Gospodin ka mni, ne viju , i ako otide, ne razumiju 73c / S i venerit Dominus ad me, non videbo et, si abierit, non intelligam; Iv 12,6: Tat biše i mošnju imiše 80c / Fur erat et loculos habens; Iv 12,14–15 : Prišal je kralj pitom sideći na oslići 89b / El vene el tuo re che sede mansueto sopra l'asinello.

Zabilježeno je i više primjera stvaranja stilski obilježenoga redoslijeda riječi pomoću inverzije, npr. u Ps 26,1: Gospodin je prosvećen'je moje i spasitelj moj, koga se boju ja 69a prema Dominus illuminatio mea et salus mea: quem timebo? ( Dio è la illuminazione e salute mia, e de chi averò io paura?), QV 212. Također zamijećena je pojava raznih biblizama, i to najčešće na krajevima citata, npr. Tuž 2,13: Veliko je skrušenije tvoje 87c; Ps 21,15: Kako voda jesu zlijane kosti moje 87c; Tuž 5,16: Spade kruna z glave moje 88b.

Stilskoj obilježenosti pojedinih citata pridonosila je uporaba rijetkih crkvenoslavenizama koji su se u ostatku biblijskoga sloja uglavnom izbjegavali. Stoga njihovo pojavljivanje, a pogotovo ponavljanje, u određenom citatu upućuje na promišljen prevoditeljski postupak. U sljedećem primjeru prevoditelj na jezičnoj razini uporabom izbjegavanog crkvenoslavenizma jego (koji se u biblijskom sloju SK gotovo redovito zamjenjuje hrvatskim oblikom njega) u dvama susjednim citatima iz Ps 33,10 i Pnz 26,18 pojačava značenje figure ponavljanja (epifore): Zato govoraše David v psalmi: Bojte se Boga, vsi sveti jego, ere ni lišenija bojećim se jego (usp. Boite se g(ospod)a v'si s(ve)ti ego êko nês'tь lišeniê boeĉim' se ego, CPar 38 ) . Čti v Levetiki na 26: Prostrana obećan'ja božija bojećim se jego, 31a. Sličan primjer ponavljanja s izbjegavanom hcsl. zamjenicom jeje nalazimo i u Otk 12,1 u opisu Muke, citatu koji u dobroj mjeri slijedi najstariju 1. misalsku skupinu: Žena oblčena v slnce i misec pod nogami jeje i ot 12 zvezd kruna na glavi jeje 88b / Žena oblečena v’ sl’ncê . i misecь pod’ nogama ee . i ot dvêû na dês’te zvezdu koruna na gl(a)vê ee, MBer2 152cd. Naime, funkcija ponavljanja nije bila samo estetska, nego utilitarna, ona je bila jedna od memorijskih tehnika čiji je cilj bio poboljšati recepciju i pamćenje publike. 94

Pojavljivanje rijetkih crkvenoslavenizama svakako je pridonosilo stvaranju začudnosti, pa čak i u onim biblijskim citatima koji u potpunosti slijede starije liturgijske izvore. Ono što stilski obilježuje određenu misao nije samo arhaičnost jezika, nego upravo uporaba određena oblika koji u kontekstu cijele zbirke predstavlja raritet. Primjerice, u citatu iz Ps 77,25 upotrijebljen je hcsl. oblik glagola jisti ( Hleb an'jelski jast človik 41b / Hlêbь anĵ(e)lski ês'tь č(lovê)kь, CPar 98) koji se u većini SK, uključujući i biblijski sloj, izbjegava te se pojavljuju čakavske inačice: Človik ji hlib an'jelski, 84a prema tal. L'omo ha manzato el pane degli angeli; Iv 6,49;51: Oci vaši jiše mannu v pustinji i umriše, ki ji hlib sa, živ budet v veki 41bc prema lat. Patres vestri manducaverunt manna in deserto et mortui sunt; qui manducat hunc panem vivet in eternum, QV 159.

Stilsko izmjenjivanje hcsl. i čakavske inačice osobne zamjenice az/ja nije zaobišlo ni biblijski sloj, uključujući iskaze koje izgovara sam Bog. 95 Katkad se obje inačice pojavljuju u istom citatu nastalom prema starijem hcsl. izvoru, kao u onome iz Pnz 32,39 u kojem se nakon kratkoga kroatiziranog uvoda ( Vijte er ja jesam) citat prebacuje u hcsl. kod: Vijte er ja jesam sam i nest inoga Boga razve mene. Az ubiju i živiti stvoru 14d prema Videte quod ego sum solus, et non sit alius Deus preter me, ego occidam et ego vivere faciam, QV 109 / Vidite êko azь es'm B(og)ь i nest B(og)a raz'vê mne. Az' ubiju i žiti stvoru, CPar 202.

Ipak, u uvodima citata ( thema) kojim se otvaraju propovijedi na mjestu lat. ego pojavljuje se samo hcsl. az, dok se čak. ja nalazi u sredini citata, i to na mjestima na kojima je u latinskom predlošku subjekt neizrečen: Az jesam svitlost miru (Iv 8,12) prema Ego sum lux mundi; ali Razvalite crikav siju ja trimi danmi saziju ju (Iv 2,19) prema lat. Solvite templum hoc, et in tribus diebus excitabo illus.

Utvrđeno je kako se u tijelu propovijedi oba oblika pojavljuju u citatima koji imaju određenu dokaznu funkciju : Ja bo rane gospoda našego Isuhrsta na teli mojem nošu (Gal 6,17); Ja jesam put, istina i život (Iv 14,6); Az reh bozi jeste i sinove višnjago vsi (Ps 81,6); Ja sam gospodin Bog ki prizivam ime tvoje … Ja zovem tebe imenem mojim (Iz 45,3–4).

Znatno veći odmak od svetopisamskih hrvatskih izvora nalazimo u dijaloškim dijelovima, pogotovo u prikazima Isusove muke, u daleko najopsežnijoj propovijedi na Veliki petak. Ovaj dio biblijskog sloja, u kojem je naglasak ponajprije stavljen na oblikovanje razumljivih dijaloga prilagođenih široj publici, pisan je većinom na čakavskom, a u odnosu na ostatak SK u najvećoj je mjeri prilagođen razgovornom stilu. Analiza je pokazala kako su i prevoditelji SK brinuli o tome da biblijske citate prilagode glasu naratora, 96 odnosno glasu sudionika Isusove pasije. U tom pasionskom dijelu zbirke čak i starozavjetni biblijski citati, koji su se unosili s namjerom osnaživanja prethodno iznesenih argumenata, u ovom slučaju Isusovih i Marijinih iskaza, češće bivaju parafrazirani na čakavski, npr. Jr 11,19: Ja kako jedan janjac pitom, ki bih prnesen v žrtvu / Azь êko agnacь nezlobivь vedênь bihь na zakolenie MBer2 54a; Tuž 5,16: Spade kruna z glave moje 88b / Pade vên(a)cь gl(a)vi n(a)šee BrBer2/1 155d; Tuž 5,15: Pomanjka veselje srca moga / Oskudê radostь sr'ca n(a)šego BrBer2/1 155c.

Iako je u dijelu psalama i ovdje sačuvan stari hcsl. sloj (Ps 109,7 : Is potoka na put pijet / Is potoka na puti p'et', CPar 146; Ps 87,2: Spasi me, Bože, jako vnidu vodi do duše mojeje), dio psalama koji se javljaju u Marijinim i Isusovim iskazima gotovo je u potpunosti pohrvaćen (Ps 21,15: Kako voda jesu zlijane kosti moje 87v / êko voda iz'liêh' se i razidoh se v' ne kos'ti moje, CPar 24). Hcsl. elementi u toj se propovijedi pojavljuju sporadično, i to najčešće u obliku starijih prezentskih nastavaka (Mt 26,31: ako se svi sablazne o tebe, a ja se nigdare ne sablažnju 92c / Ašće vsi sazblaz'net' se o t(e)bi azь nikoliže sablažnju se MHrv 70(72)b; Mt 26,49: Onoga koga ja celuju, ta jest, držite njega 93a / Koga azь celuju ta e(stь) êmite ga MHrv 70(72)c).

U ovom se dijelu zbirke Isus najčešće obraća čakavskom osobnom zamjenicom ja (Ja sam vam rekal da sam ja on 93a) iako se povremeno uvjetno rečeno čakavski kontinuitet razbija citatima pisanim većinom na hcsl., npr. vsi vi sablaznite se va mni se noći, zač je prorokovano po Zahariji. Ja poražu pastira i razidut se ovce od stada 92c.

Na jezičnoj se razini citati izborom većini razumljivih riječi nastoje što bolje uklopiti u ostatak propovijedi, primjerice Isusov iskaz iz Lk 22,15: Želel sam jisti i činiti ov vazam s vami prije nego postradam semrti, 91cd. Katkad se upravo na dijaloškim mjestima Muke biblijski sloj podudara s onim iz Bernardinova lekcionara, npr. Iv 13,12–15: Znate li ča sam ja učinil? Vi me zovete meštrom i gospodinom, ja jesam. Priliku dah vam da kako ja vam učinih, tako i vi druzim da činite 92a / Znate li vi ča sam učinio vam? Vi zovete mene Meštrom i Gospodinom.I u tom dobro činite i govorite, zač bo i jesam … Priliku stanovito dah vam da kako sam ja učinio vam, tako da i vi činite BL 161; Iv 11,17: Ča činimo mi ere ov človik mnoga zlamen'ja čini / Ča činimo? Jere ovo, ovi človik mnoga zlamenja čini BL 146; Mt 26,50: Prijatelju, nač si prišal / Prijateļu, nač si došal BL 152 / Druže drzai na što si prišalь MHrv 70(72)c.

