Dana 2. svibnja 2025., nakon kratke i teške bolesti, u 83. godini života napustila nas je prim. dr. Sadika Biluš – ratna liječnica, internistica, humanitarka i bojnica Hrvatske vojske.

Rođena je 6. prosinca 1942. u Živinicama, Bosna i Hercegovina, a u Vukovar ju je dovela ljubav. Supruga je upoznala tijekom studija medicine u Beogradu te je s njim preselila u grad na Dunavu. Nakon njegove prerane smrti u 31. godini života ostala je živjeti i raditi u Vukovaru – gradu koji je zavoljela i kojemu je ostala vjerna do kraja.

Posvetila se radu u vukovarskoj bolnici, gdje je postala specijalistica interne medicine i gastroenterologije, jedna od najuglednijih liječnica internog odjela, a slobodno možemo reći i cijeloga tadašnjeg Medicinskog centra Vukovar. Uz bolnički rad, s jednakom predanošću poučavala je i brojne generacije učenika Medicinske škole u Vukovaru, predajući im predmet Interna medicina. Bila je izuzetno cijenjena i voljena među kolegama, učenicima i pacijentima.

S početkom ratnih zbivanja 1991. godine ostala je kao jedna od samo dvije specijalistice interne medicine koje su unatoč opasnosti i teškim uvjetima nastavile raditi u vukovarskoj bolnici. U tim danima pokazala je nevjerojatnu hrabrost, stručnost i predanost. Iako poznata po svojoj energičnosti i odlučnosti, upravo u tim najtežim trenucima za bolnicu i grad pokazala je i duboku ljudskost, empatiju i snagu duha koje su bile temelj njezina djelovanja.

Nakon pada grada bila je zarobljena, odvedena i zatočena u logoru u Srijemskoj Mitrovici, gdje je pretrpjela različite oblike tjelesnog i psihičkog zlostavljanja, ali ni tad nije pokleknula. U znak otpora započela je štrajk glađu. Oslobođena je tijekom razmjene zarobljenika, nakon čega se pridružila sanitetu Hrvatske vojske, gdje je nastavila služiti kao časnica i liječnica.

Za svoj doprinos tijekom Domovinskog rata odlikovana je i stekla čin bojnice Hrvatske vojske, no njezino najvažnije priznanje ostaje trajno poštovanje i zahvalnost onih kojima je pomagala – kako u miru, tako i u ratu.

Po završetku rata kao prognanica se naselila u Velikoj Gorici. Isprva je radila kao liječnica Zavoda za gastroenterologiju Klinike za unutarnje bolesti Kliničke bolnice „Sveti Duh“ u Zagrebu, sve do 1996. godine, kada u Velikoj Gorici osniva vlastitu Polikliniku „Tomi“. Nastavila je i dalje neumorno pomagati pacijentima, zadržavši duboku posvećenost svojoj profesiji. Posebno se istaknula humanošću i požrtvovnošću tijekom potresa 2020. godine, kada je nesebično pružala besplatnu medicinsku pomoć stanovnicima Banovine.

Nažalost, u posljednjim godinama života doživjela je još jednu veliku tragediju – smrt svoje kćeri Marine, vrsne novinarke i urednice, koja je preminula od teške bolesti.

U tišini i skromnosti koje su je krasile cijeli život otišla je, ostavivši iza sebe veliko naslijeđe ljubavi, znanja i nesebične službe drugima.

Uime Podružnice Vukovar Hrvatskoga liječničkog zbora, kao njezin predsjednik i u svoje osobno ime, izražavam iskrenu sućut obitelji doktorice Biluš, njezinim prijateljima i svima koji su je poštovali i voljeli.

Neka joj je vječna slava i hvala.

Izv. prof. dr. sc. Siniša Maslovara, dr. med.