5. Jezična obilježja biblijskog sloja

Rad na ovakvom korpusu otvara neka metodološka pitanja koja se uvijek ponovno aktualiziraju kada se promatra odnos čakavskoga i crkvenoslavenskoga jezičnog elementa. Ako govorimo o čakavskom kao osnovnom jeziku na kojem je napisan Senjski korizmenjak, 97 onda možemo reći da se u njemu pojavljuju crkvenoslavenizmi kao inojezični elementi. Funkcija im je očito stilizacija izraza. Postoji s druge strane i mogućnost, budući da je riječ o književnom jeziku, da promatramo ovaj odnos ne kao jezični dodir dvaju odvojenih jezika, nego samo kao smjenjivanje registara u okviru diglosijske razdiobe čakavsko-crkvenoslavenskoga amalgama, koja je podržana i time što registri imaju mnogo zajedničkih elemenata. 98 Međutim, kod nekih primjera moguće je primijeniti i obrnutu perspektivu, a to su oni koji su pisani većinski crkvenoslavenskim jezikom. U njima se pak mogu izdvojiti pojedini čakavizmi. Tako da su moguće različite perspektive ovisno o elementu koji se fokusira.

Dodir čakavskoga i crkvenoslavenskoga očituje se na više jezičnih razina i u izvjesnoj mjeri slijedi obrasce unošenja čakavskih elemenata u liturgijske tekstove (misale i dr.). Najniža razina, koja ni nije osobito važna, jest unošenje čakavskih fonoloških obilježja u crkvenoslavenski tekst, npr. zlamen'je, mani (dat. jd. zamjenice ja). Međutim, budući da to i inače obilježava crkvenoslavenske (liturgijske) tekstove, 99 ovdje se ne uzima u obzir kao znakovito, osobito kada je riječ o refleksima jata. Npr. Obidu me bolezni semrtnije i bedi adovi obretu me (Ps 114,3), gdje je citat posve podudaran ostalim izvorima, osim što su mu jatovi reflektirani.

Osim fonologije crkvenoslavenskim utjecajima pogođene su gramatička i leksička razina. Kada se promatra morfološka razina, onda u osnovni čakavski tekst (rečenicu) može biti unesen neki crkvenoslavenski nastavak, primjerice iz glagolske prezentske morfologije (završetak -ši za drugo lice ili -t za treće lice jednine), također kao svojevrsni morfološki stilem. Npr. Mt 4,9: pokloniši se mani; Lk 11,17: Vsako kraljevstvo samo v sebi razdiljeno zapustejet; Iv 7,37: Ako gdo žedajet da pride ka mni i pĵe. Citat iz Iv 7,37 samo je jedan od čestih primjera kombiniranja hcsl. i hrvatskih glagolskih oblika.

Slično tome, upotrebljava se i genitivni nastavak jednine iz sklonidbe dugih pridjevskih oblika i zamjenica -ago (nasuprot hrvatskomu nastavku -oga), npr. Iv 1,9: Ki prosvitljuje vsakoga človika gredućago va ov svit. Uporabu pridjeva nebeskь u Mt 5,44 ( otca vašego nebeskago) treba istaknuti kao originalno prijevodno rješenje jer se na tom mjestu u ostalim izvorima pojavljuje relativna rečenica (npr. iže e(stь) n(a) n(e)b(e)s(e)hь, MBer1; ki na nebesih jest, BL). Za morfologiju zamjenica karakteristično je da se smjenjuju crkvenoslavenski i hrvatski oblici ( az/ja, sa/ov), ali se izbjegava zamjenica kto umjesto koje se gotovo uvijek pojavljuje gdo, te zamjenica i koja se redovito zamjenjuje zamjenicom ga.

Na sintaktičkoj razini crkvenoslavenizmi se uočavaju u slučajevima kada se izraz želi stilski markirati. U tu svrhu poseže se u dobro poznatu crkvenoslavensku tradiciju pri čemu je moguće kreiranje izraza kakav nije poznat ni u jednom drugom paralelno promatranom izvoru. Primjer je za to uporaba, inače rijetkoga, aktivnog participa u rečenici Ne tijte suditi na lica zreće , nego pravim sudom sudite (Iv 7,24) za latinski slijed secundum faciem. Moguć je obrnut utjecaj, pri kojem u crkvenoslavenski citat može biti umetnuta čakavska sintagma, npr. Pridite, blaženi otca mojego, i primite vam pripravljeno kraljevstvo od složenija mira (Mt 25,31). Kad je riječ o odnosu prema crkvenoslavenskim izvorima na razini sintakse, treba spomenuti da se u SK, očito zbog teže razumljivosti, ne nailazi na tipične crkvenoslavenske konstrukcije poput participnih, što je dakako uvjetovano i predloškom s kojeg se prevodi. Tako primjerice prema konstrukciji dativa apsolutnog iz misala Tebê tvoreĉu m(i)l(o)stinû (MNov) u SK nalazimo vremensku rečenicu: Kada činiš almuštvo (Mt 6,3), u skladu s latinskim slijedom Cum facis elemosinam. Prema aktivnom participu u starijim misalima ( vhodeĉee, MBer1) u SK stoji relativna rečenica (npr. Mt 15,11: Ča ishodi iz ust, to skvrni človika ), ili razumljiviji particip (npr. pasivni particip razdiljeno umjesto aktivnog razdêlaûĉei se, za lat. divisum u Lk 11,17), iako će aktivni particip mjestimično, kako je navedeno gore, poslužiti kao stilski signal. Navedimo kako se participi u nešto većoj mjeri čuvaju u psalamskih čitanjima (npr. Ps 42,5: V glase radovanija šuma prazdnujućago).

Kao specifičnost treba dodati spoj čakavskog i crkvenoslavenskog teksta, ili crkvenoslavenskog i čakavskog, pri čemu se prijelaz iz jednog sustava u drugi događa usred rečenice i odgovara onomu što se u teoriji jezičnog kontakta naziva prebacivanjem kodova (vidi primjere u poglavljima 4.1.4 i 4.4.). 100 To treba izdvojiti kao posebnost koju ne zatječemo u liturgijskim tekstovima. Npr. Govorahu mir sa iskkrnĵim svom (!), zlo že v srci njih (Ps 28,3); Bog čini ča je njemu drago na nebi i na zemlji i v mori i va vsih bezdnah (Ps 134,6); Dom moj, dom molitve narečet se, a vi učiniste skupšćinu razboinikov (Mt 21,13), Blaženi ki su prognani cić pravde, ere njih jest kraljevstvo nebesko (Mt 5,10). Pritom također treba razlikovati slučajeve gdje su čakavski elementi uneseni spontano, odnosno neovisno o predlošku, od onih gdje se čakavski elementi podudaraju s kojim od kroatiziranijih misala, npr. MHrv, usp. Iv 16,51–52: Ja jesam hlib živi ki s nebese snidoh. Ako gdo snest od hliba sego, živ budet va veki 41b prema Azь esamь hlêbь sašad'i s(ь) n(e)b(e)se Ako gdo s'nêstь ot hlêba sego živь budetь v' v(ê)ki 216(218)b.

Češće od umetanja inojezičnog elementa na pojedinoj jezičnoj razini kombinira se leksem i još neki gramatički ili pak fonološki element, npr. Meštre, oćemo od tebe zlamen'je vidjeti Mt 12,38 oćemo umj. hcsl. hoĉemь, zlamenje umj. znamenie. Takvi se postupci mogu protumačiti kao potreba za uravnoteženjem izraza.

Treba posebno istaknuti crkvenoslavenske lekseme koji se na dotičnom mjestu ne pojavljuju ni u jednom drugom spomeniku uzetom u obzir u istraživanju (ni u jednom misalu): hcsl. imenica vražda ('neprijateljstvo'), odnosno izraz biti v vraždu komu ili čemu (Iz 1,14: mani jesu v vraždu), prilog prêlûbodêino ('bludno'), kojega doduše ne bilježe najstariji rječnici starocrkvenoslavenskoga, ali postoje ostale vrste riječi te osnove (najbliža je pridjev prêlûbodêinъ). 101 Može se zaključiti da ili pripadaju nekoj starijoj redakciji koja nije sačuvana među sačuvanim misalima ili da je priređivač SK posegnuo za (starijom) crkvenoslavenskom tradicijom koja mu je očito bila dobro poznata. Takvim je izborom zasigurno nastojao stilski markirati citat, pogotovo s obzirom na to da je u leksemu vražda sačuvana tipična hcsl. jezična značajka ( žd) koja se u ostatku SK redovito izostavlja.

SK Vaši prazdnici i vaši svetci mani jesu v vraždu i vsa vaša činjen'ja mani jesu v pogrjenije 31b
QV Le vostre callende e sollennitade me son venute in odio; tutte le vostre operazione me sonno in fastidio 141
BrBer2/1 Kalen'd' že vaših' i poĉeni v(a)šihь nenavidit' d(u)ša moê 2b

U leksiku se, s druge strane, uočavaju i osobita rješenja u čakavskom kontekstu (npr. imenica skupšćina ili imperativ glagola pojti u obliku pojdaj) te tipično čakavski elementi kao što su cić, jure i sl. U čakavskom leksiku ne iznenađuju talijanizmi kao npr. febra.

Slično načelo uočava se u citatima koji su crkvenoslavenski ili njima bliži. U tim slučajevima su pak oblici koji su se očito činili slabije razumljivima zamijenjeni onima razumljivijima, pa će tako biti upotrijebljen aorist zviže umjesto participa vzdvigь ili vzvedь koji imaju ostali misali (Lk 16,23–24: Zviže oči svoji kada biše v mukah i reče: Otče Abraame, pomiluj me). Slično je i s leksičkim izborom, pri čemu će biti izabran razumljiviji leksem, npr. drugim umjesto inimь u citatu: Zalije zle pogubit, a vinograd svoj predast drugim delateljem (Mt 21,41).

Treba naglasiti još jednu zanimljivost. Naime, može se uočiti sklonost pojedinim oblicima (npr. sklonost glagolu pojti, prezent pojdu umjesto iti, idu) i izbjegavanje drugih. Izbjegavaju se u prvom redu prepoznatljivi (karakteristični) crkvenoslavenski elementi: skupina žd, te pojedini česti leksemi kao što je imenica gospodь (umjesto toga pojavljuje se gospodin: Gospodine, dobro jest nam sade biti, Mt 17,4), glagol tvoriti (koji je uvijek zamijenjen glagolom činiti, a jedanput se tvoriti pojavljuje umjesto blûsti, Mt 23,3), glagol vesti (particip veden), umjesto kojega dolazi glagol peljati ( peljan); očekivano glagol govoriti umjesto glagolati; pridjev pripravan umjesto gotov; zamjenica iže; prilog vskuû; prijedlog pače (koji se zamjenjuje istoznačnicama veće i više, koje doduše također postoje u crkvenoslavenskome), a osobito se izbjegavaju veznici i vezna sredstva kao što su eže, êko, egda (dok se čestica že pojavljuje, ali rijetko, npr. u citatu Fil 2,8: Stvoren bi poslušljiv daže do semrti križa; Ps 27,3: Govorahu mir sa iskkrnĵim svom (!), zlo že v srci njih). Ipak, katkad se na mjestu hcsl. že pojavljuje drugi crkvenoslavenizam što također potvrđuje kako su i pri preuzimanju citata iz hcsl. izvora postojali manje poželjni leksemi koji se nisu nužno zamjenjivali starohrvatskim, već onim hcsl. leksemima koji se nisu u toj mjeri smatrali arhaičnim, npr. u Mt 11,12: Ot dni bo Ivana Krstitelja cesarstvo nebesko 54b prema Ot dni že iv(a)na h(rьst)it(e)la doselê c(êsa)rstvo nebeskoe (MBer1 2c); u Hab 3,8: Ja bo 79c prema Az že (CPar 198). Veznik egda uvijek biva zamijenjen veznikom kada, npr. Mt 16,16: Kada postite se, ne budite kako ipokriti setujuće.

Iako se zamjenica iže redovito zamjenjuje starohrvatskim oblikom ki, upravo će njezino pojavljivanje u citatu iz Atanazijeva Vjerovanja ( Iže dobro stvoriše, pojdut v život večni, a iže zala va oganj večni 101d) ojačati pretpostavku da je prevoditelj bio upoznat s hcsl. liturgijskom tradicijom. 102 U sličnom se obliku nalazi u BrAc: iže dobra stvoriše poidutь v' životь vêčni a iže zla stvoriše poidutь v ognь vêčni, 39b. 103 Ipak, na drugom mjestu u SK isti navod prevodi se na čakavski: I zato govori veliki doktur grčki Atanazij v svojem Simboli katoliki: Ki dobra tvoriše, pojdut v život večni, a ki zala, v oganj večni, 73b. Riječ je o citatu koji je također mogao biti upamćen o čemu svjedoči marginalni zapis ostavljen na posljednjim stranicama temporala BrBer2/1: kako di prorok ki dobra stvoriše pojdut život večni ki zla pojdut v oganj večni (265r). 104

Jezična analiza pokazuje da su se priređivači SK služili dostupnom crkvenoslavenskom lektirom (liturgijskim priručnicima). Međutim, isto tako je vidljivo, prema starocrkvenoslavenskim leksemima koji nisu potvrđeni u drugim izvorima na paralelnim mjestima ( vraždu, preljubodejno), da su dobro poznavali stariju jezičnu tradiciju. O poznavanju Svetog pisma govore i potvrde čuvanja crkvenoslavenskog sloja na onim mjestima na kojima se u talijanskoj zbirci uopće ne navodi kako je riječ o biblijskom navodu.

Što se tiče odnosa prema predlošcima, treba spomenuti činjenicu, poznatu još od istraživanja J. Vajsa, 105 da su se biblijski tekstovi u hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama u okviru reformi prilagođavali tekstu Vulgate. 106 Poznato je isto tako, iako nije još u potpunosti istraženo, da su se tekstovi misala prilagođavali u različitoj mjeri. Od te spoznaje potječe i podjela liturgijskih kodeksa, nekada po geografskom kriteriju na sjevernu i južnu, a u novije vrijeme po kriteriju starine na stariju i mlađu odnosno konzervativnu i inovativnu, uključujući prijelaznu skupinu. 107 Sa sigurnošću se može tvrditi da su kodeksi s područja bliskog Senju i Senjskom korizmenjaku inovativniji, tj. da su otišli dalje u prilagodbi Vulgati. U vezi s tim treba spomenuti kako je u ovom istraživanju uočeno da je u Korizmenjaku, u dijelovima koji su prevedeni s latinskoga (u themi propovijedi) ta prilagodba otišla još dalje nego u inovativnijim misalima. Primjerice u Lk 16,23–24 rečenica cum esset in tormentis jedino je u SK doslovno prevedena kada biše v mukah, dok ostali uspoređeni izvori (misali) imaju samo v mukah, a jedino BL ima parafrazu participom: I budući u mukah.

U dijelu citata može se utvrditi podudarnost s novije redigiranim misalima za koje je svojstvena kroatiziranost (prije svega MSegn – npr. hĉi), a u nekima čak i s više njih (tj. sa svima), npr. Podviža se vas grad (Mt 21,10). Treba naglasiti da je uočeno i podudaranje s konzervativnijim misalima, npr. Iv 8,51: Ako gdo slovo moje shranit, semrti ne okusi v veki prema aĉe kto sl(o)vo moe sьb'lûdet' semrti ne im(a)t' v'kusiti v(a) v(ê)ki (MBer1 62d; MRoč 53b), gdje na mjestu glagola vkusiti neki drugi izvori imaju glagol vidêti.

Iz ovdje uspoređivanih mjesta uočava se kako se prevođenje i priređivanje nije provodilo ad hoc, nego se iz prevoditeljskih rješenja i postupaka može iščitati priređivačka koncepcija SK. Kako je već navedeno, neka se jezična sredstva sustavno i dosljedno izbjegavaju. U tom kontekstu, te osobito u kontekstu književnojezičnih koncepcija 16. stoljeća, vrijedi ponoviti kako je uočen paralelizam, ali obrnut, u odnosu na individualnu jezičnu koncepciju i redaktorske postupke u misalu Šimuna Kožičića Benje. 108 Iako se može identificirati fond riječi koji je zajednički priređivačima dvaju kodeksa (npr. izbor riječi nepriêtelь umjesto vragь), na većini mjesta priređivači SK pristupaju prepoznatljivim crkvenoslavenskim elementima gotovo dijametralno suprotno. Naime, Kožičiću je s jedne strane bilo važno naglasiti održavanje crkvenoslavenske tradicije, pa stoga i inzistira na elementima tipičnim za tu tradiciju (uporaba grafijskih znakova jata i štapića, čestice že samostalno i u spoju s drugim riječima, zamjenice čto samostalno i u spoju, kategorije dvojine, sintaktičkih konstrukcija), koje rabi dosljednije nego što je to bilo u dotadašnjim rukopisnim kodeksima kojima je svojstven „prirodan” razvoj, pa stoga i spontano unošenje hrvatskih jezičnih elemenata. No s druge strane, Kožičićeva je namjera također bila, koliko mu pridržavanje tradicije to dopušta, učiniti pojedina mjesta razumljivijima za puk. Nastojao je stoga uspostaviti ravnotežu među crkvenoslavenskim i hrvatskim elementima koje unosi u tekst. Tako je pri izboru riječi u slučaju kad postoje dvije moguće varijante nastojao odabrati onu riječ koja je, iako postoji i u crkvenoslavenskome, razumljivija za hrvatske govornike, npr. znati – vêdêti; govoriti – glagolati; niki – eterь; ako – aĉe; velmi – zelo; pokle – egda; vsakь – kiždo; milostь – blagodêtь; nepriêtelь – vragь; plaĉa – mьzda; gnêvь – jarostь itd. 109 U ovom dijelu prevoditeljskog postupka koji teži razumljivosti tako nalazimo najviše sličnosti između SK i biblijskoga sloja Kožičićevih tekstova.

Razlog je razlici ovih dvaju kodeksa u naravi i namjeni njihovih tekstova, iako dakako oba služe kao misni priručnici. Naime, dok je tekst misala strogo fiksiran te trpi samo minimalne zahvate, tekst propovijedi, iako je dijelom mise, neposrednije se upućuje slušateljstvu i stoga je priređivačima važno da on bude razumljiv puku. Iz tog razloga Kožičiću odgovaraju pomalo tendenciozno uneseni crkvenoslavenski elementi kojima se dodaje uzvišena funkcija, a priređivačima SK odgovara da se izraziti crkvenoslavenski elementi uklone. Ta suprotnost vidljiva je osobito u tretmanu riječi koje nemaju samostalno značenje, nego značenjski pridonose izrazu izvan njih samih, a pretežna im je uloga sintaktička, pa se nazivaju suznačnim, sinsemantičnim ili nepunoznačnim riječima, za razliku od onih samoznačnih, autosemantičnih ili punoznačnih koje imaju samostalno značenje. 110 U njih se tradicionalno, ali ne bez dvojbi, ubrajaju prijedlozi, veznici, čestice i uzvici. 111 Kako je uočio Žagar u istraživanju Kožičićeve leksičke strategije, te se riječi pojavljuju razmjerno često, pa se mogu dobro iskoristiti za naglašavanje crkvenoslavenskoga tona u tekstu, a osim toga čine zatvoren, malen i time dobro poznat skup riječi. 112 Takve riječi dakle kod Kožičića pripadaju crkvenoslavenskomu registru, iako ih Kožičić ipak nastoji uravnotežiti smjenjujući ih mjestimice njihovim hrvatskim varijantama. 113 Nasuprot tome, priređivači SK u tom dijelu leksika teže izbjegavanju crkvenoslavenskih elemenata, osim u slučaju doslovnoga preuzimanja citata. Tako se odabiru veznici ako umjesto aĉe, nego umjesto nь ( na), er/ere i zač umjesto êko 'jer', kada umjesto egda, a umjesto že; prijedlozi ciĉ umjesto radi, od umjesto otь. Ovim vrstama riječi mogu se dodati prilozi (i to također oni među njima koji nemaju puno značenje) i zamjenice, čija se punoznačnost također može dovesti u pitanje, npr. prilozi zač umjesto vskuû 'zašto', kako umjesto êko 'kao', veĉe umjesto ûže 'više (uz negaciju)'; zamjenice ča umjesto čto ili eže, gdo umjesto kto, ki umjesto iže, ja umjesto azь, nega ili ga umjesto i ili ego, nemu umjesto emu, ovo umjesto se, ova umjesto siê, ka koli umjesto êže. Ipak, ima i iznimaka: u tekstu se može naći čestica se, zamjenički oblik je (umjesto ih), prilog sade 'ovdje' i sl. 114

Pojedini izrazito crkvenoslavenski elementi, koji se ne prepoznaju kao inherentni hrvatskoj jezičnoj povijesti (kao što je suglasnička skupina žd, čestica že i slično) izbjegavaju se u SK toliko dosljedno da se stječe dojam o njihovoj odbojnosti za priređivače. Taj bi odnos bilo zanimljivo obraditi istraživanjem u okviru povijesne sociolingvistike.

Zaključak

Ovim istraživanjem proširene su spoznaje o odnosu prema biblijskom sloju hrvatskoglagoljskih zbirka propovijedi. Utvrđeno je kako različit stupanj oslanjanja na novije i starije svetopisamske izvore tijekom prevođenja biblijskog sloja upućuje na postojanje svojevrsne prevoditeljske koncepcije, ali i posjedovanje određena broja predložaka koji je skupina senjskih intelektualaca uključenih u nastanak Korizmenjaka imala na raspolaganju. Naime, pokazalo se kako su dijelovi biblijskoga sloja tekstološki ovisni o različitim svetopisamskim izvorima. Na razini rečenice potvrđena su potpuna i gotovo potpuna podudaranja pri čemu se potonja odnose na sporadične pojedinačne gramatičke i leksičke promjene. Većina potpunih podudaranja odnose se na misalske i psaltirske izvore, iako je zamijećen određen broj podudarnosti s lekcionarima i drugim zbirkama korizmenih propovijedi. Slična rješenja koja su na tim mjestima pronađena u drugim korizmenjacima s kraja 15. i početka 16. st. pokazuju kako su se tvorci korizmenih propovijedi među ostalim služili i čakavskim lekcionarima.

Utvrđeno je kako pojava crkvenoslavenizama može biti odraz prevoditeljeva stilskog markiranja teksta (oznaka višeg registra), ali i potvrda oslanjanja na starije liturgijske predloške; kao što čakavske inačice biblijskih citata nisu samo isključivo pokazatelj prevoditeljeva pohrvaćivanja i redigiranja starijih liturgijskih predložaka, nego i one mogu svjedočiti o povremenom oslanjanju na suvremene latinične svetopisamske izvore. Dok se hcsl. inačicama ostvarivao viši jezični registar, pogotovo na mjestima na kojima su se iznosili različiti dokazi autoriteta kojima je propovjednik osnaživao svoje tvrdnje, onim čakavskim nastojala se povećati razumljivost i jasnoća biblijskih citata. Tako čakavske inačice dominiraju u dijaloškim dijelovima SK čime se postiže uvjerljivost u prenošenju neupravnoga govora sudionika Isusove muke. S obzirom na to da se znatan dio propovijedi o Muci sastoji od citata unesenih iz evanđelja, posezanje za starijim hcsl. izvorima svakako bi otežalo praćenje i razumijevanje teksta.

Pokazalo se kako Korizmenjak dijeli dva prevoditeljska načela s glagoljskim knjigama tiskanim u narednim desetljećima 16. st.: Kožičićevim i protestantskim izdanjima. To su: stavljanje naglaska na razumljivost teksta te oslanjanje na različite izvora tijekom procesa prevođenja. Utvrđeno je stoga kako su pojedinci uključeni u nastanak SK još na prijelazu iz 15. i 16. st. tijekom prevođenja primjenjivali pojedina načela za koja se dosad smatralo kako su se počela upotrebljavati tek s modruškim biskupom Šimunom Kožičićem Benjom. Iako su ona kod Kožičića provedena dosljednije i na višoj razini, sama činjenica kako začetak takva stvaralačkog pristupa nalazimo nekoliko desetljeća ranije baca novo svjetlo na nastanak senjskih izdanja.

Navest ćemo nekoliko studija posvećenih odabranim biblijskim knjigama: Josip Hamm, Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima, Radovi Staroslavenskog instituta 3 (1958.), 105–201; Irena Miličić, Starozavjetna Knjiga Mudrosti u hrvatskoglagoljskim brevijarima, Slovo, 47–49 (1999.), 57–113; Zdenka Ribarova, Knjiga proroka Jone, Slovo 37, 123–159; Antonija Zaradija Kiš, Knjiga o Jobu u hrvatskoglagoljskoj književnosti, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 1997.; Vesna Badurina Stipčević, Hrvatskoglagoljska Knjiga o Esteri, MH, Zagreb, 2012; Vesna Stipčević, Hrvatskoglagoljske Makabejske knjige, Hrvatska sveučilišna naklada – Staroslavenski institut, Zagreb, 2020. Popis biblijskih čitanja koja se pojavljuju u kapitulima vidi u: Ana Šimić i Jozo Vela, From Little Chapters to the Big Questions: How were the Croatian Glagolitic Breviaries and Missals Compiled?, Slovo 71 (2021.), 121–168.

Tekstološkim je istraživanjima utvrđeno kako glagoljski biblijski prijevodi nisu jedinstveni. Tekstovi evanđelja, psaltira i apostola (u mjeri u kojoj je on sačuvan) čuvaju prijevode s grčkoga, odnosno tradiraju ćirilometodski prijevod iz Septuaginte (Josef Vajs, Nejstarší breviář chrvatsko-hlaholský (prvý breviář Vrbnický: úvodem a bibliografickými popisy hlaholských breviářů starší doby opatřil Josef Vajs, Král. česká společnost nauk, Praha, 1910.; Josip Vrana, Najstariji hrvatski glagoljski evanđelistar, SANU, Beograd, 1975.; Josip Tandarić, Hrvatskoglagoljski Apostol između Istoka i Zapada, Croatica 14 (1983.) 19, 155 – 166; Josip Leonard Tandarić, Sveto pismo u hrvatskoglagoljskim liturgijskim kodeksima, Polata knigopisnaja, 14/15 (1985.), 15 – 24. No, hvatskoglagoljske su se liturgijske knjige također redigirale prema latinskima pa su prijevodi biblijskih tekstova prerađivani i prilagođavani prema Vulgati ili se prevodilo nanovo. Vidi više u: Vesna Badurina Stipčević, Hrvatskoglagoljska Knjiga o Esteri. Većina psaltira (osim Pariškoga) pokazuje jedinstven prijevod s grčkoga, ali neki su od njih, i to u različitoj mjeri, prilagođavani prema latinskome. Vidi više u: Marinka Šimić, Leksik hrvatskoglagoljskoga psaltira, Sveučilište u Zagrebu, 2000. (doktorska disertacija).

Iako hrvatskoglagoljska Biblija nije u cijelosti očuvana, na njezino postojanje upućuje nekoliko zapisa iz starijih misala, inventara te biskupskih vizitacija (Petar Runje, Prema izvorima II: Rasprave i članci o hrvatskim franjevcima trećoredcima glagoljašima, Povijesno društvo otoka Krka – Provincijalat franjevaca trećoredaca glagoljaša, Krk – Zagreb, 2012., 50). U ostavštini zadarskog trgovca Damjana iz 1380. našla se Biblia in slavica lingua pignorata. Nadalje, u najstariji je hrvatskoglagoljski misal Borg. illirico 4 unesena bilješka o tome da su Omišljani 1475. po nalogu Ivana VII. Frankapana u Krk poslali hrvatskoglagoljsku Bibliju (Vjekoslav Štefanić, Glagoljski rukopisi otoka Krka, JAZU, Zagreb, 1960., 21; Vesna Badurina-Stipčević, Hrvatskoglagoljska Biblija, Biblija – knjiga Mediterana par excellence, ur. M. Vugdelija, Književni krug, Split, 2010., 383–398, str. 385). Hrvatskoglagoljska Biblija spominje se 1480. u Belom na Cresu, a navedena je i 1624. u popisu crkvenoga inventara. Eduard Hercigonja, Povijest hrvatske književnosti, knj. 2: srednjovjekovna književnost, Sveučilišna naklada Liber – Mladost, Zagreb, 1975., 84; Više o hrvatskoglagoljskoj Bibliji vidi u Vesna Badurina Stipčević, Hrvatskoglagoljska Knjiga o Esteri, 14–28.

O jeziku Kožičićevih izdanja vidi radove Matea Žagara, Blanke Ceković, Ivane Eterović, Tanje Kuštović, Joze Vele, Ane Šimić objavljene u Jezik Misala hruackoga: Studije o jeziku Misala Šimuna Kožičića Benje (1531.), ur. Mateo Žagar, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2015.; Tanja Kuštović, Lične zamjenice u Misalu hruackom (1531.) Šimuna Kožičića Benje, Fluminensia, 24 (2012.) 1, 125–141; Mateo Žagar, Zadaci i perspektive istraživanja jezika glagoljskih tiskanih izdanja Šimuna Kožičića Benje, Fluminensia, 24 (2012.) 1, 111–123; Ivana Eterović i Jozo Vela, Sintaktičke funkcije participa u Misalu hruackome Šimuna Kožičića Benje, Slovo 63 (2013.), 1–22; Blanka Ceković, Ivana Sanković i Mateo Žagar, Jezik Misala hruackoga Šimuna Kožičića Benje: glagolski oblici, Slovo 60 (2010.), 133–166.

Vidi: Ivana Eterović, Sintaktičke razlike između glagoljičkoga i ćiriličkoga izdanja hrvatskoga protestantskog prijevoda Novoga testamenta, Slovo 68 (2018.), 73–98; Vuk-Tadija Barbarić i Ivana Eterović, O utjecaju lekcionara na hrvatski protestantski prijevod Novoga zavjeta, Biblijski pogledi 28 (2020.) 1–2, 103–120; Vuk-Tadija Barbarić i Ivana Eterović, Croatian Biblical Texts in the Early Modern Period: A Historical-Sociolinguistic Approach to Language Change, Language Dynamics in the Early Modern Period, eds. Karen Bennett i Angelo Cattaneo, Routledge, New York (NY) – London, 2022., 40–52. Više o jeziku protestantskih prijevoda vidi u radovima Tanje Kuštović, Matea Žagara, Ivane Eterović, Stjepana Damjanovića, Blanke Ceković, Vere Blažević Krezić i Vuka Tadije Barbarića objavljenima u Stumačeno pravo i razumno: Studije o jeziku knjiga hrvatskih protestanata 16. stoljeća, ur. Tanja Kuštović i Mateo Žagar, Hrvatska sveučilišna naklada – Adventističko teološko visoko učilište, Zagreb, 2020.

Vera Blažević Krezić i Tanja Kuštović, Usporedba jezika homilija i novozavjetnih tekstova u glagoljičkoj i latiničkoj Postili, Jezik hrvatskih protestantskih izdanja i književnojezične koncepcije 16. stoljeća, ur. Ivana Eterović i Mateo Žagar, Hrvatska sveučilišna naklada, Staroslavenski institut, Zagreb, 2021., 24 – 55; vidi studije u Stumačeno pravo i razumno.

Andrea Radošević, Biblijski citati u Pseudo-Anselmovu Dijalogu iz Žgombićeva zbornika, Peti hrvatski slavistički kongres, ur. Marija Turk i Ines Srdoč-Konestra, Filozofski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2012., 51–59.

Marija Agnezija Pantelić, Prvotisak glagoljskog misala iz 1483. prema Misalu kneza Novaka iz 1368, Radovi Staroslavenskog instituta u Zagrebu 6 (1967.), 5–108; Stjepan Damjanović, Jezik Prvotiska u kontekstu književnojezične prakse hrvatskih glagoljaša, Slovo 34 (1984.), 63 – 80; Stjepan Damjanović, Tragom jezika hrvatskih glagoljaša, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 1984; Andrea Radošević, Croatian Translation of Biblical Passages in Medieval Performative Texts, Studies in Church History, 53 (2017.), 223–241; Vera Blažević Krezić i Tanja Kuštović, Usporedba jezika homilija; Andrea Radošević i Marijana Horvat, Usporedba biblijskih citata iz Divkovićevih Besjeda s Kašićevom Biblijom, Crkva u svijetu 55 (2020.) 1, 104–132.

Nedavna su istraživanja pokazala kako su se hrvatski prevoditelji/pisari kod prevođenja biblijskih citata u propovijedima i dijalozima vodili dvama načelima: 1) prilagođavanju teksta usmenom izvođenju već u pisanom obliku, 2) nastojanjem da u oblikovanju svoga teksta istaknu poznavanje starije liturgijske tradicije. Vidi: Andrea Radošević, Croatian Translation of Biblical Passages, 223–241; Andrea Radošević, O nekim signalima usmenosti u glagoljskim propovijedima iz 15. i 16. stoljeća, Hrvatsko glagoljaštvo u europskom kontekstu, ur. Vesna Badurina Stipčević, Sandra Požar i Franjo Velčić, Staroslavenski institut, Zagreb, 2015., 483–496.

Kršćansko-moralna tema propovijedi redovito se derivira iz uvodnoga citata, najčešće preuzetoga iz evanđelja, poslanica, mudrosnih knjiga i psalama.

Riječ je o istraživanju provedenom na podatcima dobivenim iz malog korpusa koji je činio tekst Muke po Mateju (26. i 27. glave Matejeva evanđelja) iz hrvatskoglagoljskih misala. U njemu su primjenom statističkih metoda dobivene četiri skupine koje se navode u nastavku teksta. U ranijim istraživanjima baratalo se dvjema, odnosno trima skupinama (sjevernom i južnom, odnosno starijom i mlađom, uz redovito postojanje prijelazne skupine). Vidi Marinka Šimić, Jezik Muke po Mateju u hrvatskoglagoljskim misalima, Slovo 50 (2000), 5–117. Ovdje je, iako je korpus znatno širi, razlikovanje četiriju skupina iskorišteno kako bi se dobila što veća raznolikost uspoređivanoga materijala. Kristijan Kuhar, Martin Požar i Sandra Požar, Istraživačka statistička analiza tekstovnih i jezičnih obilježja teksta Muke po Mateju u hrvatskoglagoljskim misalima, Fluminensia, 36 (2024.) 2 (u postupku objavljivanja).

Drugi beramski misal, 15. st., Ljubljana, NUK, sign. Ms 164 (stara sign . C 164a/2).

Prvi beramski misal, 15. st., Ljubljana, NUK, sign. Ms 162 (stara sign. C 162a/2).

Novakov misal ( Misal kneza Novaka), 1368., Beč, Osterreichische Nationalbibliothek, Cod. slav. 8.

Prvotisak misala, 1483. Navodi se prema izdanju Misal po zakonu rimskoga dvora (1483.). Transliteracija, ur. Josip Galić, Katedra Čakavskog sabora Roč – Staroslavenski institut – Mozaik knjiga, Roč – Zagreb, 2023.

Hrvojev misal ( Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića), oko 1404., Carigrad, Topkapi Sarayi. Primjeri se navode prema izdanju Missale Hervoiae ducis Spalatensis croatico-glagoliticum = Hrvatskoglagoljski misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Biserka Grabar, Anica Nazor, Marija Pantelić sub redactione Vjekoslav Štefanić, Staroslavenski institut – Mladinska knjiga – Akademische Druck- u. Verlagsanstalt, Zagreb – Ljubljana – Graz, 1973.

Senjski misal, 1494, Senj. Numeracija se navodi prema izdanju Senjski glagoljski misal 1494. Faksimilni pretisak, ur. Milan Moguš i Anica Nazor, HAZU, Zagreb, 1994.

Oba beramska misala transliterirana su i istražena u sklopu Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo, u čemu su sudjelovali i autori ovoga rada. Primjeri iz MBer1 i MBer2 navode se prema digitalnoj bazi: https://beram.stin.hr/hr/transliteration/131/1.

Većina psaltira pokazuje jedinstven prijevod s grčkoga, ali neki su od njih, i to u različitoj mjeri, prilagođavani prema latinskome). Pariški psaltir jedini je hrvatskoglagoljski psaltir preveden s latinskog. Iako je njegov prevoditelj nastojao izbjegavati manje poznate riječi unoseći razumljivije čakavizme ( ere, gdi, ča, zač umjesto êko, ideže, eže, vskuû), i u Pariškom psaltiru nalazimo grecizme kao ostatke starijeg prijevoda nastalog prema grčkoj Septuaginti. Vidi: Marinka Šimić, Leksik hrvatskoglagoljskoga psaltira; Marinka Šimić, O prijevodu psaltira iz Pariškog zbornika Slave 73, Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 29 (2003.) 1, 275–292, str. 287; Marinka Šimić, O jeziku Pariškog zbornika Code slave 73 (na tekstu psaltira i kantika), Fluminensia, 30 (2018.) 1, 153–185, str. 157–158.

Prvi beramski brevijar, kraj 14. st., Ljubljana, NUK, sign. Ms 161 (stara sign. C 161a/2).

Drugi beramski brevijar, 15. st., Ljubljana, NUK; sign. Ms 163 (stara sign. C 163a/2).

Drugi novljanski brevijar, 1495., Novi Vinodolski, Župni ured.

Primjeri iz Pariškoga psaltira navode se prema izdanju: Josef Vajs, Psalterium palaeoslovenicum croatico-glagoliticum. Tomus I: Textus, Annotationes, Tabulae, Glagolitica Publicationes Academiae palaeoslavicae Veglensis, Pragae – Krk, 1916. Numeracija se ne navodi prema glagoljskom izvorniku, nego prema navedenom Vajsovu izdanju.

Primjeri iz Bernardinova lekcionara (BL) navode se prema: Bernardinov lekcionar 1495, priredili i uredili Vuk-Tadija Barbarić i Kristina Štrkalj-Despot, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2020. Pri tome se navode brojevi lekcija, a ne brojevi stranica izdanja. Vrijedi istaknuti kako se početak rada na prevođenju Caracciolova djela gotovo podudara s godinom tiskanja Bernardinova lekcionara. Naime, pretpostavlja se kako se Quaresimale volgare počeo prevoditi najkasnije 1496. godine kada umire Petar Jakovčić, prvi prevoditelj Caracciolove zbirke propovijedi.

Zna se da je u drugoj polovici 16. st. na prijevode protestantskih izdanja najviše utjecao Bernardinov lekcionar, ali i starija crkvenoslavenska tradicija. Tako o utjecaju lekcionara na nastanak protestantskoga Novoga testamenta još krajem 19. st. piše A. Leskien govoreći kako se prijevod dijelom oslanja na Lajpciški lekcionar koji je pak nastao prema drugom izdanju Bernardinova lekcionara (1543.). Vidi više: Vuk-Tadija Barbarić, Nastajanje i jezično oblikovanje hrvatskih lekcionara, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2017.; Vuk-Tadija Barbarić i Ivana Eterović, O utjecaju lekcionara. Uspoređujući ćirilično i glagoljsko izdanje Novoga testamenta s Bernardinovim lekcionarom te s Prvotiskom misala G. Čupković pokazala je kako se glagoljsko izdanje veže uz lekcionarsku vernakularnu, a ćirilično uz misalsko-brevijarsku crkvenoslavensku tradiciju, te ustvrdila kako je utjecaj Bernardinova lekcionara vidljiv u onovremenim rukopisima i tiskanim izdanjima. Vidi: Gordana Čupković, Književnojezična koncepcija glagoljskoga i ćirilskoga Novoga testamenta iz 1562./1563. Prilog proučavanju razlika, Filologija 55 (2010.), 1–36.

Milan Mihaljević, Verba Dicendi in Croatian Church Slavonic, Zbornik Matice srpske za društvene nauke 54 (2011.) 1, 63–77; Stjepan Damjanović, Jezik hrvatskih glagoljaša, Matica hrvatska, Zagreb, 2008., 117; Eduard Hercigonja, Nad iskonom hrvatske knjige, Liber, Zagreb, 1983.

Milan Mihaljević, Položaj crkvenoslavenskoga jezika u hrvatskoj srednjovjekovnoj kulturi, Zbornik na trudovi od Megjunarodniot naučen sobir Sveti Naum Ohridski i slovenskata duhovna, kulturna i pismena tradicija (organiziran po povod 1100-godišninata od smrtta na sv. Naum Ohridski), ur. Ilija Velev, Aco Girevski, Liljana Makarijoska, Ilija Piperkoski i Kostadina Mokrova, Univerzitetot „Sv. Kiril i Metodij”, Skopje, 2011., 229–238, str. 232.

Marija Agnezija Pantelić, Senjski Lobkowiczov glagoljski kodeks iz 1359. – prototip srednjovjekovnih „Liber horarum” za laike, Senjski zbornik 8 (1981.) 1, 355–368, str. 355; Catherine Mary MacRobert, Zapažanja o liturgijskom psaltiru u MS Canon. Liturg. 172 (Bodleyanska knjižnica, Oxford), Slovo 70 (2020.), 77–91.

Andrea Radošević, Croatian Translation of Biblical Passages.

Vidi više u: Andrea Radošević i Marija-Ana Dürrigl, Glagoljaška čitateljska zajednica na primjeru Drugoga beramskoga brevijara, Slovo 70 (2020.), 191–216, str. 211.

Usp. Susan Boynton, The Bible and the Liturgy, The Practice of the Bible in the Middle Ages. Production, Reception and Performance in Western Christianity, ur. Susan Boynton i Diane J. Reilly, Columbia University Press, New York, 2011., 10–32, str. 20. Pjevani dijelovi koji sadrže psalamske retke su introitus – na početku mise, gradual – između čitanja i evanđelja, traktus – između zapjeva Aleluja, ofertorij i pričesna pjesma.

Usp. Cassian Folsom, The liturgical books of the Roman Rite. A guide to the study of their typology and history. Vol. 1: Books for the Mass, Ecclesia Orans, Studi e Richerche, Roma, 2023., 75.

Vidi: Joseph A. Jungmann, The Mass of the Roman Rite. Its origins and development. Vol. I. Christian Classics, Notre Dame, 2012., 421. Gradual je izvorno responzorijalni psalam, a to znači da je tekst graduala pjevao solist (kantor), a responzorij je odgovarala zajednica. Psalamski je redak povezan s liturgijskim vremenom, npr. pokornički psalmi u korizmi i sl. Usp. Susan Boynton, The Bible and the Liturgy, 20.

Povijest bogoslužja riječi vidi u: Joseph A. Jungmann, The Mass of the Roman Rite, 391–461. Rimski obred ima kriterij izbora čitanja po temama za liturgijska slavlja u danima korizme, pokorničke dane ili bdijenja uoči svetkovina, potom polususljedni i susljedni raspored čitanja za ostala liturgijska vremena. Usp. Cassian Folsom, The liturgical books of the Roman Rite, 76.

U latinskoj se tradiciji naziva Epistola – prema naslovu apostolskih poslanica iz Novoga zavjeta.

Usp. Joseph A. Jungmann, The Mass of the Roman Rite , 419.

Vidi više u: Joseph A. Jungmann, The Mass of the Roman Rite, 393; Jesse D. Billet, Sermones ad diem pertinentes: Sermons and Homilies in the Liturgy of the Divine Office, Sermo doctorum: Compilers, Preachers and their Audiences in the Early Middle Ages, ur. Maximilian Diesenberger, Yitzhak Hen i Marianne Pollheimer, Brepols, 2013., 339–373; Andrea Radošević, Patristički tekstovi u Drugome beramskom brevijaru, Studije o Drugome beramskom brevijaru, ur. Milan Mihaljević i Andrea Radošević, Staroslavenski institut, Zagreb, 2021., 155–178.

Usp. Cassian Folsom, The liturgical books, 77–81.

Usp. Cassian Folsom, The liturgical books, 76.

„The annual cycle of biblical readings at Mass both reflected a liturgical theology and provided the foundation for interpretation of feasts and seasons of the church year that were made manifest in the liturgical structures that grew up around them.” Susan Boynton, The Bible and the Liturgy, 11.

Postoji stanovita razlika u tipologiji i sadržaju liturgijskih knjiga s tekstovima evanđelja. Cjeloviti tekstovi četiriju evanđelja sadržani su u knjizi koja se zove evangeliarium, a perikope, odnosno odlomci čitanja iz četiriju evanđelja evangelistarium.

Usp. Cassian Folsom, The liturgical books, 102–103.

Usp. Cassian Folsom, The liturgical books, 134–135.

Tablicu s rasporedom vidi u Mario Righetti, Manuale di storia liturgica, vol. III: La messa, Editrice Ancora, Milano, 1966., 246–247.

Mario Righetti, Manuale di storia liturgica, 245.

Usp. Cassian Folsom, The liturgical books, 93.

Više vidi Mario Righetti, Manuale di storia liturgica, vol. II: L'Anno liturgico. Il Breviario, Editrice Ancora, Milano, 1969., 145–151.

Usp. Righetti, Manuale di storia liturgica, vol. II, 157–159.

Raspored prvoga čitanja vidi u Matthew P. Hazell, Index lectionum. A Comparative Table of Readings for the Ordinary and Extraordinary Forms of the Roman Rite, Lectionary Study Press, South Carolina, 2016., 191–195.

Antonija Zaradija Kiš, Egzempli u Senjskom korizmenjaku iz 1508., Senjski zbornik 35 (2008.) 1, 55–90, str. 56.

Ukupno je sačuvano deset primjeraka Korizmenjaka: četiri se čuvaju u Knjižnici HAZU, jedan u NSK, dva u Knjižnici franjevaca trećoredaca, potom jedan primjerak u Ljubljani (NUK) te dva u Sankt Peterburgu (Ruska nacionalna knjižnica). Jedini potpuni primjerak čuva se u Knjižnici HAZU pod signaturom R-674. Anica Nazor, Korizmenjak (Senj, 1508), Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu – Grad Senj, Zagreb – Senj, 2019., X.

Serafino Bastanzio, Fra Roberto Caracciolo, predicatore del sec. xv, vescovo di Aquino e Lecce, Isola del Liri, 1947., 143; Giacomo Mariani, Roberto Caracciolo da Lecce (1425-1495). Life, Works, and Fame of a Renaissance Preacher, Brill, Leiden – Boston, 2022.; Anica Nazor, Korizmenjak, VII; Boris Kuzmić, Jezična obilježja Senjskoga korizmenjaka (1508), Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 28 (2002.) 1, 87–101, str. 87–89.

U kolofonu se, kao i u nekih drugih starijih hrvatskih pisaca, talijanski jezik naziva latinskim. Anica Nazor, Korizmenjak.

Kolendić je vjerovao kako je cijeli Korizmenjak preveo Pero Jakovčić, a da je Silvestar Bedričić redigirao i poboljšao tekst nakon Jakovčićeve smrti. Petar Kolendić, Karaćolov Quadragesimale u srpskohrvatskom prevodu, Godišnjak skopskog Filozofskog fakulteta, 1930., 169–175; Anica Nazor, O glagoljskoj tiskari u Senju i njezinim izdanjima (1494.–1508.), Senjski zbornik 41 (2014.) 1, 211–244.

Anica Nazor, Korizmenjak, VII.

Anica Nazor, Korizmenjak, VIII.

Boris Kuzmić, Jezična obilježja Senjskoga korizmenjaka (1508.), 99.

Usp. Boris Kuzmić, Oblici pridjeva u Senjskom korizmenjaku (1508.), Senjski zbornik 28 (2001.) 1, 79–104; Boris Kuzmić, Jezična obilježja Senjskoga korizmenjaka (1508); Boris Kuzmić, Sintaktička obilježja Senjskoga korizmenjaka, Glagoljica i hrvatski glagolizam, ur. Marija-Ana Dürrigl, Milan Mihaljević i Franjo Velčić, Zagreb– Krk, 2004., 647–655; Boris Kuzmić, O dvojini u Senjskom korizmenjaku (1508.), Slovo 56–57 (2008.), 287–302; Boris Kuzmić, Senjski govor nekad i sad na primjeru Korizmenjaka (1508.), Senjski zbornik 35 (2008.) 1, 47–54.

Anica Nazor, O glagoljskoj tiskari u Senju i njezinim izdanjima (1494.–1508.); Zdenka Janeković Römer, Posrednici spasenja: Senjska Spovid općena iz 1496. godine, Sacerdotes, iudices, notarii... Posrednici među društvenim skupinama, Istarski povijesni biennale, 2 (2007.), 131–146, str. 132; Ivanka Petrović, Marijini mirakuli u hrvatskim glagoljskim zbirkama i njihovi europski izvori, Zagreb, 1977. [Radovi Staroslavenskog instituta 8].

Antonija Zaradija Kiš, Pseudoanimalistički egzempli u glagoljskom Senjskome korizmenjaku iz 1508. godine, Senjski zbornik 33 (2006.) 1, 243–258; Zaradija Kiš, Egzempli u Senjskom korizmenjaku iz 1508.

Ta se zbirka čuva u Kolunićevu zborniku (1486.), Korizmenjaku iz Oporta (kraj 15. st.), Greblovu kvarezimalu (1498.), Korizmenjaku III a 19 (15./16. st.) te znatno manjim dijelom u Fatevićevu zborniku (1617.). Andrea Radošević, O prijepisima glagoljskoga korizmenjaka, Fluminensia, 26 (2014.) 2, 7–23.

Vidi više u: Johannes Reinhart, Hrvatskoglagoljski zbornik Tomaša Petrinića iz god. 1503 (Cod. vindob. slav. br. 78), Croatica 42/43/44 (1995.–1996.), 391–421.

Boris Kuzmić, Jezična obilježja Senjskoga korizmenjaka, 97–99.

Vera Blažević Krezić i Mirjana Crnić Novosel, On the Phonology of Non-Liturgical Editions of the Glagolitic Press in Senj. Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 49 ( 2023.) 2, 227–244.

Vidi više u: Andrea Radošević i Marija-Ana Dürrigl, Glagoljaška čitateljska zajednica, 191–216.

SK, 70d.

QV, 217.

SK, 33b.

QV, 145.

SK, 24c.

QV, 127.

Npr. Išći v Psaltiri u brevijarima. Vidi: Andrea Radošević i Marija-Ana Dürrigl, Glagoljaška čitateljska zajednica, 200.

Andrea Radošević, Iĉi v fra Ruberti – propovijedi kao glagoljaška lektira, Meandrima hrvatskoga glagoljaštva. Zbornik posvećen akademiku Stjepanu Damjanoviću o 70. rođendanu, ur. Tanja Kuštović i Mateo Žagar, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2016., 459–470.

Marija-Ana Dürrigl, A ê hoĉu kako mogu – nekoliko misli o hrvatskoglagoljskoj pisanoj baštini, Senjski zbornik 48 (2021.), 245–260; Andrea Radošević, Citatnost u kolofonu glagoljaša popa Tomaša Petrinića, Senjski zbornik 49 (2022.), 213–240.

SK, 4a.

Senjski ritual, Senj, 1507. ili 1508.

Akademijin krnji ritual, 15. st., Zagreb, HAZU, sign. I a 60.

Klimantovićev obrednik, 1501.–1512., Zagreb, Samostan franjevaca trećoredaca.

U hrvatskoglagoljskim knjigama poznajemo dvije verzije Malih proroka, Knjige o Joni, Knjige o Jobu i Mudrih izreka. U nekim je tekstovima starija verzija bliska parimejnim tekstovima grčkoga podrijetla, dok je u drugim mlađa verzija ili prevedena s latinskoga predloška ili redigirana prema Vulgati. Vidi Vesna Badurina Stipčević, Nahtigalova tekstološka istraživanja hrvatskoglagoljskih biblijskih knjiga, Rajko Nahtigal in 100 let slavistike na Univerzi v Ljubljani. Monografija ob 100. obletnici nastanka Oddelka za slavistiko Filozofske fakultete UL, ur. Petra Stankovska, Aleksandra Derganc i Alenka Šivic-Dular, Oddelek za slavistiko Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani, Ljubljana, 2019., 153–161. Brevijarski tekstovi Malih proroka u Brevijaru Vida Omišljanina, Drugome vrbničkom, Dragućkome i Prvome novljanskom brevijaru mogli su biti prepisani ili iz parimejnika ili iz ostataka tzv. punog Metodova prijevoda. Vidi Helena Bauerová, K staroslověnskému překladu knihy proroka Joela, Slavia 62 (1993.), 455–462; Milica Mikecin, Utjecaj grčkoga jezika na leksik najstarije faze hrvatske redakcije staroslavenskoga jezika, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji, 2015. (doktorska disertacija).

Andrea Radošević, Zbirka sentencija iz Petrisova i Grškovićeva zbornika u kontekstu hrvatskoglagoljske refleksivne proze, Senjski zbornik 48 (2021.), 261–286.

Nedavna istraživanja pokazala su kako je Kožičić nastojao očuvati crkvenoslavensku prepoznatljivost jezika te je stoga uglavnom odabirao uvriježene hcsl. elemente. Među njima su osobito zastupljene sinsemantičke riječi koje nisu bitno utjecale na razumijevanje teksta, no koje su tekstu davale jak hcsl. ton. (az, iže, eže, čto, ničtože, jako, sice, že). Iako ih je katkad zamjenjivao hrvatskim leksemima (ki – iže, nego – ego), one se u znatno većoj mjeri pojavljuju u Kožičićevim tekstovima nego u biblijskom sloju Korizmenjaka. Kožičić je, naime, na crkvenoslavenski gledao kao na najviši registar hrvatskoga jezika. Vidi Mateo Žagar, Zadaci i perspektive istraživanja jezika glagoljskih tiskanih izdanja Šimuna Kožičića Benje, Fluminensia, 24 (2012.) 1, 111–123; Mateo Žagar, Strategija leksičkog odabiranja u Misalu hruackom Šimuna Kožičića Benje (1531.), Jezik Misala hruackoga: Studije o jeziku Misala Šimuna Kožičića Benje (1531.), ur. Mateo Žagar, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2015., 229–238.

Kožičić je, kaže Žagar, „izbacivao svaku staroslavensku riječ za koju je pretpostavio da nije razumljiva i da se može zamijeniti kakvom istoznačnicom ili bliskoznačnicom”. Vidi Mateo Žagar, Zadaci i perspektive istraživanja, 114–116; Blanka Ceković, Ivana Sanković i Mateo Žagar, Jezik Misala hruackoga Šimuna Kožičića Benje: glagolski oblici, Slovo 60 (2010.), 133–166, str. 134; Ivana Eterović, Sintaktičke razlike između glagoljičkoga i ćiriličkoga izdanja, 73–74.

Hrvatskoglagoljski misali, tipološki identični latinskim misalima rimske kurije, imaju naslov pêsan za sve pjevane elemente misnoga obrasca, tj. za introit, gradual, trakt, ofertorij i popričesnu pjesmu. Naslov pêsan se ponegdje u misalima zamjenjuje s naslovom trahtь, npr. MNov (91a), MBer1 (81a).

Ipak, u misalima se nalazi naslov trahtь u misnim obrascima, nedjeljama korizme, vazmenoga trodnevlja, sprovodnih misa i kvatrenih dana namjesto graduala i versa psalma koji se pjevao uz poklik aleluja. Andrew Hughes, Medieval manuscripts for Mass and Office. A guide to their organization and terminology, University of Toronto Press, Toronto, 2004., 85–86.

Govorimo li o potpunim podudaranjima s glagoljskim liturgijskim knjigama, citati se najrjeđe podudaraju s onima iz brevijara, npr. Za tugu duha vzdihajuĉe rekut iz Mudr 5,3 u istom se obliku pojavljuje u SK (26c), BrN2 (202c) i MBer1 (201d).

Roberto Caracciolo, Opere in volgare, ur. Enzo Esposito, Galatina, 1993. [ Quaresimale volgare].

Sličnim zamjenjivanjima obiluju i Kožičićevi prijevodi biblijskih čitanja. Vidi Mateo Žagar, Zadaci i perspektive istraživanja jezika glagoljskih tiskanih, 117–118.

Navedimo kako se s druge strane čestica že u Kožičićevim izdanjima pojavljuje češće nego u misalima, odnosno upravo je njome Kožičić jasno isticao hcsl. elemente. Vidi: Tanja Kuštović, Lične zamjenice u Misalu hruackom (1531) Šimuna Kožičića Benje, Fluminensia 24 (2012.) 1, 125–141; Mateo Žagar, Strategija leksičkog odabiranja u Misalu hruackom Šimuna Kožičića Benje.

Vulgata, Biblia sacra: iuxta Vulgatam versionem, Bonifatius Fischer, Roger Gryson, Robert Weber, Dt. Bibelges., Stuttgart, 2005.

Više o obliku govoru u hrvatskim prijevodima biblijskih citata vidi u: Marijana Horvat i Sanja Perić Gavrančić, Funkcionalna raslojenost u Divkovićevim Besjedama, Colloquia Franciscana I. Zbornik fra Marka Karamatića, ur. Dolores Grmača, Sarajevo, 2019., 109–125.

Spomenimo kako je zamjenica gdo u ovome citatu potvrđena u Augustinovu tekstu iz BrBer2/1 ( Ravvi gdo sagreši ili roditela ego da slipь rodi se 125c), tj. u jednome od brevijarskih patrističkih čitanja u kojem je odnos prema biblijskom sloju ipak bio slobodniji.

Partitivni genitiv u ovom citatu potvrđen je i u Zografskom evanđelju: ov'cę moję glasa moego slušajǫtъ ... i po mьně gredǫtъ, Iv 10,27. Vidi Stjepan Ivšić, Slavenska poredbena gramatika, Školska knjiga, Zagreb 1970., 358.

O spojevima pridjeva ljut/gorak i imenica te priloga ljuto/gorko i glagola vidi više: Martina Kramarić, Frazemi u Gospinim plačevima na starohrvatskome jeziku, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 37 (2011.) 1, 73–100, str. 92; A. Menac, Hrvatska frazeologija, KNJiGRa, Zagreb, 2007., 164.

Napominjemo kako i prijevod druge polovice citata iz Iv 5,14 ( thema) najviše sličnosti dijeli upravo s NT: da čto gore tebi ne zgodit se 57c / da ničto gore tebi ne budet MHrv 33(35)c / da ti se još što gore ne zgodi NT 131b.

Vidi Stjepan Damjanović, Jezik hrvatskih glagoljaša, 244.

Već je odavno u studijama uočeno kako su glagoljaši ciljanom uporabom hcsl. oblika zamjenice az ojačavali snagu riječi koje izgovara Bog. Stjepan Damjanović, Tragom jezika hrvatskih glagoljaša, Zagreb, 1984., 126; Eduard Hercigonja, Nad iskonom hrvatske knjige, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1983., 405; Milan Mihaljević, Položaj crkvenoslavenskoga jezika, 232; Vidi Evelyn Birge Vitz, Liturgical versus Biblical Citation in Medieval Vernacular Literature, Tribute to Jonathan J. G. Alexander: The Making and Meaning of Illuminated Medieval and Renaissance Manuscripts, Art and Architecture, ur. Susan L’Engle, Gerlad B. Huest, London, 2006., 443–9, str. 447; Andrea Radošević, Croatian Translation of Biblical Passages, 236–237.

Usp. Radošević, Croatian Translation of Biblical Passages, 234–235.

Boris Kuzmić, Jezična obilježja Senjskoga korizmenjaka.

Usp. Milan Mihaljević, Položaj crkvenoslavenskoga jezika.

Usp. Hrvatski crkvenoslavenski jezik, prir. Milan Mihaljević, Hrvatska sveučilišna naklada – Staroslavenski institut, Zagreb, 2014., 49–90.

Rudolf Filipović, Teorija jezika u kontaktu: uvod u lingvistiku jezičnih dodira, JAZU – Školska knjiga, Zagreb, 1986., 38.

Usp. digitalni portal Digitální portál staroslověnštiny (Slovník jazyka staroslověnského, Slovník nejstarších staroslověnských památek) (http://gorazd.org/gulliver/) (pristup 26. 10. 2023.)

Do sličnoga zaključka o poznavanju starije tradicije dolazi I. Eterović opisujući protestantsko glagoljsko izdanje Katekizma, koje, za razliku od Trubarova katekizma i abecedarija, sadržava Atanazijevo Vjerovanje. Navedimo kako se Atanazijev tekst u glagoljskim brevijarima najčešće pojavljuje pod nazivom Pěsan svete troice. Vidi: Ivana Eterović, Sintaktičke razlike između glagoljičkoga i ćiriličkoga, 75–76; Vidi usporedbu Simbola iz Katekizma i Prvotiska brevijara (1491) u: Gordana Čupković, Jezik odlomka reformacijskoga glagoljskog Katekizma iz 1561. i glagoljaška književna tradicija, Čakavska rič 38 (2010.) 1–2, 209–226.

Marinka Šimić, Akademijin brevijar HAZU IIIc 12. Hrvatskoglagoljski rukopis s konca 14. stoljeća, Staroslavenski institut, Zagreb, 2014. U CPar stoji ovako: I ki dobra tvoriše poidutь v život’ vêč’ ni ; a ki zala v’ oganь vêč’ni, 137r.

Ivan Botica, Sandra Požar, Povijesni podatci u marginalijama glagoljskih misala i brevijara iz Berma u Istri, Povijesni prilozi 41 (2022.) 63, 69–111, str. 89.

Josef Vajs, Nejstarší breviář, 39.

O reformama usp. Andrew R. Corin, O reformama hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga u 13. stoljeću, Prvi hrvatski slavistički kongres. Zbornik radova I, ur. Stjepan Damjanović i dr., Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 1997., 527–538.

Marija Pantelić, Odraz sredine u hrvatskoglagoljskim liturgijskim kodeksima 14. i 15. stoljeća, Slovo 21 (1971.), 324–332; Josip Tandarić, Osobine krčkih glagoljskih liturgijskih kodeksa, Croatica Christiana Periodica 4 (1980.) 6, 136 – 140.

Usp. opis te koncepcije u Jezik Misala hruackoga.

Usp. Mateo Žagar, Strategija leksičkog odabiranja, 233.

Usp. Josip Silić, Suznačne (sinsemantične) i samoznačne (autosemantične) riječi, Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2004, ur. Krešimir Bagić, Filozofski fakultet, Zagrebačka slavistička škola, Hrvatski seminar za strane slaviste, Zagreb, 2005., 13–18.

Ivo Pranjković, Suznačne riječi i njihove vrste, Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2004, ur. Krešimir Bagić, Filozofski fakultet, Zagrebačka slavistička škola, Hrvatski seminar za strane slaviste, Zagreb, 2005., 19–27; Josip Silić, Suznačne (sinsemantične) i samoznačne (autosemantične) riječi.

Mateo Žagar, Strategija leksičkog odabiranja, 234.

Usp. Ana Kovačević, Nepromjenjive riječi u Činu svetacь Kožičićeva Misala hruackoga, Jezik Misala hruackoga: studije o jeziku Misala Šimuna Kožičića Benje (1531.), ur. Mateo Žagar, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2015., 197–216.

Način postupanja priređivača SK prema zamjenicama može se usporediti sa suvremenim jezikoslovnim pristupima koji dovode u pitanje status zamjenica kao samoznačnih riječi (usp. Ivo Pranjković, Klasifikacija riječi na vrste i razine gramatičke analize, Radovi Zavoda za slavensku filologiju 17 (1982.), 23–30; Branka Tafra, Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukić, Matica hrvatska, Zagreb, 1993.; Željka Brlobaš, Teorijska promišljanja o vrstama riječi, Suvremena lingvistika, 51–52 (2001.) 1–2, 267–279). Svakako se može ustvrditi da je učenje o vrstama riječi – budući da je njihova podjela predmet zanimanja još od gramatičara antičkih vremena (podjelu kakvu danas znamo uspostavila je Aleksandrijska gramatička škola, 3.–1. st. pr. Kr., a potom ju je preuzeo Dionizije Tračanin, autor najstarije sačuvane grčke gramatike; usp. Dubravko Škiljan, Dionizije Tračanin, Gramatičko umijeće, Latina et Graeca, Zagreb, 1995., 18; 93–95), a prije njih i filozofa poput Platona i Aristotela – u školovanju glagoljaša bilo uključeno u učenje gramatike u okviru trivija i kvadrivija od srednjega vijeka (usp. Petar Runje, Školovanje glagoljaša, Matica hrvatska, Ogulin, 2003., 85–89). Nije poznato u kojoj je mjeri u okviru gramatičkog obrazovanja tematiziran status problematičnih vrsta riječi, ali zanimljivo je da se kod priređivača SK može iščitati stav prema zamjenicama kakav teoretičari imaju i danas.